Postoje pjevači koji imaju karijere, a postoje i oni koji postanu institucija. Tačno 25 godina navršava se od odlaska čovjeka kojeg su svi, bez potrebe za dodatnim objašnjenjem, zvali jednostavno – Pjevač.
Davorin Popović Pimpek preminuo je 18. juna 2001. godine u Sarajevu, ostavivši iza sebe prazninu koja se u četvrt vijeka muzičke historije na ovim prostorima nikada nije uspjela popuniti.
S Indexima je postavio temelje onoga što će se kasnije nazvati “Sarajevskom školom pop-rocka”. Kroz pjesme kao što su “Bacila je sve niz rijeku”, “Sanjam”, “Plima”, “Da sam ja netko” i “Balada”, Davorin je u zvučnike miliona unio specifičan, hrapav, a opet nevjerovatno emotivan vokal koji se prepoznavao u prvoj sekundi.
Ono što Davorinovu biografiju čini posebnom i istinitom van estradnih klišea jeste činjenica da je bio vrhunski sportista. Malo je onih koji znaju da je Pimpek bio sjajan košarkaš, kapiten sarajevske Mlade Bosne (koja će se kasnije preimenovati u KK Željezničar) i mladi reprezentativac bivše države. Ipak, ljubav prema muzici i mikrofonu prevagnula je nad košarkaškim parketom.
Zajedno sa Bodom Kovačevićem, Fadilom Redžićem i ostalim članovima Indexa, Davorin je stvarao muziku koja je bila ispred svog vremena. Bili su pioniri progresivnog roka na Balkanu, a Davorinova interpretacija davala je tim kompleksnim melodijama pitkost i dušu.
“Slušaj, nemoj ti meni pričati o pjesmama. Pjesma je ono što ja otpjevam”, znao je u svom prepoznatljivom, šeretskom stilu reći autorima. I bio je u pravu. Svaki tekst koji bi prošao kroz njegove glasnice postajao je njegovo vlasništvo.
Čovjek koji je odbio da napusti svoje Sarajevo
Ono što ga je zauvijek cementiralo u srcima sugrađana jeste njegovo ponašanje tokom najtežih ratnih godina. Dok su mnogi odlazili, Davorin je ostao u opkoljenom Sarajevu. Dijelio je sudbinu svojih sugrađana, a 1995. godine ponosno je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu u Dublinu s pjesmom “Dvadeset i prvi vijek”.
Njegov legendarni odgovor stranim novinarima koji su ga pitali zašto ne ode iz grada, ostao je zapisan kao vrhunski lokalni patriotizam: “Gdje ću? Pa ko bi onda čuvao Sarajevo?”
Urbana legenda, koja savršeno oslikava njegov status, kaže da je na koncertu Indexa u Londonu jedna Engleskinja rekla beogradskom novinaru Petru Lukoviću: “Da su ovi momci rođeni u Londonu, bili bi veći od Beatlesa!”.
Za njega je Sarajevo bilo centar svijeta, a on je bio njegov neokrunisani kralj.
Davorin Popović rođen je 23. septembra 1946. godine, a bitku s teškom bolešću (rak gušterače) izgubio je u 54. godini života, 18. juna 2001. Sahranjen je u Aleji velikana na sarajevskom groblju Bare, pored svog dugogodišnjeg prijatelja i saradnika, gitariste Indexa Slobodana “Bode” Kovačevića, kao i košarkaškog asa Mirze Delibašića.
Danas, 25 godina kasnije, Davorinov glas i dalje odjekuje s radiostanica, iz kafana, sa studentskih derneka i balkona. Njegove pjesme nisu ostarile ni dana, a fraza “Pjevač” ostala je rezervisana samo za jednog čovjeka. Četvrt vijeka je prošlo, ali sarajevska balada i dalje traje.
