Fudbaleri Bosne i Hercegovine doživjeli su sinoć jedan od najtežih poraza u historiji nacionalnog tima od selekcije Luksemburga 4:1. Brojni navijači su ostali razočarani igrom naših reprezentativaca, ali i mnogi su na društvenim mrežama ponovo iskazali nezadovoljstvo prema Nogometnom savezu BiH na čelu sa Vicom Zeljkovićem.
Sinoćnji neuspjeh našeg tima će ostati u pamćenju. Pitanje je čemu se nadati u narednoj utakmici protiv Slovačke na Bilinom polju u Zenici?
Interesantno je da je upravo na današnji dan 2014. godine Nogometni savez BiH smijenio sa mjesta pozicije selektora legendarnog Safeta Sušića.
Od heroja prebrzo je postao tragičar, čovjek nepoželjan u bh. javosti. Možda su mnogi ljubitelji fudbala bili nepošteni prema legendi, a neki su se sigurno i ogriješili.
Prisjetimo se kada smo bili na korak od senzacije i plasmana na EURO, ali nas je nesretni penal u Francuskoj koštao plasmana.
Međutim, sve smo naplatili u narednom ciklusu, kada smo zahvaljujući Zmajevima i Papetu vidjeli Brazil, Mundijal i Maracanu.
Nakon Mundijala, Sušić je smijenjen pod pritiskom javnosti. Nevjerovatno koliko je u tim trenucima bilo negativne energije. Legendarnom Papetu se zamjeralo sve i svašta. Da li je on to zaslužio nakon svega što je učinio za naš nacionalni tim?
O Safetu Sušiću
Safet Sušić Pape rođen je 13. aprila 1955. godine u Zavidovićima. Jedan je od najboljih fudbalera Evrope i svijeta u svojoj generaciji. Karijeru je započeo u Krivaji iz Zavidovića, gdje je već sa 16 godina počeo igrati u prvom timu. Sezonu 1972./73. počeo je kao igrač FK Sarajevo, za čiji prvi tim je debitovao 3. avgusta 1973.
Tada su definitivno nastupili nezaboravni dani kako za Safeta. Naime, u sljedećih desetak godina, i 350 odigranih utakmica, Safet je za bordo tim postigao oko 250 golova, asistirao u bezbroj situacija i predriblao na stotine protivnika.
Za reprezentaciju SFRJ Sušić je debitovao 5. oktobra 1977. u Budimpešti protiv Mađarske i postigao dva gola. Na sljedećoj utakmici, protiv Rumunije u Bukureštu, postiže prvi hat-trick, a nezaboravne su njegove partije i protiv velesila kakve su bile Italija i Argentina. U oba ta navrata ubilježio je po tri gola, što je predstavljalo debi u reprezentaciji koji još nije zabilježen.
Dobitnik je i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva 1981., a oduševljavao je i u dresu PSG-a. Tu je postao također jedan od najvećih klupskih fudbalera svih vremena.
Mnogi i danas se s ponosom prisjete Papeta i njegove magije kojom je očarao Pariz. Po njegovim riječima, jedina neispunjena želja u karijeri je bila da zaigra za Bosnu i Hercegovinu.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
