Zeničanku Džanu Muharemović – Hamedović predstavljamo u drugoj emisiji ‘Život na marginama’ u mjesecu kada govorimo o pokretanju biznisa, koja nam je ispričala kako je pokrenula proizvodnju nosiljki za bebe brenda Kloko.

Džana je majka dvije djevojčice, profesorica engleskog jezika i književnosti, a s kreativnim radom se bavi toliko dugo da za sebe može reći da je dizajnerica.

Tokom ratnih godina iz Jajca je došla u Zenicu, gdje je završila svoje obrazovanje, udala se i trenutno ne planira napuštati ovaj grad, ali ni BiH. Dok mnogi razmišljaju da odu iz države, Džana kaže da ljudski trud u dovoljnoj mjeri svugdje može dati uspjeh. Njena priča o prvom dodiru s krpicama i krojenjem počinje u djetinjstvu dok se igrala s barbikama.

“Kada sam bila mala, pravila sam barbikama odjeću, a ručni rad mi je uvijek bio zanimljiv, pa dok bi mama heklala tako sam i ja učila. Tokom srednje škole počela sam sebi praviti odjeću i za mjesec dana na maminoj mašini sam skrojila ‘tonu’ odjeće. Prijatelji su me nagovorili da se prijavim na Sarajevo Fashion Week kod Amele Radan i kada sam se prijavila prošla sam među 20 kreatora u BiH. Narednih četiri – pet godina sam radila, bila na svim modnim događajima u BiH, sve dok nisam završila fakultet i tada sam počela raditi u struci”, kaže naša sagovornica na početku razgovora.

[poll id=”11″]

Ideja nastala iz potrebe

Dok je studirala nije se previše posvećivala modi. Fakultet jest malo ‘trpio’, ali ga je uspješno završila. Danas je mišljenja da je engleski jezik i književnost možda bio greška u njenoj karijeri, ali u godinama upisa na fakultet nije toliko razmišljala o umjetnosti i modi. Međutim, razvila je proizvod koji ni osobe sa školama tekstilnih tehnologija ne bi bili sposobni napraviti. Vještina koju je izgradila i znanje koje je upijala kao spužva te mukotrpni rad, doveli su je do rezultata. Lični džeparac je trošila na materijale, a sve što je ostalo od tog perioda je vještina.

Priča o nosiljkama za bebe došla je kada je dobila drugu djevojčicu, jer je imala potrebu za ovim proizvodom, a koji je trebala čekati dva mjeseca. Masovne proizvodnje i prodaje ergonomskih nosiljki za bebe nema nigdje u regionu, pa je došla na odličnu ideju.

“S vremenom je sve teže bilo pronaći posao u školi, a dosegla sam i vrhunac u tom poslu. Osjećala sam da mi treba nešto izazovnije. Rodila sam drugu djevojčicu i trebala mi je nosiljka, a nisam je nigdje mogla kupiti. Nisam htjela šiti, već kupiti, ali mi je rečeno da se čeka po dva mjeseca. Otišla sam, kupila materijal i za desetak dana istražila i napravila nosiljku po evropskim standardima i sebi i prijateljici”, priča Džana.

Evroski standardi

Nakon što je počela nositi svoju nosiljku, brojni prijatelji, rodbina i drugi poznanici su se raspitivali za istu, pa i tražili da im napravi. Posao se počeo širiti, a želja za većom proizvodnjom postala je veća. Cilj ni tada ni danas nije bio da se obogati, već želja da se ispravno nose bebe u nosiljkama koje su po evropskim standardima i ugodne za mališane.

“Ljudi su bili zadovoljni, a razvoj proizvoda je trajao dvije godine. Najlakše mi je bilo iskopirati neku nosiljku, ali sam sebi postavila cilj kako da nosiljka raste s bebom i da nikog ne kopiram. Imamo mehanizam koji niko ne koristi u svijetu. Sada to mogu zaštiti i to je u proceduri, jer ne želim da dobijam tužbe od nekih brendova. Na kafi s prijateljicom sam saznala za javni poziv Grada Zenica za finansiranje projekata, te sam u januaru prošle godine i zvanično pokrenula posao”, dodaje naša sagovornica.

Izlagala je po brojnim sajmovima i bazarima, a na njene nosiljke ljudi ne moraju čekati dva mjeseca. Uvijek ih ima na stanju, a ako postoje određene želje, čekaju se tek desetak dana. Za izradu jedne nosiljke treba joj jedan dan.

Posebnu podršku ima od muža koji joj pomaže, ali ima i razumijevanja kada odsustvuje od kuće i kada ne sprema ručak.

“Za jednu ženu, koja ima djecu i porodicu, najteže je pronaći balans između privatnog i poslovnog života”, ističe Džana.

Kako kaže, po prirodi je vođa, a prvi korak u svom projektu nije napravila dok nije bila sigurna šta želi. Najbolja povratna informacija ipak su njeni kupci koji su zadovoljni njenim proizvodima, što je dodatni vjetar u leđa.

Sirovine uglavnom iz BiH

Još uvijek prodaja ide samo preko online trgovine, s obzirom na to da je za baby shopove potreban atest, a njena nosiljka je već na atestu i uskoro bi se trebala pronaći u radnjama. Za sada, sve majke je mogu probati u Zenici kod nje lično, Sarajevu, Banja Luci i Zagrebu u tzv. concept store trgovinama.

Na pitanje da li je bilo interesa stranih investitora, naša sagovornica ističe da jeste i to već na samom početku iz Njemačke, no nije bila spremna za podjelu firme 50:50, ni masovniju proizvodnju. Kasnije su dolazile ponude za izvoz u Australiju, ali sve će to sačekati veću proizvodnju i bolje poslovne rezultate.

“Ovo nisam krenula raditi da bi se obogatila. Bitno mi je bilo ponuditi proizvod koji ovdje ne mogu kupiti, ali da je po pristupačnoj cijeni. Svugdje je duplo i više skuplje, ali sam željela ljudima ovdje ponuditi nešto, uticati na ispravnost nošenja. Sve što zaradim, ulažem u daljni razvoj. Raduje me da se bebe nose na ispravan način, da se izbjegavaju nosiljke koje nisu ispravne. Brojni problemi mogu biti s neispravnim nosiljkama, a ove su ispravne i zdrave za bebe što govore i preporuke medicinskih sestara”, kaže naša sagovornica.

Pronašli svoj ritam

U Zenici i Bosni i Hercegovini drži je porodica, roditelji i prijatelji.

“Ja volim ovaj grad. On me prihvatio i osjećam se Zeničankom. Muž mi nije iz Zenice, ali svi su nam ovdje. Pronašli smo svoj ritam i mislim da nije bitno da li čovjek ima mnogo, već je bitno da bude zadovoljan s onim što ima, pa bile to i male stvari. Slobodno vrijeme koristimo za druženje s prijateljima i dosta vremena provodimo kvalitetno, pa bilo gdje da odemo to ne bi bilo tako. Prioritet nam je da budemo zajedno i da od onog malo što zaradimo možemo ovdje normalno živjeti. Ovdje imamo sve što nam treba”.

Prema njenim riječima žene se i danas bore za svoj položaj u društvu, ali je raduje što ih je sve više u poduzetništvu. Dvadesetak godina ranije nezamislivo je bilo vidjeti ženu da vodi firmu, ali ističe da su danas vidljive velike promjene koje je oduševljavaju.

Njena poruka za kraj ženama je da rade što vole.

“U životu treba biti uporan. Ja nemam radno vrijeme, ali ovo ne doživljavam kao posao. To je moj život, to volim, uklapam u život i sretna sam. Jedan je život, budite sretni i uživajte u onom što radite. Svi imamo nešto u čemu smo dobri”, zaključila je naša sagovornica.

Džanine proizvode možete pogledati na linku OVDJE.

Zeničanku Džanu Muharemović – Hamedović predstavljamo u drugoj emisiji ‘Život na marginama’ u mjesecu kada govorimo o pokretanju biznisa, koja nam je ispričala kako je pokrenula proizvodnju nosiljki za bebe brenda Kloko.

Džana je majka dvije djevojčice, profesorica engleskog jezika i književnosti, a s kreativnim radom se bavi toliko dugo da za sebe može reći da je dizajnerica.

Tokom ratnih godina iz Jajca je došla u Zenicu, gdje je završila svoje obrazovanje, udala se i trenutno ne planira napuštati ovaj grad, ali ni BiH. Dok mnogi razmišljaju da odu iz države, Džana kaže da ljudski trud u dovoljnoj mjeri svugdje može dati uspjeh. Njena priča o prvom dodiru s krpicama i krojenjem počinje u djetinjstvu dok se igrala s barbikama.

“Kada sam bila mala, pravila sam barbikama odjeću, a ručni rad mi je uvijek bio zanimljiv, pa dok bi mama heklala tako sam i ja učila. Tokom srednje škole počela sam sebi praviti odjeću i za mjesec dana na maminoj mašini sam skrojila ‘tonu’ odjeće. Prijatelji su me nagovorili da se prijavim na Sarajevo Fashion Week kod Amele Radan i kada sam se prijavila prošla sam među 20 kreatora u BiH. Narednih četiri – pet godina sam radila, bila na svim modnim događajima u BiH, sve dok nisam završila fakultet i tada sam počela raditi u struci”, kaže naša sagovornica na početku razgovora.

[poll id=”11″]

Ideja nastala iz potrebe

Dok je studirala nije se previše posvećivala modi. Fakultet jest malo ‘trpio’, ali ga je uspješno završila. Danas je mišljenja da je engleski jezik i književnost možda bio greška u njenoj karijeri, ali u godinama upisa na fakultet nije toliko razmišljala o umjetnosti i modi. Međutim, razvila je proizvod koji ni osobe sa školama tekstilnih tehnologija ne bi bili sposobni napraviti. Vještina koju je izgradila i znanje koje je upijala kao spužva te mukotrpni rad, doveli su je do rezultata. Lični džeparac je trošila na materijale, a sve što je ostalo od tog perioda je vještina.

Priča o nosiljkama za bebe došla je kada je dobila drugu djevojčicu, jer je imala potrebu za ovim proizvodom, a koji je trebala čekati dva mjeseca. Masovne proizvodnje i prodaje ergonomskih nosiljki za bebe nema nigdje u regionu, pa je došla na odličnu ideju.

“S vremenom je sve teže bilo pronaći posao u školi, a dosegla sam i vrhunac u tom poslu. Osjećala sam da mi treba nešto izazovnije. Rodila sam drugu djevojčicu i trebala mi je nosiljka, a nisam je nigdje mogla kupiti. Nisam htjela šiti, već kupiti, ali mi je rečeno da se čeka po dva mjeseca. Otišla sam, kupila materijal i za desetak dana istražila i napravila nosiljku po evropskim standardima i sebi i prijateljici”, priča Džana.

Evroski standardi

Nakon što je počela nositi svoju nosiljku, brojni prijatelji, rodbina i drugi poznanici su se raspitivali za istu, pa i tražili da im napravi. Posao se počeo širiti, a želja za većom proizvodnjom postala je veća. Cilj ni tada ni danas nije bio da se obogati, već želja da se ispravno nose bebe u nosiljkama koje su po evropskim standardima i ugodne za mališane.

“Ljudi su bili zadovoljni, a razvoj proizvoda je trajao dvije godine. Najlakše mi je bilo iskopirati neku nosiljku, ali sam sebi postavila cilj kako da nosiljka raste s bebom i da nikog ne kopiram. Imamo mehanizam koji niko ne koristi u svijetu. Sada to mogu zaštiti i to je u proceduri, jer ne želim da dobijam tužbe od nekih brendova. Na kafi s prijateljicom sam saznala za javni poziv Grada Zenica za finansiranje projekata, te sam u januaru prošle godine i zvanično pokrenula posao”, dodaje naša sagovornica.

Izlagala je po brojnim sajmovima i bazarima, a na njene nosiljke ljudi ne moraju čekati dva mjeseca. Uvijek ih ima na stanju, a ako postoje određene želje, čekaju se tek desetak dana. Za izradu jedne nosiljke treba joj jedan dan.

Posebnu podršku ima od muža koji joj pomaže, ali ima i razumijevanja kada odsustvuje od kuće i kada ne sprema ručak.

“Za jednu ženu, koja ima djecu i porodicu, najteže je pronaći balans između privatnog i poslovnog života”, ističe Džana.

Kako kaže, po prirodi je vođa, a prvi korak u svom projektu nije napravila dok nije bila sigurna šta želi. Najbolja povratna informacija ipak su njeni kupci koji su zadovoljni njenim proizvodima, što je dodatni vjetar u leđa.

Sirovine uglavnom iz BiH

Još uvijek prodaja ide samo preko online trgovine, s obzirom na to da je za baby shopove potreban atest, a njena nosiljka je već na atestu i uskoro bi se trebala pronaći u radnjama. Za sada, sve majke je mogu probati u Zenici kod nje lično, Sarajevu, Banja Luci i Zagrebu u tzv. concept store trgovinama.

Na pitanje da li je bilo interesa stranih investitora, naša sagovornica ističe da jeste i to već na samom početku iz Njemačke, no nije bila spremna za podjelu firme 50:50, ni masovniju proizvodnju. Kasnije su dolazile ponude za izvoz u Australiju, ali sve će to sačekati veću proizvodnju i bolje poslovne rezultate.

“Ovo nisam krenula raditi da bi se obogatila. Bitno mi je bilo ponuditi proizvod koji ovdje ne mogu kupiti, ali da je po pristupačnoj cijeni. Svugdje je duplo i više skuplje, ali sam željela ljudima ovdje ponuditi nešto, uticati na ispravnost nošenja. Sve što zaradim, ulažem u daljni razvoj. Raduje me da se bebe nose na ispravan način, da se izbjegavaju nosiljke koje nisu ispravne. Brojni problemi mogu biti s neispravnim nosiljkama, a ove su ispravne i zdrave za bebe što govore i preporuke medicinskih sestara”, kaže naša sagovornica.

Pronašli svoj ritam

U Zenici i Bosni i Hercegovini drži je porodica, roditelji i prijatelji.

“Ja volim ovaj grad. On me prihvatio i osjećam se Zeničankom. Muž mi nije iz Zenice, ali svi su nam ovdje. Pronašli smo svoj ritam i mislim da nije bitno da li čovjek ima mnogo, već je bitno da bude zadovoljan s onim što ima, pa bile to i male stvari. Slobodno vrijeme koristimo za druženje s prijateljima i dosta vremena provodimo kvalitetno, pa bilo gdje da odemo to ne bi bilo tako. Prioritet nam je da budemo zajedno i da od onog malo što zaradimo možemo ovdje normalno živjeti. Ovdje imamo sve što nam treba”.

Prema njenim riječima žene se i danas bore za svoj položaj u društvu, ali je raduje što ih je sve više u poduzetništvu. Dvadesetak godina ranije nezamislivo je bilo vidjeti ženu da vodi firmu, ali ističe da su danas vidljive velike promjene koje je oduševljavaju.

Njena poruka za kraj ženama je da rade što vole.

“U životu treba biti uporan. Ja nemam radno vrijeme, ali ovo ne doživljavam kao posao. To je moj život, to volim, uklapam u život i sretna sam. Jedan je život, budite sretni i uživajte u onom što radite. Svi imamo nešto u čemu smo dobri”, zaključila je naša sagovornica.

Džanine proizvode možete pogledati na linku OVDJE.