Koliko zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini služi oboljelima od karcinoma? Zašto pacijenti ponekad teško dolaze do lijekova? Osjećaju li se pacijenti usamljeno u naporima da ozdrave? U Rezimeu Federalne TV su na ova, ali i ostala pitanja odgovarale doktorica medicinskih nauka s tuzlanske Klinike za onkologiju i radioterapiju Lejla Alidžanović-Suljkanović i Enida Glušac, predsjednica Udruženja Renesansa.

Alidžanović-Suljkanović kaže da u svakodnevnoj praksi primjećuju porast broja novodijagnosticiranih malignih oboljenja.

– U pojedinim vrstama malignih oboljenja je došlo čak i do uduplanja broja na godišnjem nivou. Brojke zaista jesu zabrinjavajuće. Kada govorimo o faktorima koji utiču na pojavu karcinoma, mnogi su faktori. Postoje i oni genetski, nasljedni koje nažalost ne možemo promijeniti. Međutim faktori iz okoliša nešto su na šta možemo utjecati. Možemo se potruditi da vodimo zdraviji način života. Kada govorimo samo o aero zagađenju koje je zimi uvijek aktuelna tema, postavlja se pitanje kakve su tu posljedice na pojavu malignih oboljenja.

Glušac navodi da žene oboljele od karcinoma dojke najviše informacija o samoj bolesti i načinu liječenja mogu dobiti u Udruženju.

– Mislim da bi institucije trebalo da vode više računa o tome, ali mislim da je velika sreća da mi imamo u svim kantonima razna udruženja gdje pacijentice dolaze u nadi da će naći odgovore na sva njihova pitanja.

Naglašava da je problem sa lijekovima za metastatski karcinom dojke koji se nalaze na esencijalnoj listi lijekova, ali u nedovoljnoj količini.

– Mi u KS-u imamo liste čekanja gdje su nam pacijentice na listama u periodu od mjesec do godinu dana. Ne morate biti nikakav ekspert da povežete od koliko je značaja da se lijek dobije na vrijeme i koliko je to dug period ako osoba koja ima metastaze na kostima mora čekati godinu dana da bi primila lijek za te metastaze.

Alidžanović-Suljkanović pojašnjava da se radi o jednom fondu koji finansira skupe citostatike.

– Radi se o fondu pri federalnom osiguranju i postoje liste evidencije prijavljenih pacijentica. Slična je situacija i u TK-u što se tiče perioda u kojem pacijentice čekaju te lijekove. Međutim, te pacijentice nisu ostavljene bez bilo kakve terapije. Sve pacijentice koje se liječe od metastatskog karcinoma dojke koji je hormonski ovisan primaju hormonsku terapiju. Pacijentice koje imaju koštane metastaze dodatno primaju zoledroničnu kiselu. Pacijentice redovno dolaze na Kliniku, primaju terapiju i praćene su od strane onkologa.

Dodaje da “kada se uradi jedan opsežan operativni zahvat karcinoma dojke gdje se radikalno odstrani cijela dojka i gdje se uradi odstranjenje većeg broja limfnih čvorova iz pazušne jame, te pacijentice do kraja života nemaju dovoljno limfnih čvorova i imaju rizik da limfa ne može pravilno da otiče i može se desiti da ruka otekne, što se jako teško može vratiti u početno stanje.”

Glušac kaže da na nivou Federacije nemamo centar za limfedem.

– U KS-u imamo jednog ljekara i jednog medicinskog tehničara koji su specijalizirani za liječenje limfedema.

Neophodan registar oboljelih od karcinoma

O uvođenju jedinstvenog registra za oboljele od karcinoma u BiH naglašava da bismo na taj način, prije svega, znali koliko imamo oboljelih od karciona dojke.

– Znali bismo na godišnjem nivou koliki je porast. Kakav je tok bolesti i broj izlječenja. Mislim da je od velike važnosti da se napravi regisar za karcinom.

Doktorica dodaje da je važno znati tačan broj oboljelih.

– Moramo znati koje je realno stanje, kakvo je stanje u BiH u poređenju sa zemljama regiona. Nije samo ni dovoljna informacija o broju novodijagnosticiranih. Moramo znati koliko je karcinoma dijagnosticirano u rnaom stadijumu, a koliko u uznapredovalom jer tada možemo govoriti o kvalitetu zdravstvenih usluga koje pružamo.

Navodi da se prvi pregled radi u prijemnoj ambulanti tako da pacijenti odmah dobiju uslugu.

– Za sve ostale preglede se pacijenti naručuju. Koliko mi je poznato, na našoj Klinici ne postoji lista čekanja za pregled onkologa. Put pacijenta je zaista dobro definisan.

Glušac ističe da se trude da što više podignu svijest kod građana o karcinomu dojke.

– Pokušavamo da pokažemo ljudima kako bolest nije bauk, da stignemo stigmu. Mislimo da je to jedna od najvećih kočnica kod naših sugrađana jer ne žele da se suoče sa istinom. Strah je ono što najčešće sputava žene da odu na preventivni pregled. Karcinom je bolest koja se može javiti i bez bilo kakvog simptoma. Može da tinja u tijelu, a da se ne pojave nikakve izrasline i vanjski znakovi i stoga je toliko važan taj preventivni pregled.

Alidžanović-Suljkanović naglašava da nije razvijena svijest o prevenciji.

– Naš mentalitet je takav da se ne ide doktoru da se ne bi otkrila neka bolest. A poenta svih tih preventivnih pregleda jeste da se bolest otkrije, ali na vrijeme. Treba zaista raditi na podizanju svijesti.

Glušac ističe da je karcinom najgora, ali i najbolja stvar koja joj se desila u životu.

– Shvatila sam da život ne treba uzimati zdravo za gotovo, da trebamo biti zahvalni na svakom novom danu i da se trebamo truditi da živimo u sadašnjosti. Svaki naredni dan smatra da mi je dan od boga i trudim se da ga proživim najbolje što mogu.

Koliko zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini služi oboljelima od karcinoma? Zašto pacijenti ponekad teško dolaze do lijekova? Osjećaju li se pacijenti usamljeno u naporima da ozdrave? U Rezimeu Federalne TV su na ova, ali i ostala pitanja odgovarale doktorica medicinskih nauka s tuzlanske Klinike za onkologiju i radioterapiju Lejla Alidžanović-Suljkanović i Enida Glušac, predsjednica Udruženja Renesansa.

Alidžanović-Suljkanović kaže da u svakodnevnoj praksi primjećuju porast broja novodijagnosticiranih malignih oboljenja.

– U pojedinim vrstama malignih oboljenja je došlo čak i do uduplanja broja na godišnjem nivou. Brojke zaista jesu zabrinjavajuće. Kada govorimo o faktorima koji utiču na pojavu karcinoma, mnogi su faktori. Postoje i oni genetski, nasljedni koje nažalost ne možemo promijeniti. Međutim faktori iz okoliša nešto su na šta možemo utjecati. Možemo se potruditi da vodimo zdraviji način života. Kada govorimo samo o aero zagađenju koje je zimi uvijek aktuelna tema, postavlja se pitanje kakve su tu posljedice na pojavu malignih oboljenja.

Glušac navodi da žene oboljele od karcinoma dojke najviše informacija o samoj bolesti i načinu liječenja mogu dobiti u Udruženju.

– Mislim da bi institucije trebalo da vode više računa o tome, ali mislim da je velika sreća da mi imamo u svim kantonima razna udruženja gdje pacijentice dolaze u nadi da će naći odgovore na sva njihova pitanja.

Naglašava da je problem sa lijekovima za metastatski karcinom dojke koji se nalaze na esencijalnoj listi lijekova, ali u nedovoljnoj količini.

– Mi u KS-u imamo liste čekanja gdje su nam pacijentice na listama u periodu od mjesec do godinu dana. Ne morate biti nikakav ekspert da povežete od koliko je značaja da se lijek dobije na vrijeme i koliko je to dug period ako osoba koja ima metastaze na kostima mora čekati godinu dana da bi primila lijek za te metastaze.

Alidžanović-Suljkanović pojašnjava da se radi o jednom fondu koji finansira skupe citostatike.

– Radi se o fondu pri federalnom osiguranju i postoje liste evidencije prijavljenih pacijentica. Slična je situacija i u TK-u što se tiče perioda u kojem pacijentice čekaju te lijekove. Međutim, te pacijentice nisu ostavljene bez bilo kakve terapije. Sve pacijentice koje se liječe od metastatskog karcinoma dojke koji je hormonski ovisan primaju hormonsku terapiju. Pacijentice koje imaju koštane metastaze dodatno primaju zoledroničnu kiselu. Pacijentice redovno dolaze na Kliniku, primaju terapiju i praćene su od strane onkologa.

Dodaje da “kada se uradi jedan opsežan operativni zahvat karcinoma dojke gdje se radikalno odstrani cijela dojka i gdje se uradi odstranjenje većeg broja limfnih čvorova iz pazušne jame, te pacijentice do kraja života nemaju dovoljno limfnih čvorova i imaju rizik da limfa ne može pravilno da otiče i može se desiti da ruka otekne, što se jako teško može vratiti u početno stanje.”

Glušac kaže da na nivou Federacije nemamo centar za limfedem.

– U KS-u imamo jednog ljekara i jednog medicinskog tehničara koji su specijalizirani za liječenje limfedema.

Neophodan registar oboljelih od karcinoma

O uvođenju jedinstvenog registra za oboljele od karcinoma u BiH naglašava da bismo na taj način, prije svega, znali koliko imamo oboljelih od karciona dojke.

– Znali bismo na godišnjem nivou koliki je porast. Kakav je tok bolesti i broj izlječenja. Mislim da je od velike važnosti da se napravi regisar za karcinom.

Doktorica dodaje da je važno znati tačan broj oboljelih.

– Moramo znati koje je realno stanje, kakvo je stanje u BiH u poređenju sa zemljama regiona. Nije samo ni dovoljna informacija o broju novodijagnosticiranih. Moramo znati koliko je karcinoma dijagnosticirano u rnaom stadijumu, a koliko u uznapredovalom jer tada možemo govoriti o kvalitetu zdravstvenih usluga koje pružamo.

Navodi da se prvi pregled radi u prijemnoj ambulanti tako da pacijenti odmah dobiju uslugu.

– Za sve ostale preglede se pacijenti naručuju. Koliko mi je poznato, na našoj Klinici ne postoji lista čekanja za pregled onkologa. Put pacijenta je zaista dobro definisan.

Glušac ističe da se trude da što više podignu svijest kod građana o karcinomu dojke.

– Pokušavamo da pokažemo ljudima kako bolest nije bauk, da stignemo stigmu. Mislimo da je to jedna od najvećih kočnica kod naših sugrađana jer ne žele da se suoče sa istinom. Strah je ono što najčešće sputava žene da odu na preventivni pregled. Karcinom je bolest koja se može javiti i bez bilo kakvog simptoma. Može da tinja u tijelu, a da se ne pojave nikakve izrasline i vanjski znakovi i stoga je toliko važan taj preventivni pregled.

Alidžanović-Suljkanović naglašava da nije razvijena svijest o prevenciji.

– Naš mentalitet je takav da se ne ide doktoru da se ne bi otkrila neka bolest. A poenta svih tih preventivnih pregleda jeste da se bolest otkrije, ali na vrijeme. Treba zaista raditi na podizanju svijesti.

Glušac ističe da je karcinom najgora, ali i najbolja stvar koja joj se desila u životu.

– Shvatila sam da život ne treba uzimati zdravo za gotovo, da trebamo biti zahvalni na svakom novom danu i da se trebamo truditi da živimo u sadašnjosti. Svaki naredni dan smatra da mi je dan od boga i trudim se da ga proživim najbolje što mogu.