U Hrvatskoj su poljoprivredna zemljišta zapuštena, tek se rijetki odlučuju za proizvodnju koja bilježi veliki pad, pa nije dovoljna za podmirenje domaćih potreba. Zato Hrvati jedu uvozne šljive koje uglavnom stižu iz Srbije, Moldavije, Sjeverne Makedonije i BiH, piše Slobodna Dalmacija.

Iako šljiva predstavlja sve traženije koštunjavo voće na tržištu EU, posebno skandinavskih zemalja, Njemačke i Velike Britanije, Hrvatska ni u ovoj proizvodnji ne uspijeva da postigne dobre proizvodne rezultate, a posljednjih godina, zbog različitih tržišnih poremećaja, pojedini veći proizvođači odustali su i prestali da uzgajaju šljive.

Trenutna ponuda konzumne šljive, koja je velikim dijelom zamjena za nektarine i breskve koje imaju vrlo visoku cijenu, ove je godine dobra. Međutim, na tržištu dominira uvozna konzumna šljiva čija se cijena kreće od sedam do deset kuna za kilogram – pokazala je analiza “Smartera”, konsultantske firme za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

• Za razliku od Hrvatske, čija proizvodnja šljiva ne pokazuje znakove oporavka i rasta, susedne zemlje poput Srbije, BiH, pa i Sjeverne Makedonije, ali i Rumunije uspješno razvijaju svoju proizvodnju, te osim konzumne šljive sve više plasiraju i izvoze različite proizvode na bazi ovog voća: od rakije, sušenih šljiva, kompota do pekmeza. Susjedna Srbija proizvodi oko 500.000 tona šljiva, proizvodnja u BiH se kreće od 150.000 do 200.000 tona, dok je Rumunija takođe na 500.000 tona – ističe za stručnjak “Smartera” Miroslav Kuskunović.

Svi podaci pokazuju da je proizvodnja voća u Hrvatskoj u strukturnim problemima, koji su uslovljeni neinvestiranjem u nove tehnologije, sorte, moderne nove voćnjake, kao i u pokušaj da se kroz osmišljavanje i proizvodnju proizvoda više cjenovne kategorije ova proizvodnja pokuša da revitalizuje.

Jedan od ključnih problema je i to što se vjerovatno jedan veliki dio ove proizvodnje i prerade (posebno u rakiju i pekmeze) odvija u sivoj zoni koju je teško kontrolisati.

Prema službenim podacima, šljiva se uzgaja na 4.500 hektara, uglavnom u Slavoniji i Baranji. U prošloj godini Hrvatska je uvezla svježih šljiva u količini od 2.535 tona vrijednih 1,5 miliona eura, dok je izvoz bio 845 tona za samo 540.000 eura.

Najviše šljive stiglo je iz Srbije – 913 tona, Moldavije – 619 tona, Sjeverne Makedonije – 427 tona.

Osim u svježem stanju, Hrvatska uvozi i ogromne količine osušene šljive. Tako je prošle godine stigla količina od gotovo 1.000 tona, vrijedna više od dva miliona eura, od čega dvije trećine dolazi iz Čilea i Srbije. Hrvatska je prošle godine 389 tona konzumne šljive izvezla u Sloveniju, gdje je završilo i 57 tona osušene šljive. 

U Hrvatskoj su poljoprivredna zemljišta zapuštena, tek se rijetki odlučuju za proizvodnju koja bilježi veliki pad, pa nije dovoljna za podmirenje domaćih potreba. Zato Hrvati jedu uvozne šljive koje uglavnom stižu iz Srbije, Moldavije, Sjeverne Makedonije i BiH, piše Slobodna Dalmacija.

Iako šljiva predstavlja sve traženije koštunjavo voće na tržištu EU, posebno skandinavskih zemalja, Njemačke i Velike Britanije, Hrvatska ni u ovoj proizvodnji ne uspijeva da postigne dobre proizvodne rezultate, a posljednjih godina, zbog različitih tržišnih poremećaja, pojedini veći proizvođači odustali su i prestali da uzgajaju šljive.

Trenutna ponuda konzumne šljive, koja je velikim dijelom zamjena za nektarine i breskve koje imaju vrlo visoku cijenu, ove je godine dobra. Međutim, na tržištu dominira uvozna konzumna šljiva čija se cijena kreće od sedam do deset kuna za kilogram – pokazala je analiza “Smartera”, konsultantske firme za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

• Za razliku od Hrvatske, čija proizvodnja šljiva ne pokazuje znakove oporavka i rasta, susedne zemlje poput Srbije, BiH, pa i Sjeverne Makedonije, ali i Rumunije uspješno razvijaju svoju proizvodnju, te osim konzumne šljive sve više plasiraju i izvoze različite proizvode na bazi ovog voća: od rakije, sušenih šljiva, kompota do pekmeza. Susjedna Srbija proizvodi oko 500.000 tona šljiva, proizvodnja u BiH se kreće od 150.000 do 200.000 tona, dok je Rumunija takođe na 500.000 tona – ističe za stručnjak “Smartera” Miroslav Kuskunović.

Svi podaci pokazuju da je proizvodnja voća u Hrvatskoj u strukturnim problemima, koji su uslovljeni neinvestiranjem u nove tehnologije, sorte, moderne nove voćnjake, kao i u pokušaj da se kroz osmišljavanje i proizvodnju proizvoda više cjenovne kategorije ova proizvodnja pokuša da revitalizuje.

Jedan od ključnih problema je i to što se vjerovatno jedan veliki dio ove proizvodnje i prerade (posebno u rakiju i pekmeze) odvija u sivoj zoni koju je teško kontrolisati.

Prema službenim podacima, šljiva se uzgaja na 4.500 hektara, uglavnom u Slavoniji i Baranji. U prošloj godini Hrvatska je uvezla svježih šljiva u količini od 2.535 tona vrijednih 1,5 miliona eura, dok je izvoz bio 845 tona za samo 540.000 eura.

Najviše šljive stiglo je iz Srbije – 913 tona, Moldavije – 619 tona, Sjeverne Makedonije – 427 tona.

Osim u svježem stanju, Hrvatska uvozi i ogromne količine osušene šljive. Tako je prošle godine stigla količina od gotovo 1.000 tona, vrijedna više od dva miliona eura, od čega dvije trećine dolazi iz Čilea i Srbije. Hrvatska je prošle godine 389 tona konzumne šljive izvezla u Sloveniju, gdje je završilo i 57 tona osušene šljive.