20.2 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Zenica
    overcast clouds
    20.2 ° C
    20.2 °
    20.2 °
    51 %
    0.9kmh
    99 %
    pet
    27 °
    sub
    21 °
    ned
    24 °
    pon
    30 °
    uto
    31 °

    Luković: Uvijek sam isključivala opciju odlaska iz države (AUDIO)

    Luković: Uvijek sam isključivala opciju odlaska iz države (AUDIO)

    Ajša Luković Fotka 1
    Foto: Zenit.ba
    Navedeni sadržaj je nastao u sklopu projekta “Female Lead” koji finansira Evropska unija kako bi se  pružila prilika ženama da steknu samopouzdanje i razvijaju liderske vještine koje će omogućiti njihovo efikasnije predstavljanje te povećati učešće žena u procesima donošenja odluka.

    Ajša Luković je 25-godišnja dobro poznata svojim sugrađanima, ali i regiji, kako po uspjesima na Univerzitetu u Zenici, tako i po svom volonterizmu i aktivizmu, a njenu priču i razgovor s njom vam donosimo u ovoj emisiji.

    Luković je trenutno zaposlena kao asistentica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici, a u opisivanju sebe kaže da je ponosna volonterka, kćerka i Bošnjakinja. Tokom studiranja na Pravnom fakultetu u Zenici četiri godine zaredom je izabrana za povelje dekana, a na kraju studija i za povelju rektora s obzirom da je tokom svog studija četiri godine zaredom imala prosjek 9,9. Na pitanje kako je sve to počelo, kaže da sve počinje s porodicom, odnosno, s njenim roditeljima.

    – Korijen i početak svega je mora porodica i moji roditelji. Kao kćerka RVI, uvijek sam se pitala, babo je dao nogu za moju državu, da vidim šta ja mogu dati za ovu državu. Babo je dao nogu, mama se žrtvovala za njegove rane, mnogi ljudi su dali živote, pogledam Srebrenicu, čujem koliko je žena silovano 1992-1995, koliko je djece ostalo bez oca, pitala sam se šta ako ja odem iz države? Roditelji su vidjeli moj potencijal za školovanje i obrazovanje pa su me usmjerili kroz osnovnu i srednju školu gdje sam bila aktivna, u srednjoj sam postala volonterka Crvenog križa. Upisujem Pravni fakultet gdje završavam studij sa 9,9 sve četiri godine, volonterka sam i danas i uposlenica Univerziteta. To je moja borba za društvo i državu. Nije pošteno reći nemamo priliku dok ne iskoristimo sve prilike koje nam se pružaju – kaže Luković.

    Ističe da u životu bude padova, ali da nakon svakog treba ustati i pokušati ponovo. Motiv joj je uz sve da bude uz roditelje, te je u razgovoru za Zenit.ba kazala da će se truditi svim silama da tako ostane. Ipak, vjeruje da čovjek snuje, a Bog određuje. Na pitanje da li je uz sve obaveze ranije na fakultetu, ali i danas stigla dio dana posvetiti sebi, odgovara:

    – Često naše društvo karakterišu predrasude, da nemamo života, ako se ne udamo do 25 da smo stare djevojke itd. Imam vremena za sebe i te kako. I naspavam se i roštiljam, pogledam film, seriju, šetam… Nije dan ispunjen svih 24 sata, nekada mi nedostaje sati, nekada ih imam viška.. Život nije 24 sata biti u knjigama i organizaciji, tu su i prijatelji i ispijanje kafa i sve ostalo jer svakom čovjeku treba ispusni ventil – dodaje Luković.

    Recept za četverogodišnji prosjek od 9,9 na Pravom fakultetu UNZE nema, bar ne univerzalni. Njen je ipak bio pomno praćenje predavanja i vježbi te čitanje gradiva kući što je rezultiralo nevjerovatnim uspjesima.

    – Studij je žongliranje s ispitima – izjavila je Luković te objasnila šta konkretno pod tim podrazumijeva.

    Ajsa Lukovic Fotka 2

    Osim radnog angažmana na Univerzitetu u Zenici, Luković je i volonter Crvenog križa i Gorske službe spašavanja. Svoje vrijeme odlučila je posvetiti građanima svog grada i kantona. Na pitanje kada je počela ta ljubav, govori da je još sa 12 godina naučila reanimirati osobu.

    – Bila sam 6 razred osnovne kada sam prvi put bila na sekciji prve pomoći jer sam čula da postoji općinsko takmičenje u Prvoj pomoći i tada je sve počelo. S 12 sam godina učila kako reanimirati osobu i tako je počelo. 2015. godine Druga gimnazija je prvi put osvojila Gradsko takmičenje iz prve pomoći i tada sam ušla u strukturu Crvenog križa kao volonterka i to je jedan od boljih dana u mom životu. Učestvovala sam u skoro svim njihovim projektima – izjavila je naša sagovornica koja je danas i instruktorica Prve pomoći na nivou FBiH te animatorica dobrovoljnog darivanja krvi

    – To je najhumaniji čin koji jedna osoba može uraditi. Za sada sam dala krv 11 puta, a nadam se da ću ići do brojke 50+. Ovo je toliko čisto i humano. Sedam principa Crvenog križa kojim se vodimo, mogu biti light motivi u životu – dodala je.

    Na pitanje kako mladi mogu pomoći sebi kaže da izreka kaže da svi trebamo mijenjati svijet, ali da je puno lakše kada bismo shvatili da smo mi mali svijet i da krenemo mijenjati sebe.

    – Kada iz lijenosti pređemo u rad, tada sam promijenila jedan svijet i dala doprinos državi. I ja živim u bh. društvu, vidim letargiju i stanje nemoći u kojem su mladi ljudi. Ali, mislim da imamo toliko prilika možemo pokušati iskoristiti. Ni država se ne mijenja preko noći. Lako je ići linijom manjeg otpora, to je sigurno. Uvijek sam isključivala opciju odlaska iz države, ali kada isprobam baš sve svoje mogućnosti tada kažem da ću imati pravo reći da nešto ne može. Moramo vidjeti kako je raditi za male i velike novce, ali i džaba ne očekujući novac, tada možemo samo reći tu mogu ili tu ne mogu – poručila je naša sagovornica.

    U budućnosti planira zavšriti magistarski studij, upisati doktorski, biti na raspolaganju sugrađanima kroz svoje volontiranje, ali ništa bez dvije osobe.

    – Ne želim ići daleko u budućnost, i sve te ciljeve želim ostvariti sa svojim roditeljima. Svaka moja priča počinje i završava s njima i da su mi živi i zdravi jer da njih nije bilo, ne bi bila gdje jesam – zaključilaje Luković u razgovoru za Zenit.ba.


    Female lead
    Ova emisija je nastala uz finansijsku podršku Europske unije. Njen sadržaj isključiva je odgovornost udruženja MediaS i ne odražava nužno stavove Europske unije.

    Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.

    Ajša Luković Fotka 1
    Foto: Zenit.ba
    Navedeni sadržaj je nastao u sklopu projekta “Female Lead” koji finansira Evropska unija kako bi se  pružila prilika ženama da steknu samopouzdanje i razvijaju liderske vještine koje će omogućiti njihovo efikasnije predstavljanje te povećati učešće žena u procesima donošenja odluka.

    Ajša Luković je 25-godišnja dobro poznata svojim sugrađanima, ali i regiji, kako po uspjesima na Univerzitetu u Zenici, tako i po svom volonterizmu i aktivizmu, a njenu priču i razgovor s njom vam donosimo u ovoj emisiji.

    Luković je trenutno zaposlena kao asistentica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici, a u opisivanju sebe kaže da je ponosna volonterka, kćerka i Bošnjakinja. Tokom studiranja na Pravnom fakultetu u Zenici četiri godine zaredom je izabrana za povelje dekana, a na kraju studija i za povelju rektora s obzirom da je tokom svog studija četiri godine zaredom imala prosjek 9,9. Na pitanje kako je sve to počelo, kaže da sve počinje s porodicom, odnosno, s njenim roditeljima.

    – Korijen i početak svega je mora porodica i moji roditelji. Kao kćerka RVI, uvijek sam se pitala, babo je dao nogu za moju državu, da vidim šta ja mogu dati za ovu državu. Babo je dao nogu, mama se žrtvovala za njegove rane, mnogi ljudi su dali živote, pogledam Srebrenicu, čujem koliko je žena silovano 1992-1995, koliko je djece ostalo bez oca, pitala sam se šta ako ja odem iz države? Roditelji su vidjeli moj potencijal za školovanje i obrazovanje pa su me usmjerili kroz osnovnu i srednju školu gdje sam bila aktivna, u srednjoj sam postala volonterka Crvenog križa. Upisujem Pravni fakultet gdje završavam studij sa 9,9 sve četiri godine, volonterka sam i danas i uposlenica Univerziteta. To je moja borba za društvo i državu. Nije pošteno reći nemamo priliku dok ne iskoristimo sve prilike koje nam se pružaju – kaže Luković.

    Ističe da u životu bude padova, ali da nakon svakog treba ustati i pokušati ponovo. Motiv joj je uz sve da bude uz roditelje, te je u razgovoru za Zenit.ba kazala da će se truditi svim silama da tako ostane. Ipak, vjeruje da čovjek snuje, a Bog određuje. Na pitanje da li je uz sve obaveze ranije na fakultetu, ali i danas stigla dio dana posvetiti sebi, odgovara:

    – Često naše društvo karakterišu predrasude, da nemamo života, ako se ne udamo do 25 da smo stare djevojke itd. Imam vremena za sebe i te kako. I naspavam se i roštiljam, pogledam film, seriju, šetam… Nije dan ispunjen svih 24 sata, nekada mi nedostaje sati, nekada ih imam viška.. Život nije 24 sata biti u knjigama i organizaciji, tu su i prijatelji i ispijanje kafa i sve ostalo jer svakom čovjeku treba ispusni ventil – dodaje Luković.

    Recept za četverogodišnji prosjek od 9,9 na Pravom fakultetu UNZE nema, bar ne univerzalni. Njen je ipak bio pomno praćenje predavanja i vježbi te čitanje gradiva kući što je rezultiralo nevjerovatnim uspjesima.

    – Studij je žongliranje s ispitima – izjavila je Luković te objasnila šta konkretno pod tim podrazumijeva.

    Ajsa Lukovic Fotka 2

    Osim radnog angažmana na Univerzitetu u Zenici, Luković je i volonter Crvenog križa i Gorske službe spašavanja. Svoje vrijeme odlučila je posvetiti građanima svog grada i kantona. Na pitanje kada je počela ta ljubav, govori da je još sa 12 godina naučila reanimirati osobu.

    – Bila sam 6 razred osnovne kada sam prvi put bila na sekciji prve pomoći jer sam čula da postoji općinsko takmičenje u Prvoj pomoći i tada je sve počelo. S 12 sam godina učila kako reanimirati osobu i tako je počelo. 2015. godine Druga gimnazija je prvi put osvojila Gradsko takmičenje iz prve pomoći i tada sam ušla u strukturu Crvenog križa kao volonterka i to je jedan od boljih dana u mom životu. Učestvovala sam u skoro svim njihovim projektima – izjavila je naša sagovornica koja je danas i instruktorica Prve pomoći na nivou FBiH te animatorica dobrovoljnog darivanja krvi

    – To je najhumaniji čin koji jedna osoba može uraditi. Za sada sam dala krv 11 puta, a nadam se da ću ići do brojke 50+. Ovo je toliko čisto i humano. Sedam principa Crvenog križa kojim se vodimo, mogu biti light motivi u životu – dodala je.

    Na pitanje kako mladi mogu pomoći sebi kaže da izreka kaže da svi trebamo mijenjati svijet, ali da je puno lakše kada bismo shvatili da smo mi mali svijet i da krenemo mijenjati sebe.

    – Kada iz lijenosti pređemo u rad, tada sam promijenila jedan svijet i dala doprinos državi. I ja živim u bh. društvu, vidim letargiju i stanje nemoći u kojem su mladi ljudi. Ali, mislim da imamo toliko prilika možemo pokušati iskoristiti. Ni država se ne mijenja preko noći. Lako je ići linijom manjeg otpora, to je sigurno. Uvijek sam isključivala opciju odlaska iz države, ali kada isprobam baš sve svoje mogućnosti tada kažem da ću imati pravo reći da nešto ne može. Moramo vidjeti kako je raditi za male i velike novce, ali i džaba ne očekujući novac, tada možemo samo reći tu mogu ili tu ne mogu – poručila je naša sagovornica.

    U budućnosti planira zavšriti magistarski studij, upisati doktorski, biti na raspolaganju sugrađanima kroz svoje volontiranje, ali ništa bez dvije osobe.

    – Ne želim ići daleko u budućnost, i sve te ciljeve želim ostvariti sa svojim roditeljima. Svaka moja priča počinje i završava s njima i da su mi živi i zdravi jer da njih nije bilo, ne bi bila gdje jesam – zaključilaje Luković u razgovoru za Zenit.ba.


    Female lead
    Ova emisija je nastala uz finansijsku podršku Europske unije. Njen sadržaj isključiva je odgovornost udruženja MediaS i ne odražava nužno stavove Europske unije.

    Posljednje objavljeno