-0.8 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Zenica
    scattered clouds
    -0.8 ° C
    -0.8 °
    -0.8 °
    92 %
    2.7kmh
    38 %
    čet
    6 °
    pet
    4 °
    sub
    2 °
    ned
    1 °
    pon
    -4 °

    Koje su dugoročne posljedice koronavirusa i koliko traju?

    Koje su dugoročne posljedice koronavirusa i koliko traju?

    Korona virus ste imali prije nekoliko mjeseci, a i dalje otežano dišete? Ili vam se javila tahikardija pošto ste pobijedili virus?

    Svjetska istraživanja pokazuju da niste jedini i da je broj ljudi koji imaju dugoročne posljedice koronavirusa značajan, naročito kod pacijenata koji su imali teži oblik bolesti.

    – Više od 80 odsto ljudi koji su bili u bolnici ima makar jedan preostali simptom šest mjeseci kasnije – kaže za BBC na srpskom Miloš Babić, molekularni biolog i neurobiolog koji trenutno radi na testovima za praćenje širenja Covid-19 u Americi i Velikoj Britaniji.

    – Moja procjena, imajte u vidu da je ovo vrlo grubo, iz vrlo preliminarnih podataka, je da će dva do pet odsto ljudi koji su preležali simptomatičnu bolest imati ozbiljne probleme u daljem životu, kao direktnu posljedicu Covida-19.

    Na sva potencijalna pitanja i nedoumice oko dugoročnih posljedica koje koronavirus može imati na organizam odgovara za čitaoce BBC-ja na srpskom.

    1. KOJE SU TO DUGOROČNE POSLJEDICE KORONAVIRUSA?

    Možemo govoriti o dvije generalne kategorije simptoma.

    U prvoj su oni koji su viđeni i kod drugih teških respiratornih bolesti: zamor, otežano disanje, bolovi u grudima i zglobovima.

    Ovi problemi se polako povlače vremenom kod velike većine konvalescenata, mada mogu povremeno da ostanu trajni i da vrlo negativno utiču na kvalitet života.

    U drugoj kategoriji stoje problemi koji često nisu očigledni, ali su dugoročno mnogo ozbiljniji: oštećenja pluća, srca, bubrega, i mozga.

    Kod ljudi koji su već imali slabosti u nekom od ovih sistema, ove dodatne povrede vode u vidljivu bolest, i to su priče koje možete da čujete od ljudi koji sada ne mogu da uhvate dah ili koji dobijaju napade ubrzanog kucanja srca (tahikardije) mjesecima pošto su pobijedili virus.

    Ali kod većine, ovakva oštećenja većim dijelom ostaju nevidljiva u prvo vrijeme ili imaju samo relativno blage simptome – dok se ne desi nešto drugo što takav oslabljeni sistem zatim dovede do daljeg kolapsa.

    2. KOLIKO TRAJU POSLJEDICE KORONAVIRUSA?

    Kapacitet za oporavak pluća, bubrega, i samog krvotoka varira od osobe do osobe i još nema dovoljno podataka da se kaže šta se u prosjeku može očekivati.

    Srčana oštećenja su većinom doživotna. Moždana su takođe doživotna, ali mozak je plastičan organ koji može da se reorganizuje i da funkcioniše oko mnogih blažih oštećenja.

    Ozbiljnost strahovito varira, od jedva primjetnih problema, pa sve do katastrofalnih i teško ih je predvidjeti.

    Najveća studija koju do sada imamo (skoro 50.000 pacijenata iz Velike Britanije) je izmerila dosta teške razlike između konvalescenata i ljudi koji su izbjegli virus.

    U toku prvih šest mjeseci poslije oporavka, broj srčanih udara je dva i po puta veći; broj progresija u teške bubrežne bolesti je udvostručen.

    Druge studije su primjetile povećanje neuroloških oboljenja, moždanih udara, pa i neuropsihijatrijskih oboljenja u post-covid populaciji.

    Svi ti podaci su do sada skupljeni od pacijenata koji su oboljeli u samom početku epidemije, prije nego što smo imali dobre protokole (steroide i antikoagulanse) kojima se tretiraju sadašnji bolesnici.

    Tako da se možemo nadati da će posljedice biti manje izražene kod onih koji su dobili bolju njegu.

    3. BUBREŽNI SAM BOLESTIK I IMAO SAM KORONU. DA LI SAM U VEĆEM RIZIKU OD DUGOROČNIH POSLJEDICA?

    To je pitanje na koje je teško dati kratak odgovor.

    Generalno, da: osobe sa predispozicijama (starost, velika tjelesna težina, prethodni kardiovaskularni problemi, prethodno postojeće bubrežne bolesti i slično) u prosjeku imaju težu bolest i ostaju sa težim sekundarnim oštećenjima.

    Takođe, ljudi bez predispozicija koji su imali nesreću da ih pogodi teži oblik bolesti također, u proseku, imaju veću vjerovatnoću težih nusefekata.

    Ali s druge strane, imamo i studije koje pokazuju oštećenja kod ljudi koji su imali blage oblike bolesti.

    Recimo,studija Državnog univerziteta Ohia je našla subakutna oštećenja srca kod više od 15 odsto mladih sportista (prosječno 19 godina starosti) koji su preležali covid sa blagim simptomima ili čak bez simptoma.

    Za sada, dok ne prođe više vremena i ne skupimo još podataka, sve populacije moraju da budu pažljive, čak i one kojima je sama bolest skoro uvijek vrlo blaga.

    4. KOJI PROCENAT PACIJENATA IMA DUGOROČNE POSLJEDICE?

    Zavisi od toga šta računate u posljedice.

    Više od 20 odsto ljudi koji su imali kašalj i gušenje (čak i oni koji nisu morali da budu bolnički liječeni) ima tragove plućnih embolizama, i fibrozne ožiljke u plućnom tkivu; ali je teško reći koji od njih će zbog toga imati posljedice koje su kasnije bitne.

    U zavisnosti od toga kako izaberete šta mjerite, možete dobiti vrlo različite brojeve, i možete naći studije koje pod istim pojmom – ozbiljnih durogočnih efekata – barataju ciframa u rasponu od dva do skoro 50 odsto.

    Možemo očekivati da će, pored dva do pet odsto ljudi koji će imati teške posljedice, još dodatnih pet do 10 odsto imati manje, ali mjerljive posljedice.

    Recimo, ljudi koji bi u svakom slučaju dobili srčane bolesti će ih dobiti ranije u životu i morati ranije da počnu sa liječenjem.

    Drugo, čak i ako virus jeste ostavio oštećenja, to samo osnažuje potrebu za nečim što bi i onako trebalo da se radi: fizička vježba i dobra ishrana.

    Naime, dugoročno najveći potencijalni problem su tiha oštećenja koja čine organizam slabijim i osjetljivijim na buduće napade i bolesti; osnažiti organizam, pogotovo kardiovaskularni sistem, i izbjeći rizike poput gojaznosti otud postaje još važnije za dugoročno zdrav život.

    5. DA LI POSTOJE NEKE MJERE PREDOSTROŽNOSTI KAKO DO KOMPLIKACIJA NE BI DOŠLO?

    Apsolutno najbolje što se može uraditi je pridržavati se mjera zaštite, izbjeći virus i vakcinisati se.

    Ali za one koji su već preležali virus, mogu se pomenuti dvije stvari.

    Prvo, većina konvalescenata nema trajne posljedice, tako da ne treba paničiti unapred.

    Ako ste preležali, držite oko na zdravstvenom stanju, nemojte ignorisati simptome, pogotovo ne srčane.

    I nadajte se najboljem.

    * Doktor Miloš Babić je interdisciplinarni naučnik sa diplomama informatike, hemije, molekularne biofizike i doktoratom iz neurobiologije. Ima objavljene naučne radove u poljima neurometabolizma, degenerativnih bolesti, onkologije, toksikologije i osnovne molekularne biologije.

    Tehnologija koju je razvio sa doktorkom Džoan Jekli trenutno se koristi u testovima za praćenje širenja koronavirusa u Americi i Velikoj Britaniji.

    Korona virus ste imali prije nekoliko mjeseci, a i dalje otežano dišete? Ili vam se javila tahikardija pošto ste pobijedili virus?

    Svjetska istraživanja pokazuju da niste jedini i da je broj ljudi koji imaju dugoročne posljedice koronavirusa značajan, naročito kod pacijenata koji su imali teži oblik bolesti.

    – Više od 80 odsto ljudi koji su bili u bolnici ima makar jedan preostali simptom šest mjeseci kasnije – kaže za BBC na srpskom Miloš Babić, molekularni biolog i neurobiolog koji trenutno radi na testovima za praćenje širenja Covid-19 u Americi i Velikoj Britaniji.

    – Moja procjena, imajte u vidu da je ovo vrlo grubo, iz vrlo preliminarnih podataka, je da će dva do pet odsto ljudi koji su preležali simptomatičnu bolest imati ozbiljne probleme u daljem životu, kao direktnu posljedicu Covida-19.

    Na sva potencijalna pitanja i nedoumice oko dugoročnih posljedica koje koronavirus može imati na organizam odgovara za čitaoce BBC-ja na srpskom.

    1. KOJE SU TO DUGOROČNE POSLJEDICE KORONAVIRUSA?

    Možemo govoriti o dvije generalne kategorije simptoma.

    U prvoj su oni koji su viđeni i kod drugih teških respiratornih bolesti: zamor, otežano disanje, bolovi u grudima i zglobovima.

    Ovi problemi se polako povlače vremenom kod velike većine konvalescenata, mada mogu povremeno da ostanu trajni i da vrlo negativno utiču na kvalitet života.

    U drugoj kategoriji stoje problemi koji često nisu očigledni, ali su dugoročno mnogo ozbiljniji: oštećenja pluća, srca, bubrega, i mozga.

    Kod ljudi koji su već imali slabosti u nekom od ovih sistema, ove dodatne povrede vode u vidljivu bolest, i to su priče koje možete da čujete od ljudi koji sada ne mogu da uhvate dah ili koji dobijaju napade ubrzanog kucanja srca (tahikardije) mjesecima pošto su pobijedili virus.

    Ali kod većine, ovakva oštećenja većim dijelom ostaju nevidljiva u prvo vrijeme ili imaju samo relativno blage simptome – dok se ne desi nešto drugo što takav oslabljeni sistem zatim dovede do daljeg kolapsa.

    2. KOLIKO TRAJU POSLJEDICE KORONAVIRUSA?

    Kapacitet za oporavak pluća, bubrega, i samog krvotoka varira od osobe do osobe i još nema dovoljno podataka da se kaže šta se u prosjeku može očekivati.

    Srčana oštećenja su većinom doživotna. Moždana su takođe doživotna, ali mozak je plastičan organ koji može da se reorganizuje i da funkcioniše oko mnogih blažih oštećenja.

    Ozbiljnost strahovito varira, od jedva primjetnih problema, pa sve do katastrofalnih i teško ih je predvidjeti.

    Najveća studija koju do sada imamo (skoro 50.000 pacijenata iz Velike Britanije) je izmerila dosta teške razlike između konvalescenata i ljudi koji su izbjegli virus.

    U toku prvih šest mjeseci poslije oporavka, broj srčanih udara je dva i po puta veći; broj progresija u teške bubrežne bolesti je udvostručen.

    Druge studije su primjetile povećanje neuroloških oboljenja, moždanih udara, pa i neuropsihijatrijskih oboljenja u post-covid populaciji.

    Svi ti podaci su do sada skupljeni od pacijenata koji su oboljeli u samom početku epidemije, prije nego što smo imali dobre protokole (steroide i antikoagulanse) kojima se tretiraju sadašnji bolesnici.

    Tako da se možemo nadati da će posljedice biti manje izražene kod onih koji su dobili bolju njegu.

    3. BUBREŽNI SAM BOLESTIK I IMAO SAM KORONU. DA LI SAM U VEĆEM RIZIKU OD DUGOROČNIH POSLJEDICA?

    To je pitanje na koje je teško dati kratak odgovor.

    Generalno, da: osobe sa predispozicijama (starost, velika tjelesna težina, prethodni kardiovaskularni problemi, prethodno postojeće bubrežne bolesti i slično) u prosjeku imaju težu bolest i ostaju sa težim sekundarnim oštećenjima.

    Takođe, ljudi bez predispozicija koji su imali nesreću da ih pogodi teži oblik bolesti također, u proseku, imaju veću vjerovatnoću težih nusefekata.

    Ali s druge strane, imamo i studije koje pokazuju oštećenja kod ljudi koji su imali blage oblike bolesti.

    Recimo,studija Državnog univerziteta Ohia je našla subakutna oštećenja srca kod više od 15 odsto mladih sportista (prosječno 19 godina starosti) koji su preležali covid sa blagim simptomima ili čak bez simptoma.

    Za sada, dok ne prođe više vremena i ne skupimo još podataka, sve populacije moraju da budu pažljive, čak i one kojima je sama bolest skoro uvijek vrlo blaga.

    4. KOJI PROCENAT PACIJENATA IMA DUGOROČNE POSLJEDICE?

    Zavisi od toga šta računate u posljedice.

    Više od 20 odsto ljudi koji su imali kašalj i gušenje (čak i oni koji nisu morali da budu bolnički liječeni) ima tragove plućnih embolizama, i fibrozne ožiljke u plućnom tkivu; ali je teško reći koji od njih će zbog toga imati posljedice koje su kasnije bitne.

    U zavisnosti od toga kako izaberete šta mjerite, možete dobiti vrlo različite brojeve, i možete naći studije koje pod istim pojmom – ozbiljnih durogočnih efekata – barataju ciframa u rasponu od dva do skoro 50 odsto.

    Možemo očekivati da će, pored dva do pet odsto ljudi koji će imati teške posljedice, još dodatnih pet do 10 odsto imati manje, ali mjerljive posljedice.

    Recimo, ljudi koji bi u svakom slučaju dobili srčane bolesti će ih dobiti ranije u životu i morati ranije da počnu sa liječenjem.

    Drugo, čak i ako virus jeste ostavio oštećenja, to samo osnažuje potrebu za nečim što bi i onako trebalo da se radi: fizička vježba i dobra ishrana.

    Naime, dugoročno najveći potencijalni problem su tiha oštećenja koja čine organizam slabijim i osjetljivijim na buduće napade i bolesti; osnažiti organizam, pogotovo kardiovaskularni sistem, i izbjeći rizike poput gojaznosti otud postaje još važnije za dugoročno zdrav život.

    5. DA LI POSTOJE NEKE MJERE PREDOSTROŽNOSTI KAKO DO KOMPLIKACIJA NE BI DOŠLO?

    Apsolutno najbolje što se može uraditi je pridržavati se mjera zaštite, izbjeći virus i vakcinisati se.

    Ali za one koji su već preležali virus, mogu se pomenuti dvije stvari.

    Prvo, većina konvalescenata nema trajne posljedice, tako da ne treba paničiti unapred.

    Ako ste preležali, držite oko na zdravstvenom stanju, nemojte ignorisati simptome, pogotovo ne srčane.

    I nadajte se najboljem.

    * Doktor Miloš Babić je interdisciplinarni naučnik sa diplomama informatike, hemije, molekularne biofizike i doktoratom iz neurobiologije. Ima objavljene naučne radove u poljima neurometabolizma, degenerativnih bolesti, onkologije, toksikologije i osnovne molekularne biologije.

    Tehnologija koju je razvio sa doktorkom Džoan Jekli trenutno se koristi u testovima za praćenje širenja koronavirusa u Americi i Velikoj Britaniji.

    Posljednje objavljeno