Osmi saziv Hrvatskog sabora od petka i formalno prestaje postojati, jer na snagu stupa Odluka o samoraspuštanju, koju je Sabor donio u lipnju, i počinju teći ustavni rokovi za prijevremene parlamentarne izbore, koji se moraju održati najranije 30, najkasnije 60 dana od raspuštanja Sabora.

Osmi saziv od stjecanja hrvatske neovisnosti bio je najkraći do sada, trajao je 200 dana, efektivno se radilo 57, a zakonodavni mu je učinak “mršav”.

Imao je 151 zastupnika, mandat je završio s 19 stranaka i 12 nezavisnih zastupnika, okupljenih u čak 15 klubova.

Zastupnička dužnost i dalje je uglavnom bila “rezervirana” za muškarce, na kraju saziva Sabor je brojao 121 zastupnika i 30 zastupnica.

Saziv je to koji je po mnogočemu bio drugačiji od prethodnih – po prvi put u njemu je vladajuća stranka u Hrvatskoj “rušila” vlastitog premijera.

Parlamentarni izbori 8. novembra prošle godinenisu donijeli apsolutnog pobjednika, a relativnom pobjedniku, Hrvatskoj demokratskoj zajednici, odnosno Domoljubnoj koaliciji, tek se nakon dugotrajnih i u konačnici dramatičnih pregovora o sastavljanju nove vlasti priklonio Most nezavisnih listi, politički subjekt do tada afirmiran tek na lokalnoj razini.

Njihov odnos od početka su pratile blokade i nepovjerenje, koje su mu u konačnici i presudile, prenosi Hina.

I dok se prethodnih sedam saziva konstituiralo “iz prve”, osmom sazivu Sabora uspjelo je tek iz drugog pokušaja, 28. prosinca 2015. godine.

Većinu su, uz Domoljubnu koaliciju i Most, činili i zastupnici stranke Milana Bandića te dio manjinskih zastupnika.

Za predsjednika Sabora, većinom glasova, izabran je liječnik Željko Reiner.

Novi Sabor je koncem januara, s 83 glasa, potvrdio novu, 13. hrvatsku Vladu premijera Tihomira Oreškovića, koji nije pripadao ni jednoj stranci i nije prošao izbornu provjeru.

Potpredsjednička mjesta u Vladi pripala su tadašnjem HDZ-ovu predsjedniku Tomislavu Karamarku i Mostovu Boži Petrovu.

Osmi Sabor imao je skroman zakonodavni učinak, ali je uspio krajem ožujka donijeti Državni proračun za 2016 godinu. i stvoriti financijski okvir za neometan život države.

Iako politički suparnici, HDZ i Socijaldemokratska partija uspjeli su se u krajnjem roku dogovoriti o imenima deset sudaca Ustavnog suda i tako izbjeći ustavnu krizu i omogućiti provedbu novih parlamentarnih izbora.

Problemi s kvorumom, kao pokazatelj zategnutih partnerskih odnosa, obilježili su osmi saziv.

Povjerenje Oreškovićevoj Vladi dala su 83 zastupnika, za državni proračun glasovalo ih je 80, potom se kvorum počeo “topiti'”

Iako se početkom maja povremeno činilo da bi se stvari mogle smiriti, juni je raspleo prilike i u Saboru i u Vladi, a posljedično i u HDZ-u.

Ubrzao ga je oporbeni SDP, koji je pokrenuo pitanje Karamarkove političke odgovornosti, nakon što je u javnost dospio ugovor koji upućuje na poslovni odnos njegove supruge i lobista mađarskog MOL-a.

Želeći izbjeći saborsku raspravu o Karamarku i njegov eventualni opoziv, HDZ je odlučio opozvati Oreškovića, a time i Vladu kojoj je na čelu.

Paralelno su uvjeravali javnost da će uspjeti formirati novu vladu i izvršiti preslagivanje bez Mosta.

Sabor je Oreškoviću izglasovao nepovjerenje 16. lipnja, oporba potom prikuplja potpise za raspuštanje, pa četiri dana kasnije, 20. lipnja, nakon što se vidjelo da od preslagivanja neće biti ništa, Sabor odlučuje o samoraspuštanju s odgodom, što podržava 137 zastupnika.

Dan kasnije, 21. juna, Karamarko je podnio ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a.

Nakon što je Odluka o samoraspuštanju stupila na snagu, na potezu je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja će raspisati izbore u septembru, vjerojatno 11. septembra.

Pretpostavlja se da će njezina odluka stupiti na snagu tek 1. kolovoza, što je bitno zbog redoslijeda izbornih radnji.

Dogodi li se tako, rokovi počinju teći dan kasnije, dakle 2. kolovoza, što znači da bi izborni subjekti – političke stranke i nezavisne liste – imali rok do ponoći 15. augusta da Državnom izbornom povjerenstvu predaju liste.

Povjerenstvo bi potom moralo u roku od 48 sati objaviti zbirnu listu pravovaljanih listi i kandidatura, čime će i službeno krenuti izborna promidžba.

Poslože li se tako datumi, službena će kampanja trajati 23 dana, najdulje unatrag 15 godina.

Osmi saziv Hrvatskog sabora od petka i formalno prestaje postojati, jer na snagu stupa Odluka o samoraspuštanju, koju je Sabor donio u lipnju, i počinju teći ustavni rokovi za prijevremene parlamentarne izbore, koji se moraju održati najranije 30, najkasnije 60 dana od raspuštanja Sabora.

Osmi saziv od stjecanja hrvatske neovisnosti bio je najkraći do sada, trajao je 200 dana, efektivno se radilo 57, a zakonodavni mu je učinak “mršav”.

Imao je 151 zastupnika, mandat je završio s 19 stranaka i 12 nezavisnih zastupnika, okupljenih u čak 15 klubova.

Zastupnička dužnost i dalje je uglavnom bila “rezervirana” za muškarce, na kraju saziva Sabor je brojao 121 zastupnika i 30 zastupnica.

Saziv je to koji je po mnogočemu bio drugačiji od prethodnih – po prvi put u njemu je vladajuća stranka u Hrvatskoj “rušila” vlastitog premijera.

Parlamentarni izbori 8. novembra prošle godinenisu donijeli apsolutnog pobjednika, a relativnom pobjedniku, Hrvatskoj demokratskoj zajednici, odnosno Domoljubnoj koaliciji, tek se nakon dugotrajnih i u konačnici dramatičnih pregovora o sastavljanju nove vlasti priklonio Most nezavisnih listi, politički subjekt do tada afirmiran tek na lokalnoj razini.

Njihov odnos od početka su pratile blokade i nepovjerenje, koje su mu u konačnici i presudile, prenosi Hina.

I dok se prethodnih sedam saziva konstituiralo “iz prve”, osmom sazivu Sabora uspjelo je tek iz drugog pokušaja, 28. prosinca 2015. godine.

Većinu su, uz Domoljubnu koaliciju i Most, činili i zastupnici stranke Milana Bandića te dio manjinskih zastupnika.

Za predsjednika Sabora, većinom glasova, izabran je liječnik Željko Reiner.

Novi Sabor je koncem januara, s 83 glasa, potvrdio novu, 13. hrvatsku Vladu premijera Tihomira Oreškovića, koji nije pripadao ni jednoj stranci i nije prošao izbornu provjeru.

Potpredsjednička mjesta u Vladi pripala su tadašnjem HDZ-ovu predsjedniku Tomislavu Karamarku i Mostovu Boži Petrovu.

Osmi Sabor imao je skroman zakonodavni učinak, ali je uspio krajem ožujka donijeti Državni proračun za 2016 godinu. i stvoriti financijski okvir za neometan život države.

Iako politički suparnici, HDZ i Socijaldemokratska partija uspjeli su se u krajnjem roku dogovoriti o imenima deset sudaca Ustavnog suda i tako izbjeći ustavnu krizu i omogućiti provedbu novih parlamentarnih izbora.

Problemi s kvorumom, kao pokazatelj zategnutih partnerskih odnosa, obilježili su osmi saziv.

Povjerenje Oreškovićevoj Vladi dala su 83 zastupnika, za državni proračun glasovalo ih je 80, potom se kvorum počeo “topiti'”

Iako se početkom maja povremeno činilo da bi se stvari mogle smiriti, juni je raspleo prilike i u Saboru i u Vladi, a posljedično i u HDZ-u.

Ubrzao ga je oporbeni SDP, koji je pokrenuo pitanje Karamarkove političke odgovornosti, nakon što je u javnost dospio ugovor koji upućuje na poslovni odnos njegove supruge i lobista mađarskog MOL-a.

Želeći izbjeći saborsku raspravu o Karamarku i njegov eventualni opoziv, HDZ je odlučio opozvati Oreškovića, a time i Vladu kojoj je na čelu.

Paralelno su uvjeravali javnost da će uspjeti formirati novu vladu i izvršiti preslagivanje bez Mosta.

Sabor je Oreškoviću izglasovao nepovjerenje 16. lipnja, oporba potom prikuplja potpise za raspuštanje, pa četiri dana kasnije, 20. lipnja, nakon što se vidjelo da od preslagivanja neće biti ništa, Sabor odlučuje o samoraspuštanju s odgodom, što podržava 137 zastupnika.

Dan kasnije, 21. juna, Karamarko je podnio ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a.

Nakon što je Odluka o samoraspuštanju stupila na snagu, na potezu je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja će raspisati izbore u septembru, vjerojatno 11. septembra.

Pretpostavlja se da će njezina odluka stupiti na snagu tek 1. kolovoza, što je bitno zbog redoslijeda izbornih radnji.

Dogodi li se tako, rokovi počinju teći dan kasnije, dakle 2. kolovoza, što znači da bi izborni subjekti – političke stranke i nezavisne liste – imali rok do ponoći 15. augusta da Državnom izbornom povjerenstvu predaju liste.

Povjerenstvo bi potom moralo u roku od 48 sati objaviti zbirnu listu pravovaljanih listi i kandidatura, čime će i službeno krenuti izborna promidžba.

Poslože li se tako datumi, službena će kampanja trajati 23 dana, najdulje unatrag 15 godina.