Slučaj petogodišnjeg dječaka s Down sindromom iz Širokog Brijega kojega je odgajateljica sklonila s pozornice za vrijeme trajanja dječje predstave, postao je društvena tema gotovo cijeloga društva. Jesu li odgajateljice ispravno postupile, je li majka pretjerala ili smo mi kao cjelokupno društvo zakazali, mišljenja su različita.

Nakon što je dječaka s Down sindromom odgajateljica sklonila s pozornice na kojoj se održavala dječja predstava, dječakova je majka, nezadovoljna takvim pristupom ispisala svoje dvoje djece iz vrtića. Kaže da s dječakom nikada nije bilo problema te da je bio prihvaćen među djecom, ali zbog izdvajanja njenog sina s predstave ne želi da njena djeca više idu u taj vrtić. Iz vrtića „Trnoružica“ oglasili su se priopćenjem navodeći kako je majka iznijela neistine. Kad je u pitanju socijalno uključivanje, predsjednik Udruženja za Down sindrom u Mostaru kaže kako je u tom gradu napravljen veliki pomak. Njegov sin, poručuje, pohađao je jedan takav vrtić u kojemu se s djecom radi veoma stručno, ali da je problem znatno širi.

– To nije sustavno riješeno. To je jedan problem kada odu ravnateljstva gradskih vrtića vjerovanto će se vratiti opet roditeljima kao bumerang i bit će im još teža situacija. Uvijek postoji nejasnoća da su neki odgajatelji needucirani dovoljno. U biti, svi su oni needucirani međutim kroz razne neke edukacije, oni prolaze dan-dva-tri, nauči se nešto novo tako da što nauče ja vjerujem da i primjenjuju – smatra Igor Ledić, predsjednik Udruženja za Down sindrom, Mostar.

Prema riječima sociologa Vladimira Vasića i psihologinje Anele Hasanagić, zakazali smo u humanom i sociološko-empatičnom odnosu napose, jer su u pitanju djeca s poteškoćama u razvoju budući da im kao društvo ne posvećujemo dovoljno pažnje. Ne smijemo ih, poručuju, izdvajati iz zajednice jer i oni, kao i svako drugo biće, treba ljubav i pažnju.

– Pogotovo ako su djeca u stanju socijalne potrebe, ako su djeca s razvojnim poteškoćama, mi se često varamo, oni mnogo osjećajnije primjete neke stvari i mnogo teže srcu prihvataju te neke stvari jer ako mi kao neodgovorni pojedinci dodatno njima otežavamo život i dodatno im zakomplikujemo život, onda zaista se postavlja pitanje ne naše krivične odgovornosti nego naše moralne odgovornosti – rekao je Vladimir Vasić, sociolog.

– Ako mi još uvijek se suočavamo s tim da postoje vrtići koji ne primaju djecu onda imamo još ozbiljniji problem. Svaki ovakav događaj je poziv na jedan sistemski reset našeg društva, našeg zakonodavstva, naših tužilaštava koji jako sporo rade i procesuiraju ovakve stvari – kaže Anela Hasanagić, psiholog.

Poruka sociologa i psihologa je da djecu treba odgajati da uvažavaju i poštuju svu drugu djecu i ljude bez obzira na to koliko i zbog čega su različiti. Edukacija i empatija cjelokupnog društva također je nužna.

Slučaj petogodišnjeg dječaka s Down sindromom iz Širokog Brijega kojega je odgajateljica sklonila s pozornice za vrijeme trajanja dječje predstave, postao je društvena tema gotovo cijeloga društva. Jesu li odgajateljice ispravno postupile, je li majka pretjerala ili smo mi kao cjelokupno društvo zakazali, mišljenja su različita.

Nakon što je dječaka s Down sindromom odgajateljica sklonila s pozornice na kojoj se održavala dječja predstava, dječakova je majka, nezadovoljna takvim pristupom ispisala svoje dvoje djece iz vrtića. Kaže da s dječakom nikada nije bilo problema te da je bio prihvaćen među djecom, ali zbog izdvajanja njenog sina s predstave ne želi da njena djeca više idu u taj vrtić. Iz vrtića „Trnoružica“ oglasili su se priopćenjem navodeći kako je majka iznijela neistine. Kad je u pitanju socijalno uključivanje, predsjednik Udruženja za Down sindrom u Mostaru kaže kako je u tom gradu napravljen veliki pomak. Njegov sin, poručuje, pohađao je jedan takav vrtić u kojemu se s djecom radi veoma stručno, ali da je problem znatno širi.

– To nije sustavno riješeno. To je jedan problem kada odu ravnateljstva gradskih vrtića vjerovanto će se vratiti opet roditeljima kao bumerang i bit će im još teža situacija. Uvijek postoji nejasnoća da su neki odgajatelji needucirani dovoljno. U biti, svi su oni needucirani međutim kroz razne neke edukacije, oni prolaze dan-dva-tri, nauči se nešto novo tako da što nauče ja vjerujem da i primjenjuju – smatra Igor Ledić, predsjednik Udruženja za Down sindrom, Mostar.

Prema riječima sociologa Vladimira Vasića i psihologinje Anele Hasanagić, zakazali smo u humanom i sociološko-empatičnom odnosu napose, jer su u pitanju djeca s poteškoćama u razvoju budući da im kao društvo ne posvećujemo dovoljno pažnje. Ne smijemo ih, poručuju, izdvajati iz zajednice jer i oni, kao i svako drugo biće, treba ljubav i pažnju.

– Pogotovo ako su djeca u stanju socijalne potrebe, ako su djeca s razvojnim poteškoćama, mi se često varamo, oni mnogo osjećajnije primjete neke stvari i mnogo teže srcu prihvataju te neke stvari jer ako mi kao neodgovorni pojedinci dodatno njima otežavamo život i dodatno im zakomplikujemo život, onda zaista se postavlja pitanje ne naše krivične odgovornosti nego naše moralne odgovornosti – rekao je Vladimir Vasić, sociolog.

– Ako mi još uvijek se suočavamo s tim da postoje vrtići koji ne primaju djecu onda imamo još ozbiljniji problem. Svaki ovakav događaj je poziv na jedan sistemski reset našeg društva, našeg zakonodavstva, naših tužilaštava koji jako sporo rade i procesuiraju ovakve stvari – kaže Anela Hasanagić, psiholog.

Poruka sociologa i psihologa je da djecu treba odgajati da uvažavaju i poštuju svu drugu djecu i ljude bez obzira na to koliko i zbog čega su različiti. Edukacija i empatija cjelokupnog društva također je nužna.