22.9 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Zenica
    scattered clouds
    22.9 ° C
    23.2 °
    22.9 °
    65 %
    1.8kmh
    29 %
    čet
    37 °
    pet
    33 °
    sub
    27 °
    ned
    30 °
    pon
    24 °
    Ivanić: U BiH se ni narednih 30 godina ništa neće promijeniti

    Ivanić: U BiH se ni narednih 30 godina ništa neće promijeniti

    Ivanić: U BiH se ni narednih 30 godina ništa neće promijeniti

    Dodik vjeruje da će biti razdruživanja, a očito da Izetbegović vjeruje da će biti rata – naveo je Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva BiH i počasni član PDP-a u Dnevniku D Federalne TV.

    – U suštini, i jedan i drugi pokušavaju na staroj koncepciji i staroj matrici da izgrade sebi autoritete u vlastitom biračkom tijelu i da se pripreme da zabavljaju narod i zamajavaju ga još naredne četiri godine. Istovremeneno, s druge strane ova zemlja niti ima vakcina, zavisi od milosti Turske, Srbije, umiru joj ljudi svaki dan, a njih dvojica – jedan o razdruživanju, iako zna da nema partnere za takvu priču, nema sagovornika, a drugi o genocidašima ne bi li našao što je moguće teži izraz koji će Srbi doživjeti što je moguće teže, ne bi li sebi dao veći značaj na riječima koje upotrebljava. Nažalost, vrzino kolko u kojem se vrtimo ko zna koliko već godina i ko zna koliko još godina.

    Smatra da se non paperu dao preveliki značaj.

    – Takvih dokumenata, takvih prijedloga, takvih razmišljanja sam se ja u historiji ovdje naslušao svih ovih 20-ak godina koliko sam prisutan u političkom životu. Takvih ideja je bilo i ranije. Ideja o razdruživanju, konačnoj fragmentaciji, zaokruživanju nacionalnih teritorija. Toga je bilo, ima, a biće i u budućnosti jer imate čitav niz ljudi koji razmišljaju na takav način. Zato vjerujem da postoji taj non paper, da to uopšte nije izmišljena stvar. Drugo je pitanje ko je njegov autor i ko formalno-pravno iza njega stoji. Koliko ja znam, gotovo pa niko. Pretpostavljam da je tu jedan krug ljudi koji unutar Evropske zajednice grade svoj lični autoritet. U Evropi se pojavila nova grupacija lidera koja baš nije u potpunosti u skladu sa nekim poimanjem demokratije od ranije u EU. Moguće je da taj jedan krug ljudi malo testira svoj autoritet, uticaj na jednom prostoru koji je zahvalan za ovakvu vrstu non papera, a to je zapadni Balkan gdje uvijek znate da će biti neki koji će podržati ono što mislite, kao što će biti i onih koji će osporavati. Koliko ja znam, a mislim da dosta dobro znam, nijedna ozbiljna evropska zemlja ne razmišlja o implikacijama tog non papera, niti ijedna ozbiljna zemlja koja je uključena u donošenje Dejtonskog sporazuma o tome razmišlja. Rusija je najdirektnije, višenego jasno rekla da za nju jedan takav papir uopšte nije zanimljiv. Prema tome, ja ne vidim ko bi od krupnih, globalnih, svjetskih igrača mogao iza ovoga stajati. Ovo je neka zabava unutar evropskih institucija, unutar EU na račun nas u BiH i cijelog zapadnog Balkana. Ja inače ne volim, nije dobro kad se veliki igraju na vašoj teritoriji. Kad slonovi imaju igru ili se tuku, strada zemlja na kojoj se tuku, a ne oni.

    Ističe da se na oficijelnim sastancima nikada nije desilo da neko spomene razdruživanje u BiH kao ozbiljno rješenje.

    – Na neformalnim sastancima naravno da se to spominjalo. Ne mogu reći da je iko od njih predlagao da se mi trebamo razdužiti, nego su postavljali pitanja šta bi značilo razduživanje. Dakle, ostavljali su i otvarali mogućnost i nekog takvog rješenja, i to nikad na zvaničnim, uvijek je to bilo na nezvaničnim sastancima. Zato političari koji ne mogu da budu prisutni na nezvaničnim sastancima, imaju veliki nedostatak jer ne mogu dobiti sve te ifnormacije koje inače postoje. Ne želim da spominjem imena, ali da je bilo takvih, naravno da jeste, kao što je bilo i pitanja druge vrste, šta bi značilo da BiH dobije jednog predsjednika, da ima jednu vladu. Imate vi tih raznoraznih razmišljanja koliko god hoćete. Ja iskreno sam uvijek zastupao teoriju da dejtonsko uređenje jeste neminovnost BiH za narednih 30-ak godina. Ne vjerujem da će se ovdje išta promijeniti i da će ostati ovako kako jeste. Niti će doći do raspada, niti će doći do centralizacije, tako da mislim da su svi ovi razgovori potpuno beskorisni. Izetbegović i Dodik su vješto iskoristili ovaj non paper da promovišu svoje politike.

    Ni Hrvatska ni Srbija nisu za podjelu

    O komentarima lidera Hrvatske i Srbije, Ivanić kaže:

    – Pretpostavljam da su vidjeli ono što smo svi vidjeli u novinama, jer ne vidim da postoji nešto drugo što se ne može vidjeti. I ja sam ga vidio u medijima. Mislim da taj papir postoji i on jeste kolao kao neki neformalni papir ko zna gdje i ko zna ko ga je i pustio u procedure. Mislim da je on ponajviše pažnje privukao u BiH, a da se, zanimljivo, njim, iako se odnosi i na Sjevernu Makedoniju i na BiH i na Srbiju, drugi nisu toliko bavili koliko mi ovdje. Nama izgleda te teme ovdje odgovaraju. Još dodatno naši političari to podgriju, za razliku od drugih koji to nisu radili. Što se tiče Hrvatske, evidentno je da tu postoji jedinstven stav da se Izborni zakon u BiH treba mijenjati i očito da je to politika koja je formirana u Hrvatskoj sigurno prije 6-7 godina i bilo je više nego jasno da će Hrvatska svoje članstvo u EU, na manje ili više vidljiv način, koristiti da dođe do tog nekog cilja. U tom kontekstu ne treba da iznenađuje i ponekad pomalo naivno izgledaju komentari, posebno iz Sarajeva, kad se neko kao ljuti što to Hrvatska radi. Hrvatska koristi legitimne mehanizme i to je ono što njih interesuje. Ne vjerujem da je Hrvatska za podjelu, ali je za to da ima svoj uticaj ovdje. Sigurno voli da se pita. Mislim da ni Srbija nije za podjelu. Srbija je više puta rekla da aposlutno nema ni jednu primjedbu na sam Dejtonski sporazum, niti ima ikakve pretenzije bilo koje druge vrste. To što se u Sarajevu vrlo često nekorektno prihvaća odbrana RS-a, zagovaranje RS-a, podrška RS-u, kao antibh. djelovanje, to nije problem Srbije. To je daleko veći problem tih politika koje jednu sasvim normalnu, realnu stvar, a to je da Srbija podržava RS, tumače kao neko antidržavno djelovanje. To je zaista potpuno pogrešno.

    Navodi da je Čović, u samoj ovoj priči oko podjele, istupio najpamentije.

    – Izvukao je sebe iz te priče o podjeli i niko mu ništa ne može prigovoriti jer praktično ni riječi nije rekao na tu temu. Mislim da je to sa njegovog stanovišta vrlo mudro. S druge strane, sačuvao je sebi prostor da može da nastavi ono što smatra svojim prioritetom, a to je očito donošenje Izbornog zakona. Mislim da će sve druge teme on sa zadovoljstvom prepustiti ovoj dvojici, da se oni njima bave. Ovdje se pojednostavljeno gledalo sve to oko non papera da je meni to prosto neshvatljivo. Non paper jeste non paper da se u njemu iznesu najradikalniji mogući prijedlozi, a da se onda čuju komentari. Imali smo priliku čuti i vidjeli smo da je to, što se Evrope tiče, zaključena tema, da niko ozbiljan o tome ne razmišlja. Jasno je da u trenutnim okvirima nije moguće promijeniti ono što je dejtonski okvir. Zato smatram da je to potpuno beskorisno. Ako bi bilo razdruživanje, morali bi se dogovoriti. Ja ne znam s kim će se Dodik u Federaciji dogovoriti da se razdruži. S druge strane, ako neko misli da je moguće uništiti RS, mora znati da je to nemoguće, bez obzira na sve Dodikove priče. Ovdje postoji jedan čvrsti, zajednički stav svih partija u RS-u a to je da je RS činjenica, neminovnost i da svi mi njeno pravo branimo, na različite načine. Izetbegović nema čovjeka da napravi unitarnu BiH ovdje. Oni koji računaju da će svijet donijeti neku veliku odluku, moraju znati da je Dejtonski sporazum možda zadnji veliki događaj u svijetu gdje su zajedno bili Rusija, Amerika i EU. Trošimo vrijeme na potpuno besmislene, iracionalne stvari i to se troši već 20 godina, a manje-više sve je onakvo kako smo i imali neposredno poslije Dejtona.

    Teško nama ako nam napredak bude zavisio od Amerike i EU

    Na pitanje može li se BiH ponaći sa mrtve tačke bez Amerike, EU i Rusije i hoće li ova godina biti godina reformi odgovara:

    – Meni ne djeluje, jer ove teme koje nameću Dodik i Izetbegović upućuju na to da neće biti ni minimalne saglasnosti među njima. Zanimljivo je da ni jedan ni drugi ne napuštaju Savjet ministara, iako se ne slažu sa partnerima, nego čvrsto stoje u Savjetu ministara, ne daju nekome drugom možda šansu da proba neke stvari promijeniti. Teško nama ako nam napredak bude zavisio od Amerike i od EU. Suviše oni imaju mnogo problema po svijetu da bi se toliko bavili nama, jednom zemljom u kojoj nažalost noćas neće prespavati više od 2 i po miliona ljudi, iako mi vjerujemo da nas ima i do 4 miliona. Zemlja koja postaje pusta i koja je statistički nebitna za te velike sile. Zašto bi se oni uopšte bavili nama? Nama se trebamo baviti mi. Ključna pretpostavka je da nema promjene Dejtona. Stavite moratorij na te besmislene priče. Minimalna saglasnost rukovodstva da se bave stvarima od kojih se živi. Samo mala promjena imidža ove zemlje može obezbijediti vrlo ozbiljan ekonomski rast i razvoj. Dok političari pričaju o ratu i razdruživanju, nama osta činjenica da je zadnjih 10-ak dana po 80-90 ljudi dnevno u BiH umiralo jer nije imalo vakcinu. I niko se time nije bavio. Ne obraća se pažnja na činjenicu da ovdje nema investicija, da nema novih radnih mjesta, nema perspektive. Uhvatila se sveopšta depresija i dok narod to ne shvati, dok birači ne počnu da traže druge razloge da bi nekoga podržali, mi ćemo se vrtiti u krug.

    Ivanić ističe da Republika Srpska nije bankrotirala i da je nivo zaduženja još uvijek takav da se novim zaduženjem može platiti prethodno.

    – Ovo novo zaduženje meni postavlja nekoliko pitanja. Ključno pitanje je zaista što je Republika Srpska platila skoro 5% kamate, kad je mogla dobiti novac uz nižu kamatnu stopu. Mislim da ključ odgovora zašto Londonska burza se krije u spisku kupaca obveznica i nadam se da ćemo jednog dana dobiti priliku da to vidimo. Oni su dobili privilegovane uslove i kamatnu stopu koju nigdje drugo u Evropi u ovom trenutku nisu mogli ostvariti.

    Ne mislim se vraćati u politiku

    Smatra da pitanje oduzimanja odlikovanja presuđenim ratnim zločincima treba postaviti vladajućima koji su ta odlikovanja i dali.

    – Što se tiče nas iz opozicije, mi ta odlikovanja nismo ni dali. Oni su imali te prijedloge i oni su tu temu stavili na sto. Na njima je da to razriješe. Što se mene tiče, za mene zahtjev Inzka ne postoji jer nije upućen ni meni ni bilo kome iz mog okruženja ko je takvu odluku donosio. Za razliku od vladajućih, ja ne mislim da mi iz opozicije treba da snosimo bilo kakvu odgovornost. Mene što se tiče, mi trebamo biti ili protiv zahtjeva da se to ukine ili uzdržani, a nikako ne tražiti neka rješenja. Što bi mi iz opozicije tražili rješenja za stvari koje je donosila vlast? Njima je to bilo tada popularno, tad su se hvalili, skupljali političke poene, dobivali glasove, evo sad donesite šta hoćete. S druge strane, jednim dijelom ovo smatram i licemjerjem međunarodne zajednice jer je ona sa tim istim strukturama svih ovim mjeseci radila, a ta je odluka donesena prije 4-5 godina. Šta su čekali? Što baš sad? Jedna vrsta priznanja koja je potpuno zaboravljena, koje se više niko živ ne sjeća ni da se desila. Očito je u pitanju neki odnos Inzka i Dodika koji je meni vrlo čudan. Ja sa zadovoljstvom čekam da vidim kakav će krajnji ishod i za jednog i za drugog. Sve mi se čini da bi zajednički za njih dvojicu kolateralna šteta mogao biti predsjednik Narodne skupštine.

    – Ja sam davno donio odluku da se povlačim iz politike i ne mislim se vraćati – zaključio je Ivanić.

    Dodik vjeruje da će biti razdruživanja, a očito da Izetbegović vjeruje da će biti rata – naveo je Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva BiH i počasni član PDP-a u Dnevniku D Federalne TV.

    – U suštini, i jedan i drugi pokušavaju na staroj koncepciji i staroj matrici da izgrade sebi autoritete u vlastitom biračkom tijelu i da se pripreme da zabavljaju narod i zamajavaju ga još naredne četiri godine. Istovremeneno, s druge strane ova zemlja niti ima vakcina, zavisi od milosti Turske, Srbije, umiru joj ljudi svaki dan, a njih dvojica – jedan o razdruživanju, iako zna da nema partnere za takvu priču, nema sagovornika, a drugi o genocidašima ne bi li našao što je moguće teži izraz koji će Srbi doživjeti što je moguće teže, ne bi li sebi dao veći značaj na riječima koje upotrebljava. Nažalost, vrzino kolko u kojem se vrtimo ko zna koliko već godina i ko zna koliko još godina.

    Smatra da se non paperu dao preveliki značaj.

    – Takvih dokumenata, takvih prijedloga, takvih razmišljanja sam se ja u historiji ovdje naslušao svih ovih 20-ak godina koliko sam prisutan u političkom životu. Takvih ideja je bilo i ranije. Ideja o razdruživanju, konačnoj fragmentaciji, zaokruživanju nacionalnih teritorija. Toga je bilo, ima, a biće i u budućnosti jer imate čitav niz ljudi koji razmišljaju na takav način. Zato vjerujem da postoji taj non paper, da to uopšte nije izmišljena stvar. Drugo je pitanje ko je njegov autor i ko formalno-pravno iza njega stoji. Koliko ja znam, gotovo pa niko. Pretpostavljam da je tu jedan krug ljudi koji unutar Evropske zajednice grade svoj lični autoritet. U Evropi se pojavila nova grupacija lidera koja baš nije u potpunosti u skladu sa nekim poimanjem demokratije od ranije u EU. Moguće je da taj jedan krug ljudi malo testira svoj autoritet, uticaj na jednom prostoru koji je zahvalan za ovakvu vrstu non papera, a to je zapadni Balkan gdje uvijek znate da će biti neki koji će podržati ono što mislite, kao što će biti i onih koji će osporavati. Koliko ja znam, a mislim da dosta dobro znam, nijedna ozbiljna evropska zemlja ne razmišlja o implikacijama tog non papera, niti ijedna ozbiljna zemlja koja je uključena u donošenje Dejtonskog sporazuma o tome razmišlja. Rusija je najdirektnije, višenego jasno rekla da za nju jedan takav papir uopšte nije zanimljiv. Prema tome, ja ne vidim ko bi od krupnih, globalnih, svjetskih igrača mogao iza ovoga stajati. Ovo je neka zabava unutar evropskih institucija, unutar EU na račun nas u BiH i cijelog zapadnog Balkana. Ja inače ne volim, nije dobro kad se veliki igraju na vašoj teritoriji. Kad slonovi imaju igru ili se tuku, strada zemlja na kojoj se tuku, a ne oni.

    Ističe da se na oficijelnim sastancima nikada nije desilo da neko spomene razdruživanje u BiH kao ozbiljno rješenje.

    – Na neformalnim sastancima naravno da se to spominjalo. Ne mogu reći da je iko od njih predlagao da se mi trebamo razdužiti, nego su postavljali pitanja šta bi značilo razduživanje. Dakle, ostavljali su i otvarali mogućnost i nekog takvog rješenja, i to nikad na zvaničnim, uvijek je to bilo na nezvaničnim sastancima. Zato političari koji ne mogu da budu prisutni na nezvaničnim sastancima, imaju veliki nedostatak jer ne mogu dobiti sve te ifnormacije koje inače postoje. Ne želim da spominjem imena, ali da je bilo takvih, naravno da jeste, kao što je bilo i pitanja druge vrste, šta bi značilo da BiH dobije jednog predsjednika, da ima jednu vladu. Imate vi tih raznoraznih razmišljanja koliko god hoćete. Ja iskreno sam uvijek zastupao teoriju da dejtonsko uređenje jeste neminovnost BiH za narednih 30-ak godina. Ne vjerujem da će se ovdje išta promijeniti i da će ostati ovako kako jeste. Niti će doći do raspada, niti će doći do centralizacije, tako da mislim da su svi ovi razgovori potpuno beskorisni. Izetbegović i Dodik su vješto iskoristili ovaj non paper da promovišu svoje politike.

    Ni Hrvatska ni Srbija nisu za podjelu

    O komentarima lidera Hrvatske i Srbije, Ivanić kaže:

    – Pretpostavljam da su vidjeli ono što smo svi vidjeli u novinama, jer ne vidim da postoji nešto drugo što se ne može vidjeti. I ja sam ga vidio u medijima. Mislim da taj papir postoji i on jeste kolao kao neki neformalni papir ko zna gdje i ko zna ko ga je i pustio u procedure. Mislim da je on ponajviše pažnje privukao u BiH, a da se, zanimljivo, njim, iako se odnosi i na Sjevernu Makedoniju i na BiH i na Srbiju, drugi nisu toliko bavili koliko mi ovdje. Nama izgleda te teme ovdje odgovaraju. Još dodatno naši političari to podgriju, za razliku od drugih koji to nisu radili. Što se tiče Hrvatske, evidentno je da tu postoji jedinstven stav da se Izborni zakon u BiH treba mijenjati i očito da je to politika koja je formirana u Hrvatskoj sigurno prije 6-7 godina i bilo je više nego jasno da će Hrvatska svoje članstvo u EU, na manje ili više vidljiv način, koristiti da dođe do tog nekog cilja. U tom kontekstu ne treba da iznenađuje i ponekad pomalo naivno izgledaju komentari, posebno iz Sarajeva, kad se neko kao ljuti što to Hrvatska radi. Hrvatska koristi legitimne mehanizme i to je ono što njih interesuje. Ne vjerujem da je Hrvatska za podjelu, ali je za to da ima svoj uticaj ovdje. Sigurno voli da se pita. Mislim da ni Srbija nije za podjelu. Srbija je više puta rekla da aposlutno nema ni jednu primjedbu na sam Dejtonski sporazum, niti ima ikakve pretenzije bilo koje druge vrste. To što se u Sarajevu vrlo često nekorektno prihvaća odbrana RS-a, zagovaranje RS-a, podrška RS-u, kao antibh. djelovanje, to nije problem Srbije. To je daleko veći problem tih politika koje jednu sasvim normalnu, realnu stvar, a to je da Srbija podržava RS, tumače kao neko antidržavno djelovanje. To je zaista potpuno pogrešno.

    Navodi da je Čović, u samoj ovoj priči oko podjele, istupio najpamentije.

    – Izvukao je sebe iz te priče o podjeli i niko mu ništa ne može prigovoriti jer praktično ni riječi nije rekao na tu temu. Mislim da je to sa njegovog stanovišta vrlo mudro. S druge strane, sačuvao je sebi prostor da može da nastavi ono što smatra svojim prioritetom, a to je očito donošenje Izbornog zakona. Mislim da će sve druge teme on sa zadovoljstvom prepustiti ovoj dvojici, da se oni njima bave. Ovdje se pojednostavljeno gledalo sve to oko non papera da je meni to prosto neshvatljivo. Non paper jeste non paper da se u njemu iznesu najradikalniji mogući prijedlozi, a da se onda čuju komentari. Imali smo priliku čuti i vidjeli smo da je to, što se Evrope tiče, zaključena tema, da niko ozbiljan o tome ne razmišlja. Jasno je da u trenutnim okvirima nije moguće promijeniti ono što je dejtonski okvir. Zato smatram da je to potpuno beskorisno. Ako bi bilo razdruživanje, morali bi se dogovoriti. Ja ne znam s kim će se Dodik u Federaciji dogovoriti da se razdruži. S druge strane, ako neko misli da je moguće uništiti RS, mora znati da je to nemoguće, bez obzira na sve Dodikove priče. Ovdje postoji jedan čvrsti, zajednički stav svih partija u RS-u a to je da je RS činjenica, neminovnost i da svi mi njeno pravo branimo, na različite načine. Izetbegović nema čovjeka da napravi unitarnu BiH ovdje. Oni koji računaju da će svijet donijeti neku veliku odluku, moraju znati da je Dejtonski sporazum možda zadnji veliki događaj u svijetu gdje su zajedno bili Rusija, Amerika i EU. Trošimo vrijeme na potpuno besmislene, iracionalne stvari i to se troši već 20 godina, a manje-više sve je onakvo kako smo i imali neposredno poslije Dejtona.

    Teško nama ako nam napredak bude zavisio od Amerike i EU

    Na pitanje može li se BiH ponaći sa mrtve tačke bez Amerike, EU i Rusije i hoće li ova godina biti godina reformi odgovara:

    – Meni ne djeluje, jer ove teme koje nameću Dodik i Izetbegović upućuju na to da neće biti ni minimalne saglasnosti među njima. Zanimljivo je da ni jedan ni drugi ne napuštaju Savjet ministara, iako se ne slažu sa partnerima, nego čvrsto stoje u Savjetu ministara, ne daju nekome drugom možda šansu da proba neke stvari promijeniti. Teško nama ako nam napredak bude zavisio od Amerike i od EU. Suviše oni imaju mnogo problema po svijetu da bi se toliko bavili nama, jednom zemljom u kojoj nažalost noćas neće prespavati više od 2 i po miliona ljudi, iako mi vjerujemo da nas ima i do 4 miliona. Zemlja koja postaje pusta i koja je statistički nebitna za te velike sile. Zašto bi se oni uopšte bavili nama? Nama se trebamo baviti mi. Ključna pretpostavka je da nema promjene Dejtona. Stavite moratorij na te besmislene priče. Minimalna saglasnost rukovodstva da se bave stvarima od kojih se živi. Samo mala promjena imidža ove zemlje može obezbijediti vrlo ozbiljan ekonomski rast i razvoj. Dok političari pričaju o ratu i razdruživanju, nama osta činjenica da je zadnjih 10-ak dana po 80-90 ljudi dnevno u BiH umiralo jer nije imalo vakcinu. I niko se time nije bavio. Ne obraća se pažnja na činjenicu da ovdje nema investicija, da nema novih radnih mjesta, nema perspektive. Uhvatila se sveopšta depresija i dok narod to ne shvati, dok birači ne počnu da traže druge razloge da bi nekoga podržali, mi ćemo se vrtiti u krug.

    Ivanić ističe da Republika Srpska nije bankrotirala i da je nivo zaduženja još uvijek takav da se novim zaduženjem može platiti prethodno.

    – Ovo novo zaduženje meni postavlja nekoliko pitanja. Ključno pitanje je zaista što je Republika Srpska platila skoro 5% kamate, kad je mogla dobiti novac uz nižu kamatnu stopu. Mislim da ključ odgovora zašto Londonska burza se krije u spisku kupaca obveznica i nadam se da ćemo jednog dana dobiti priliku da to vidimo. Oni su dobili privilegovane uslove i kamatnu stopu koju nigdje drugo u Evropi u ovom trenutku nisu mogli ostvariti.

    Ne mislim se vraćati u politiku

    Smatra da pitanje oduzimanja odlikovanja presuđenim ratnim zločincima treba postaviti vladajućima koji su ta odlikovanja i dali.

    – Što se tiče nas iz opozicije, mi ta odlikovanja nismo ni dali. Oni su imali te prijedloge i oni su tu temu stavili na sto. Na njima je da to razriješe. Što se mene tiče, za mene zahtjev Inzka ne postoji jer nije upućen ni meni ni bilo kome iz mog okruženja ko je takvu odluku donosio. Za razliku od vladajućih, ja ne mislim da mi iz opozicije treba da snosimo bilo kakvu odgovornost. Mene što se tiče, mi trebamo biti ili protiv zahtjeva da se to ukine ili uzdržani, a nikako ne tražiti neka rješenja. Što bi mi iz opozicije tražili rješenja za stvari koje je donosila vlast? Njima je to bilo tada popularno, tad su se hvalili, skupljali političke poene, dobivali glasove, evo sad donesite šta hoćete. S druge strane, jednim dijelom ovo smatram i licemjerjem međunarodne zajednice jer je ona sa tim istim strukturama svih ovim mjeseci radila, a ta je odluka donesena prije 4-5 godina. Šta su čekali? Što baš sad? Jedna vrsta priznanja koja je potpuno zaboravljena, koje se više niko živ ne sjeća ni da se desila. Očito je u pitanju neki odnos Inzka i Dodika koji je meni vrlo čudan. Ja sa zadovoljstvom čekam da vidim kakav će krajnji ishod i za jednog i za drugog. Sve mi se čini da bi zajednički za njih dvojicu kolateralna šteta mogao biti predsjednik Narodne skupštine.

    – Ja sam davno donio odluku da se povlačim iz politike i ne mislim se vraćati – zaključio je Ivanić.

    Ivanić: U BiH se ni narednih 30 godina ništa neće promijeniti
    Ivanić: U BiH se ni narednih 30 godina ništa neće promijeniti

    Posljednje objavljeno