Američki naučnici otkrili su mehanizam koji ćelijama raka dojke omogućuje svojevrsno stanje mirovanja u udaljenim organima u tijelu, da bi se nakon višegodišnje ‘hibernacije’ ponovno pojavili u smrtonosnom metastatskom obliku.

Zahvaljujući eksperimentima obavljenim s ljudskim ćelijama na laboratorijskim miševima ustanovili su da se onesposobljavanjem tog mehanizma, uz pomoć lijekova ili genskom manipulacijom, mogu onesposobiti i ćelije raka te spriječiti sposobnost njihova daljnjeg širenja.

Otkriće obećava kada je posrijedi razvoj terapija za borbu protiv raka dojke, smatraju američki naučnici.

Podsjećaju da je oko 90 posto smrti od karcinoma dojke posljedica metastatskog raka u IV. stadiju koji se obično proširi na udaljene organe i kao takav nije u potpunosti izlječiv, nego postaje oblik hronične bolesti koji je potrebno sustavno i kontinuirano liječiti te držati pod kontrolom.

Naučnici su pokušali shvatiti na koji se način ćelije raka uspijevaju “pritajiti”, ponekad i desetljećima, i što je tačno okidač za njihovo ponovno aktiviranje.

– Rezultati našeg istraživanja upućuju na to da ćelije raka dojke uspijevaju preživjeti i dugo se pritajiti kod pacijentica koristeći stanični proces poznat kao mehanizam autofagije, osnovni mehanizam razgradnje staničnih komponenti, preciznije nepotrebnih ili disfunkcionalnih staničnih dijelova pomoću lizosoma, staničnih organela – objasnio je suautor istraživanja Kent Hunter, znanstvenik na Državnom institutu za rak u Bethesdi.

Autofagija udvostručuje mehanizam ubijanja patogena u ćeliji i pazi na moguće infekcije te obavještava imunološki sustav o njima. Disfunkcija autofagije rezultira bolestima poput raka, neurodegenerativnih bolesti, infekcije i preranog starenja. Glavni gen za autofagiju nedostaje u 40 do 75 posto slučajeva raka.

Hunter je objasnio da se autofagija aktivira u trenutku kada bilo koja ćelija – zdrava ili kancerogena – aktivira mehanizme preživljavanja u stresnom ili hranom siromašnom okružju. To omogućuje ćeliji da se djelomično deaktivira i prijeđe u svojevrsno stanje mirovanja.

Ovo otkriće pomaže da se objasni zbog čega se aktuelnim načinima liječenja raka dojke tako često ne uspiju iskorijeniti zloćudne stanice raka koje se u tijelu zadrže nakon operativnog zahvata i nakon kemoterapije.

– Brojni lijekovi koji se koriste u borbi protiv raka ciljaju stanice koje se dijele. No pritajene stanice, one koje hiberniraju, ne dijele se aktivno ni često i zbog toga vjerujemo da su otporne na sve vrste lijekova koji se trenutačno koriste u modernoj medicini – smatra Hunter.

Činjenica da se skrivaju drugdje u tijelu pomaže stanicama da “umaknu” i drugim vrstama lokaliziranog liječenja poput primjerice zračenja.

Hunter i njegova kolegica Laura Vera-Ramirez proveli su pokus na način da su u tijela laboratorijskih miševa ubrizgali “pritajene” stanice raka.

Polovina životinja dobila je lijek koji sprečava autofagiju, a ostali su dobili placebo.

U drugom su eksperimentu izmijenili gen koji kontrolira autofagiju. Oba su pristupa znatno smanjila stepen preživljavanja kancerogenih stanica i ograničila njihovo širenje, pokazali su rezultati studije.

Bez pribjegavanja autofagiji kancerogene stanice akumuliraju toksičnu materiju i oštećuju mitohondrije – stanične organele eukariotskih stanica koji služe kao izvor stanične energije.

Put prema održivom i uspješnom liječenju bit će dug, smatra Hunter te dodaje da će trebati provesti i klinička istraživanja na ljudima kako bi se ustanovilo djeluje li na njih.

Hunter ističe da se još ne zna mogu li se rezultati njihove studije primijeniti i na druge vrste karcinoma.

Američki naučnici otkrili su mehanizam koji ćelijama raka dojke omogućuje svojevrsno stanje mirovanja u udaljenim organima u tijelu, da bi se nakon višegodišnje ‘hibernacije’ ponovno pojavili u smrtonosnom metastatskom obliku.

Zahvaljujući eksperimentima obavljenim s ljudskim ćelijama na laboratorijskim miševima ustanovili su da se onesposobljavanjem tog mehanizma, uz pomoć lijekova ili genskom manipulacijom, mogu onesposobiti i ćelije raka te spriječiti sposobnost njihova daljnjeg širenja.

Otkriće obećava kada je posrijedi razvoj terapija za borbu protiv raka dojke, smatraju američki naučnici.

Podsjećaju da je oko 90 posto smrti od karcinoma dojke posljedica metastatskog raka u IV. stadiju koji se obično proširi na udaljene organe i kao takav nije u potpunosti izlječiv, nego postaje oblik hronične bolesti koji je potrebno sustavno i kontinuirano liječiti te držati pod kontrolom.

Naučnici su pokušali shvatiti na koji se način ćelije raka uspijevaju “pritajiti”, ponekad i desetljećima, i što je tačno okidač za njihovo ponovno aktiviranje.

– Rezultati našeg istraživanja upućuju na to da ćelije raka dojke uspijevaju preživjeti i dugo se pritajiti kod pacijentica koristeći stanični proces poznat kao mehanizam autofagije, osnovni mehanizam razgradnje staničnih komponenti, preciznije nepotrebnih ili disfunkcionalnih staničnih dijelova pomoću lizosoma, staničnih organela – objasnio je suautor istraživanja Kent Hunter, znanstvenik na Državnom institutu za rak u Bethesdi.

Autofagija udvostručuje mehanizam ubijanja patogena u ćeliji i pazi na moguće infekcije te obavještava imunološki sustav o njima. Disfunkcija autofagije rezultira bolestima poput raka, neurodegenerativnih bolesti, infekcije i preranog starenja. Glavni gen za autofagiju nedostaje u 40 do 75 posto slučajeva raka.

Hunter je objasnio da se autofagija aktivira u trenutku kada bilo koja ćelija – zdrava ili kancerogena – aktivira mehanizme preživljavanja u stresnom ili hranom siromašnom okružju. To omogućuje ćeliji da se djelomično deaktivira i prijeđe u svojevrsno stanje mirovanja.

Ovo otkriće pomaže da se objasni zbog čega se aktuelnim načinima liječenja raka dojke tako često ne uspiju iskorijeniti zloćudne stanice raka koje se u tijelu zadrže nakon operativnog zahvata i nakon kemoterapije.

– Brojni lijekovi koji se koriste u borbi protiv raka ciljaju stanice koje se dijele. No pritajene stanice, one koje hiberniraju, ne dijele se aktivno ni često i zbog toga vjerujemo da su otporne na sve vrste lijekova koji se trenutačno koriste u modernoj medicini – smatra Hunter.

Činjenica da se skrivaju drugdje u tijelu pomaže stanicama da “umaknu” i drugim vrstama lokaliziranog liječenja poput primjerice zračenja.

Hunter i njegova kolegica Laura Vera-Ramirez proveli su pokus na način da su u tijela laboratorijskih miševa ubrizgali “pritajene” stanice raka.

Polovina životinja dobila je lijek koji sprečava autofagiju, a ostali su dobili placebo.

U drugom su eksperimentu izmijenili gen koji kontrolira autofagiju. Oba su pristupa znatno smanjila stepen preživljavanja kancerogenih stanica i ograničila njihovo širenje, pokazali su rezultati studije.

Bez pribjegavanja autofagiji kancerogene stanice akumuliraju toksičnu materiju i oštećuju mitohondrije – stanične organele eukariotskih stanica koji služe kao izvor stanične energije.

Put prema održivom i uspješnom liječenju bit će dug, smatra Hunter te dodaje da će trebati provesti i klinička istraživanja na ljudima kako bi se ustanovilo djeluje li na njih.

Hunter ističe da se još ne zna mogu li se rezultati njihove studije primijeniti i na druge vrste karcinoma.