Administrator NASA-e Sean Duffy najavio je namjeru Trumpove administracije da do kraja decenije postavi funkcionalni nuklearni fisioni reaktor na Mjesec.
“U trci smo za Mjesec, u trci s Kinom za Mjesec”, rekao je Duffy.
Postavljanje reaktora je efikasnije od postavljanja zastave u mjesečevu prašinu. Duffy je spomenuo ideju “zone zabranjenog pristupa” oko reaktora. To bi u suštini bilo polaganje prava na atraktivna područja, poput kratera sa smrznutom vodom.
Da li se Duffyjev petogodišnji rok čini preambicioznim? Ne baš, s obzirom na to da se NASA i njeni brojni izvođači radova dugo oslanjaju na nuklearnu energiju. Od 1960-ih, NASA koristi radioizotopske baterije koje pretvaraju toplinu proizvedenu raspadom plutonija-238 i drugih izotopa u električnu energiju za misije Apollo, svemirske sonde i rovere na Mars. Uređaji iz misija Apollo još uvijek su na Mjesecu. A oni sa sondi Voyager i Pioneer bili su prvi objekti koje je čovjek napravio i koji su napustili Sunčev sistem.
Međutim, ti uređaji su proizvodili manje od 100 vati. Nuklearni fisijski reaktori o kojima Duffy govori su mnogo složeniji. Oni proizvode toplotu fisijom uranijuma-238 i mogu obezbijediti oko 100 kilovata. To je dovoljno za napajanje samo nekoliko desetina domaćinstava na Zemlji. Jedna baza na Mjesecu će zahtijevati mnogo takvih reaktora.
Da li nam je potrebna nuklearna energija na Mjesecu? Čak i prije 10 godina, NASA je zaključila da jeste. Noć na Mjesecu traje 14 dana na mnogim lokacijama, što solarne panele čini nepouzdanim. A naftu, ugalj ili plin ne možete sagorijevati u vakuumu, čak i ako ih nekako transportujete u orbitu.
NASA je prvo testirala tehnologiju mikroreaktora kroz Projekt Kilopower. Zatim je 2022. godine dodijelila po pet miliona dolara trima konzorcijima za razvoj dizajna reaktora od 40 kilovata. Specifikacije projekta “Fission Surface Power”” zahtijevale su sistem težak samo šest tona, s cilindrom promjera četiri metra i dužine šest metara, sposoban za rad 10 godina bez održavanja, dopunjavanja gorivom i s automatskom regulacijom.
Nuklearna energija potrebna za Mjesec
Zahtjev je vrlo ozbiljan, kaže Sebastian Corbusiero, nacionalni tehnički direktor za svemirske reaktore u Nacionalnoj laboratoriji Idaho. Njegov tim je odabrao kompanije za jednogodišnju NASA-inu studiju.
“Na Zemlji, reaktori nisu dizajnirani da budu lagani i mali. U svemiru vam je potrebna što manja masa da biste stali u raketu”, kaže on.
Corbusier vjeruje da je lunarni reaktor važan i neophodan prvi korak u razvoju sistema koji bi mogli podržati koloniju na Marsu. Kako je njegov istraživački tim utvrdio 2023. godine: “Nuklearna energija na površini je neophodna za održivo prisustvo na Mjesecu.”
Corbusier je diplomatski nastrojen i ne želi nagađati o tome koji pristup preferira. Konačni sistem će vjerovatno koristiti Stirlingov motor za pretvaranje toplote iz fisije u električnu energiju. Kao i cirkulaciju tečnog natrijuma, otpornog na topljenje jezgra. Može li se takav reaktor postaviti na Mjesec za pet godina?
“Da, po mom mišljenju to je izvodljivo”, kaže on.
Međutim, to će zavisiti od daljeg razvoja drugih dijelova Artemis sistema (prva misija s ljudskom posadom, Artemis II, planirana je za početak 2026. godine). Kao i od toga hoće li NASA dobiti potrebna sredstva.
Na Zemlji, mikroreaktori koštaju milijarde. Prema Duffyju, Trumpova administracija vjeruje da Amerika ne smije što prije postaviti reaktore na Mjesec. Kina planira svoju misiju Chang’e-8 za 2029. godinu. Cilj je testirati metode izgradnje lunarne baze pomoću robota i 3D printera do sredine 2030-ih. Duffy kaže da i Kina i SAD žele monopolizirati najvrjednije dijelove Mjeseca, blizu polova, gdje sunce stalno sija.
“Tamo imamo led, imamo svjetlost. Želimo biti prvi i prisvojiti to za Ameriku.”
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
