Kolektivna dženaza za 12 identifikovanih žrtava iz masovne grobnice Lokvice-Igman, ekshumiranih početkom juna ove godine, danas je klanjana u Hadžićima na lokalnom mezarju Donji Hadžići.

Dženaza je klanjana Almiru (Mustafa) Nuhanoviću, Šefiku (Avdo) Nuhanoviću, Hasanu (Alija) Nuhanoviću, Selveru (Mušan) Piknjaču, Fahriji (Ahmed) Hrnjiću, Ahmedu (Hamid) Lokvančiću, Salki (Adema) Beganoviću, Zahiru (Džemail) Karavdiću, Hamdi (Hamid) Hasanoviću, Mirsadu (Derviš) Veljkoviću, Emiru (Redžo) Bašiću i Sejfi (Nazif) Kadriću.

Među nekoliko hiljada ljudi dženazi je prisustvovao i Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH i Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, te mnogi drugi iz javnog i političkog života BiH.

Lejla Beganović, koja je danas na posljednji počinak ispratila oca Salku obratila mu se ispred okupljenih uoči dženaze. Zahvalila se mami što nije dozvolila da ikada ne nestane u njenim mislima.

“Završila sam fakultet babo, idem na posao, udata sam, sretna sam i lijepo živimo. Sretna sam i okružena prijateljima i familijom. Jedino se nisam naučila nositi s nepravdom i tugom, ali to niko ne zna i zato samo želim da nam srce izdrži ovo sve. To želim i svim porodicama, koje tuguju za svojim najmilijima i da se nikome ne desi ovo kroz šta mi prolazimo. Jedva čekam da ti na mezar dođem i ispričam ono što nisam za ovih 27 godina“, kazala je Lejla Beganović.

Prisutnima se obratio i Marko Jurišić, član kolegija Instituta za nestale osobe BiH, koji je istakao da se u BiH traga za još 7.210 nestalih. Stoga je uputio apel svima onima koji znaju gdje se nalaze grobnice sa tijelima ubijenih da olakšaju i sebi i porodicama žrtava i otkriju lokacije.

“Zar smo morali 27 godina čekati da pronađemo posmrtne ostatke 12 naših sugrađana iz Hadžića i dokle ćemo čekati da pronađemo posmrtne ostatke svih svih nestalih građana naše zemlje“, upitao se Jurišić.

Zvizdić je istakao da je ovaj dan je prije svega bitan za porodice nevino ubijenih Bošnjaka, koji su poslije 27 godina traganja, konačno pronašli ostatke svojih najdražih u jednoj od preko 700 masovnih grobnica, gdje leže ostaci nevino stradalih Bošnjaka civila.

“To je ustvari možda i najbolji odgovor na konstatacije, koje smo čuli u zadnje vrijeme iz Evrope. Dakle, BiH nije nikakva tempirana bomba. BiH je ustvari masovna grobnica za desetine hiljada Bošnjaka muslimana koji su ubijeni samo zato što su imali drugu vjeru ili druga imena u odnosu na zločince koji su to uradili. Prema tome ključna poruka jeste da se mora doći do pravde, da se mora priznati svima poznata istina ko je napravio zločine u BiH. Da oni koji su to organizirali, planirali i načinili da moraju prihvatiti odgovornost, da za to moraju biti kažnjeni, da bi se moglo ući snažnije u procese pomirenja i oprosta“, kazao je Zvizdić i dodao da ne može doći do zaborava, jer bi to značilo da bi Bošnjaci izgubili dostojanstvo.

Rekao je i da zaborav ne dolazi u obzir kako i bilo ko učinio neku osvetu, nego samo da dolazi kao pouka da se to više nikada ne desi.

“Svi mi u BiH, koji volimo BiH odbijamo geslo fašizma i rasizma, koji se pokušava promovirati da ne možemo živjeti zajedno. Naravno da možemo, 600 godina živimo zajedno i nastavićemo živjeti zajedno, ali samo sa onima koji su ljudi, koji poštuju moralna načela i koji vole BiH“, zaključio je Zvizdić.

Prije dženaze u džamiji Donji Hadžići proučene su sure Jasin, a potom i klanjan džuma-namaz. Hamdo Ejubović, načelnik Općine Hadžići proglasio je 15. novembar Danom žalosti na području Hadžića zbog kolektivne dženaze 12 identifikovanih žrtava iz masovne grobnice Lokvice-Igman.

Civile su u ljeto 1992. godine streljali pripadnici vojske Republike Srpske na Igmanu prilikom pokušaja da pobjegnu na slobodnu teritoriju. O svireposti i brutalnosti njihove likvidacije govore ruke vezane u žicu i noge povezane kaiševima, naveli su iz Općine Hadžići.

Još uvijek se traga za 74 Bošnjaka iz Hadžića, starosti od 19 do 70 godina, koji se vode kao nestali.

 

Kolektivna dženaza za 12 identifikovanih žrtava iz masovne grobnice Lokvice-Igman, ekshumiranih početkom juna ove godine, danas je klanjana u Hadžićima na lokalnom mezarju Donji Hadžići.

Dženaza je klanjana Almiru (Mustafa) Nuhanoviću, Šefiku (Avdo) Nuhanoviću, Hasanu (Alija) Nuhanoviću, Selveru (Mušan) Piknjaču, Fahriji (Ahmed) Hrnjiću, Ahmedu (Hamid) Lokvančiću, Salki (Adema) Beganoviću, Zahiru (Džemail) Karavdiću, Hamdi (Hamid) Hasanoviću, Mirsadu (Derviš) Veljkoviću, Emiru (Redžo) Bašiću i Sejfi (Nazif) Kadriću.

Među nekoliko hiljada ljudi dženazi je prisustvovao i Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH i Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, te mnogi drugi iz javnog i političkog života BiH.

Lejla Beganović, koja je danas na posljednji počinak ispratila oca Salku obratila mu se ispred okupljenih uoči dženaze. Zahvalila se mami što nije dozvolila da ikada ne nestane u njenim mislima.

“Završila sam fakultet babo, idem na posao, udata sam, sretna sam i lijepo živimo. Sretna sam i okružena prijateljima i familijom. Jedino se nisam naučila nositi s nepravdom i tugom, ali to niko ne zna i zato samo želim da nam srce izdrži ovo sve. To želim i svim porodicama, koje tuguju za svojim najmilijima i da se nikome ne desi ovo kroz šta mi prolazimo. Jedva čekam da ti na mezar dođem i ispričam ono što nisam za ovih 27 godina“, kazala je Lejla Beganović.

Prisutnima se obratio i Marko Jurišić, član kolegija Instituta za nestale osobe BiH, koji je istakao da se u BiH traga za još 7.210 nestalih. Stoga je uputio apel svima onima koji znaju gdje se nalaze grobnice sa tijelima ubijenih da olakšaju i sebi i porodicama žrtava i otkriju lokacije.

“Zar smo morali 27 godina čekati da pronađemo posmrtne ostatke 12 naših sugrađana iz Hadžića i dokle ćemo čekati da pronađemo posmrtne ostatke svih svih nestalih građana naše zemlje“, upitao se Jurišić.

Zvizdić je istakao da je ovaj dan je prije svega bitan za porodice nevino ubijenih Bošnjaka, koji su poslije 27 godina traganja, konačno pronašli ostatke svojih najdražih u jednoj od preko 700 masovnih grobnica, gdje leže ostaci nevino stradalih Bošnjaka civila.

“To je ustvari možda i najbolji odgovor na konstatacije, koje smo čuli u zadnje vrijeme iz Evrope. Dakle, BiH nije nikakva tempirana bomba. BiH je ustvari masovna grobnica za desetine hiljada Bošnjaka muslimana koji su ubijeni samo zato što su imali drugu vjeru ili druga imena u odnosu na zločince koji su to uradili. Prema tome ključna poruka jeste da se mora doći do pravde, da se mora priznati svima poznata istina ko je napravio zločine u BiH. Da oni koji su to organizirali, planirali i načinili da moraju prihvatiti odgovornost, da za to moraju biti kažnjeni, da bi se moglo ući snažnije u procese pomirenja i oprosta“, kazao je Zvizdić i dodao da ne može doći do zaborava, jer bi to značilo da bi Bošnjaci izgubili dostojanstvo.

Rekao je i da zaborav ne dolazi u obzir kako i bilo ko učinio neku osvetu, nego samo da dolazi kao pouka da se to više nikada ne desi.

“Svi mi u BiH, koji volimo BiH odbijamo geslo fašizma i rasizma, koji se pokušava promovirati da ne možemo živjeti zajedno. Naravno da možemo, 600 godina živimo zajedno i nastavićemo živjeti zajedno, ali samo sa onima koji su ljudi, koji poštuju moralna načela i koji vole BiH“, zaključio je Zvizdić.

Prije dženaze u džamiji Donji Hadžići proučene su sure Jasin, a potom i klanjan džuma-namaz. Hamdo Ejubović, načelnik Općine Hadžići proglasio je 15. novembar Danom žalosti na području Hadžića zbog kolektivne dženaze 12 identifikovanih žrtava iz masovne grobnice Lokvice-Igman.

Civile su u ljeto 1992. godine streljali pripadnici vojske Republike Srpske na Igmanu prilikom pokušaja da pobjegnu na slobodnu teritoriju. O svireposti i brutalnosti njihove likvidacije govore ruke vezane u žicu i noge povezane kaiševima, naveli su iz Općine Hadžići.

Još uvijek se traga za 74 Bošnjaka iz Hadžića, starosti od 19 do 70 godina, koji se vode kao nestali.