18.5 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Zenica
    moderate rain
    18.5 ° C
    18.5 °
    18.5 °
    92 %
    0.9kmh
    100 %
    sub
    26 °
    ned
    19 °
    pon
    23 °
    uto
    20 °
    sri
    21 °

    Lepić: Nismo ni svjesni svog historijskog bogatstva (AUDIO)

    Lepić: Nismo ni svjesni svog historijskog bogatstva (AUDIO)

    Adisa Lepic Fotka 1
    Adisa Lepić, foto: Zenit.ba
    Navedeni sadržaj je nastao u sklopu projekta “Female Lead” koji finansira Evropska unija kako bi se  pružila prilika ženama da steknu samopouzdanje i razvijaju liderske vještine koje će omogućiti njihovo efikasnije predstavljanje te povećati učešće žena u procesima donošenja odluka

    Visočanka Adisa Lepić je samo jedan od primjera da ustrajnost i hodanje po trnju i kamenju donosi rezultat. Njena priča doslovno počinje od trnja i kamenja, a do danas je došla do poglavlja gdje uposlenica Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ljubav prema arheologiji, istraživanjima i životnom putu ispričala je u razgovoru za Radio Zenit.

    Na početku razgovora Lepić nam je kazala da je u osnovnoj školi zahvaljujući nastavnici Jasmini Uzunalić zavoljela biologiju, ali da je u srednjoj zahvaljujući profesorima Gimnazije u Visokom ta ljubav prevagnula na historiju zbog čega je donijela odluku i šta želi studirati. Isprva, planirala je studirati dvopredmetno historiju i arheologiju, ali odlukom njenog prijatelja arheologija je “presudila”.

    – Postojale su historijske sekcije, obilazili smo arheološke terene i lokalitete po BiH i regionu, posjećivali smo spomenike i to me zainteresovalo, a biologija je tada već postala daleka i ti momenti su odlučili da se bavim ovim čime se bavim danas. Ostala je ljubav i prema historiji, 2008. godine otvorila se katedra arheologije i htjela sam studirati dvopredmetno. Međutim, kako sam se odlučivala šta kako, kolega iz gimnazije s kojim sam otišla u Sarajevo da se upišem na fakultet prekrižio je arheologiju i to je bilo to. To je ipak bilo nešto što sam voljela, samo sam mislila da ću prije pronaći posao s historijom – kaže Lepić.

    Da li bi se usudili pokrenuti vlastiti biznis?

    Dodaje da su tokom studija sve studente privlačili tereni te da i sebe najviše definiše kao terenski tip arheologa, a s obzirom da živi u Visokom koji je posebna priča s obzirom na period kojim se tada, ali i danas bavi, srednjovjekovni, svoj grad smatra riznicom tog perioda koji bi joj, da nije otišla raditi u Sarajevo, bio posao za čitav život.

    – Nikada se ne zaboravljalju prvi tereni, a to je lokalitet u Visokom, utvrda Čajengrad u Gračanici kod Visokog i tu sam vodila istraživanja dvije godine – kaže Lepić te dodaje da su tu pronašli veoma vrijedne stvari.

    – Drugačije je kada se pronađe keramička posuda ili zlatni nakit, ali sve je vrijedno. Ne mogu zaboraviti ni istraživanje u Makedoniji gdje smo radili bazilike i srednjovjekovni grad, a pronašli smo i podrum s pićem kojeg su kolege s kojima smo radili otvorili naredne godine – pojašnjava Lepić za Radio Zenit.

    Ističe da je zadovoljstvo kada se otkrije nešto novo što je svakodnevnica tokom revizija kolekcija te da je nedavno otkriveno da je kod Širokog Brijega postojao bizantijski vojnik s luksuznom opremom i naoružanjem.

    O tome da li smo svjesni svog bogatstva, historijskog prije svega, Lepić kaže da nismo jer bogatstvom se danas smatraju druge vrijednosti, a da sve lijepo, kao što je priroda i arheologija prepoznamo kada se od toga odaljimo.

    Adisa Lepic Fotka 2

    Njen put od terena do Zemaljskog muzeja u Sarajevu je doslovno trnovit i pun uzbuđenja.

    – Kod nas se sve svodi uvijek na to ko stoji iza nas. Ali, iza mog uspjeha stojim samo ja i moji roditelji koji su me finansirali. Od studija, gdje sam bila samofinansirajući student, bavila sam se volonterskim radom, i to je uredu i danas, do diplome kada vam niko ne garantuje posao. Ne podrazumijevamo, ali u tom momentu kada završite studij bilo koji, želite što prije početi raditi, željni ste posla, da zaradite i opravdate vrijeme i novac koji vam treba za život, ali kod mene je to išlo tako da sam radila pripravnički, a nakon Zavičajnog muzeja u Visokom gdje sam uradila pripravnički, radila sam terene za dnevnice, ili nikakve dnevnice – ispričala je Lepić te u nastavku razgovora otkrila da je radila besplatno šest mjeseci i za Zemaljski muzej u Sarajevu gdje je danas zaposlena već pet godina.

    Adisa je trenutno načelnik/ca Odjeljenja za arheologiju, a u budućnosti uz rad u muzeju više vremena želi posvetiti naučnim radovima i doktorskom studiju kako bi proširila svoje znanje u polju istraživanja koje voli.


    Female lead
    Ova emisija je nastala uz finansijsku podršku Europske unije. Njen sadržaj isključiva je odgovornost udruženja MediaS i ne odražava nužno stavove Europske unije.

    Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.

    Adisa Lepic Fotka 1
    Adisa Lepić, foto: Zenit.ba
    Navedeni sadržaj je nastao u sklopu projekta “Female Lead” koji finansira Evropska unija kako bi se  pružila prilika ženama da steknu samopouzdanje i razvijaju liderske vještine koje će omogućiti njihovo efikasnije predstavljanje te povećati učešće žena u procesima donošenja odluka

    Visočanka Adisa Lepić je samo jedan od primjera da ustrajnost i hodanje po trnju i kamenju donosi rezultat. Njena priča doslovno počinje od trnja i kamenja, a do danas je došla do poglavlja gdje uposlenica Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ljubav prema arheologiji, istraživanjima i životnom putu ispričala je u razgovoru za Radio Zenit.

    Na početku razgovora Lepić nam je kazala da je u osnovnoj školi zahvaljujući nastavnici Jasmini Uzunalić zavoljela biologiju, ali da je u srednjoj zahvaljujući profesorima Gimnazije u Visokom ta ljubav prevagnula na historiju zbog čega je donijela odluku i šta želi studirati. Isprva, planirala je studirati dvopredmetno historiju i arheologiju, ali odlukom njenog prijatelja arheologija je “presudila”.

    – Postojale su historijske sekcije, obilazili smo arheološke terene i lokalitete po BiH i regionu, posjećivali smo spomenike i to me zainteresovalo, a biologija je tada već postala daleka i ti momenti su odlučili da se bavim ovim čime se bavim danas. Ostala je ljubav i prema historiji, 2008. godine otvorila se katedra arheologije i htjela sam studirati dvopredmetno. Međutim, kako sam se odlučivala šta kako, kolega iz gimnazije s kojim sam otišla u Sarajevo da se upišem na fakultet prekrižio je arheologiju i to je bilo to. To je ipak bilo nešto što sam voljela, samo sam mislila da ću prije pronaći posao s historijom – kaže Lepić.

    Da li bi se usudili pokrenuti vlastiti biznis?

    Dodaje da su tokom studija sve studente privlačili tereni te da i sebe najviše definiše kao terenski tip arheologa, a s obzirom da živi u Visokom koji je posebna priča s obzirom na period kojim se tada, ali i danas bavi, srednjovjekovni, svoj grad smatra riznicom tog perioda koji bi joj, da nije otišla raditi u Sarajevo, bio posao za čitav život.

    – Nikada se ne zaboravljalju prvi tereni, a to je lokalitet u Visokom, utvrda Čajengrad u Gračanici kod Visokog i tu sam vodila istraživanja dvije godine – kaže Lepić te dodaje da su tu pronašli veoma vrijedne stvari.

    – Drugačije je kada se pronađe keramička posuda ili zlatni nakit, ali sve je vrijedno. Ne mogu zaboraviti ni istraživanje u Makedoniji gdje smo radili bazilike i srednjovjekovni grad, a pronašli smo i podrum s pićem kojeg su kolege s kojima smo radili otvorili naredne godine – pojašnjava Lepić za Radio Zenit.

    Ističe da je zadovoljstvo kada se otkrije nešto novo što je svakodnevnica tokom revizija kolekcija te da je nedavno otkriveno da je kod Širokog Brijega postojao bizantijski vojnik s luksuznom opremom i naoružanjem.

    O tome da li smo svjesni svog bogatstva, historijskog prije svega, Lepić kaže da nismo jer bogatstvom se danas smatraju druge vrijednosti, a da sve lijepo, kao što je priroda i arheologija prepoznamo kada se od toga odaljimo.

    Adisa Lepic Fotka 2

    Njen put od terena do Zemaljskog muzeja u Sarajevu je doslovno trnovit i pun uzbuđenja.

    – Kod nas se sve svodi uvijek na to ko stoji iza nas. Ali, iza mog uspjeha stojim samo ja i moji roditelji koji su me finansirali. Od studija, gdje sam bila samofinansirajući student, bavila sam se volonterskim radom, i to je uredu i danas, do diplome kada vam niko ne garantuje posao. Ne podrazumijevamo, ali u tom momentu kada završite studij bilo koji, želite što prije početi raditi, željni ste posla, da zaradite i opravdate vrijeme i novac koji vam treba za život, ali kod mene je to išlo tako da sam radila pripravnički, a nakon Zavičajnog muzeja u Visokom gdje sam uradila pripravnički, radila sam terene za dnevnice, ili nikakve dnevnice – ispričala je Lepić te u nastavku razgovora otkrila da je radila besplatno šest mjeseci i za Zemaljski muzej u Sarajevu gdje je danas zaposlena već pet godina.

    Adisa je trenutno načelnik/ca Odjeljenja za arheologiju, a u budućnosti uz rad u muzeju više vremena želi posvetiti naučnim radovima i doktorskom studiju kako bi proširila svoje znanje u polju istraživanja koje voli.


    Female lead
    Ova emisija je nastala uz finansijsku podršku Europske unije. Njen sadržaj isključiva je odgovornost udruženja MediaS i ne odražava nužno stavove Europske unije.

    Posljednje objavljeno