Općina Zavidovići u Zeničko-dobojskom kantonu prema pojedinim podacima ima najmanji broj zaposlenih u odnosu na broj radno sposobnog stanovništva.

Uzrok je to dijelom propadanja nekadašnjeg giganta drvoprerađivačkog sektora Krivaje koji je u zlatno doba upošljavao na hiljade radnika.

Oni koji su stvarali i podizali preduzeće danas sa neriješenim statusom čekaju na uvezivanje staža i okončanje sudskih sporova od kojih zavisi sudbina ovog preduzeća.

Na kapijama zavidovićke Krivaje bivši radnici se okupe samo kada traže rješenja dugogodišnje agonije. Sve ih je manje, baš kao i nade da će se vratiti u pogone.

Nadaju se tek ispunjenju obećanja da će se iznaći sredstava za uvezivanje staža, kako bi barem njih 90 do kraja maja otišlo u zasluženu penziju.

– Nismo ni mi radnici u ništa boljem položaju. Ljudi su zaslužili penziju, radili pošteno, nemaju nikakva primanja, to su ljudi u godinama koji ne mogu otići ni kopati kanal – priča Mirsad Hodžić, predstavnik bivših radnika Krivaja Mobel Zavidovići.

Iz federalnih fondova proteklih godina izdvajani su milioni kroz socijalne programe, uglavnom, za penzionisanje radnika. Njih tridesetak koji bi mogli i u prijevremenu penziju ostali su u vakuum prostoru.

– Sa 2003. je uvezan staž u Krivaji. A mi do 2003, bez obzira na to što imamo 30 i više godina staža, ne možemo skupiti 20, a treba nam da bismo otišli u penziju – navodi Adem Zilkić, bivši radnik Krivaja Mobel Zavidovići.

Problemi su nastali 2014. godine, tadašnja Federalna vlada prodaje većinski udio Ortačkoj grupi. Formirana Krivaja Mobel, posao obećan za 800 radnika, a nakon 14 mjeseci uslijedio krah. Pogoni su ugašeni dok je svojevrsna borba za višemilionsku imovinu predmet sudskih sporova bivših i aktuelnih većinskih vlasnika.

– Radnici su samo željeli da rade i na osnovnu rada prehranjuju porodice i da žive dostojno čovjeka, a ne ovako da žive i zavise od korumpiranih sudija i tužilaca koji ne rade svoje poslove – ističe Ramiz Mujić, predstavnik bivših radnika Krivaja Mobel Zavidovići.

U posljednjih dvadeset godina po Krivaji se lovilo u mutnom. Političke partije u borbi za glasove nudile rješenje za sudbine radnika, postavljale rukovodeće kadrove, a scenario, uvijek, imao isti kraj.

– Nikad se više nisu okrenuli i pogledali radnike. Danas se nalaze na visokim pozicijama u općini, kantonu, Federaciji. Niko nas ne vidi – ogorčen je Nisvet Muhić, bivši radnik Krivaja Mobel Zavidovići.

A vidi se samo propast, pa malo ko i vjeruje u budućnost preduzeća. Loše vođeni stečajni postupci i privatizacijske malverzacije obilježile su ekonomsku tranziciju u našoj zemlji.

Računi tih vremena prelamani su kroz imovine preduzeća i najčešće preko leđa radnika, eklatantan primjer je Krivaja.

Općina Zavidovići u Zeničko-dobojskom kantonu prema pojedinim podacima ima najmanji broj zaposlenih u odnosu na broj radno sposobnog stanovništva.

Uzrok je to dijelom propadanja nekadašnjeg giganta drvoprerađivačkog sektora Krivaje koji je u zlatno doba upošljavao na hiljade radnika.

Oni koji su stvarali i podizali preduzeće danas sa neriješenim statusom čekaju na uvezivanje staža i okončanje sudskih sporova od kojih zavisi sudbina ovog preduzeća.

Na kapijama zavidovićke Krivaje bivši radnici se okupe samo kada traže rješenja dugogodišnje agonije. Sve ih je manje, baš kao i nade da će se vratiti u pogone.

Nadaju se tek ispunjenju obećanja da će se iznaći sredstava za uvezivanje staža, kako bi barem njih 90 do kraja maja otišlo u zasluženu penziju.

– Nismo ni mi radnici u ništa boljem položaju. Ljudi su zaslužili penziju, radili pošteno, nemaju nikakva primanja, to su ljudi u godinama koji ne mogu otići ni kopati kanal – priča Mirsad Hodžić, predstavnik bivših radnika Krivaja Mobel Zavidovići.

Iz federalnih fondova proteklih godina izdvajani su milioni kroz socijalne programe, uglavnom, za penzionisanje radnika. Njih tridesetak koji bi mogli i u prijevremenu penziju ostali su u vakuum prostoru.

– Sa 2003. je uvezan staž u Krivaji. A mi do 2003, bez obzira na to što imamo 30 i više godina staža, ne možemo skupiti 20, a treba nam da bismo otišli u penziju – navodi Adem Zilkić, bivši radnik Krivaja Mobel Zavidovići.

Problemi su nastali 2014. godine, tadašnja Federalna vlada prodaje većinski udio Ortačkoj grupi. Formirana Krivaja Mobel, posao obećan za 800 radnika, a nakon 14 mjeseci uslijedio krah. Pogoni su ugašeni dok je svojevrsna borba za višemilionsku imovinu predmet sudskih sporova bivših i aktuelnih većinskih vlasnika.

– Radnici su samo željeli da rade i na osnovnu rada prehranjuju porodice i da žive dostojno čovjeka, a ne ovako da žive i zavise od korumpiranih sudija i tužilaca koji ne rade svoje poslove – ističe Ramiz Mujić, predstavnik bivših radnika Krivaja Mobel Zavidovići.

U posljednjih dvadeset godina po Krivaji se lovilo u mutnom. Političke partije u borbi za glasove nudile rješenje za sudbine radnika, postavljale rukovodeće kadrove, a scenario, uvijek, imao isti kraj.

– Nikad se više nisu okrenuli i pogledali radnike. Danas se nalaze na visokim pozicijama u općini, kantonu, Federaciji. Niko nas ne vidi – ogorčen je Nisvet Muhić, bivši radnik Krivaja Mobel Zavidovići.

A vidi se samo propast, pa malo ko i vjeruje u budućnost preduzeća. Loše vođeni stečajni postupci i privatizacijske malverzacije obilježile su ekonomsku tranziciju u našoj zemlji.

Računi tih vremena prelamani su kroz imovine preduzeća i najčešće preko leđa radnika, eklatantan primjer je Krivaja.