Alta banka, odnosno njen vlasnik Davor Macura je osumnjičen da je pokušao iz Srbije izvući 50 miliona eura. Kako je Oslobođenje uspjelo saznati, novac je trebao završiti u BiH. Planirano je, kako su im kazali izvori, da se ovim novcem među prvima kupi Privredna banka Sarajevo.
PBS meta
Cijela operacije je bila prilično dobro osmišljena, a njena realizacija je počela prošle sedmice, svega nekoliko dana prije nego što je Alta banka u Srbiji izgubila dozvolu za poslovanje, a policija 30 sati pretresala njene prostorije, kao i prostorije njenog vlasnika Macure. Navodno je bilo planirano da se spomenutih 50 miliona eura prebaci u Sjevernu Makedoniju, a odatle, putem kupovine različitih firmi, plasira u BiH. Prva meta je bila Privredna banka Sarajevo.
Haris Rahman je u ponedjeljak, 26. oktobra, od firme Medical iz Mostara, koja je u vlasništvu Jasmina Đonke, posudio dva miliona maraka. Rok za vraćanje ovog iznosa istekao je u ponedjeljak 2. novembra. Dan nakon toga, Rahman posuđuje daleko veću sumu. Manji iznos, od milion i po maraka, pozajmljuje od firme Dineco iz Trebinja, koja je u vlasništvu Duška Pantovića. Iako se radi o manjem iznosu, rok za njegovo vraćanje je neuporedivo duži od navedenih sedam dana. Ovaj rok je 12 mjeseci.
Isti dan Rahman se zadužuje za još 10 miliona KM. Novac mu je pozajmio niko drugi nego Gordan Pavlović Goci, fočanski biznismen blizak porodici Dodik. U pitanju je ista osoba koja je kupila zeničku Željezaru, a nedugo nakon toga zatražila da se otvori stečaj u ovom nekadašnjem gigantu, zbog čega je više od hiljadu ljudi ostalo na ulici bez posla. Pavlović je istu operaciju, ali nešto prije nego u Željezari, proveo i u Rudniku Ljubija. I tu su ljudi ostali bez posla, ali ono što je najkontroverznije u vezi sa tim je da je novac za otpremnine isplatila Vlada RS-a.
No, posuđenim novcem Rahman u petak, 30. oktobra, kupuje paket od 9,8 posto dionica PBS-a na vanberzanskom tržištu Sarajevske berze. Za ovaj paket platio je više od 14 miliona maraka, po cijeni od 370 KM za jednu dionicu. Time je ujedno odmah postao treći najveći pojedinačni suvlasnik PBS-a.
U vezi sa ovom kupovinom postoji i jedan zanimljiv detalj. Naime, na Sarajevskoj berzi se dan prije ove prodaje pojavila ponuda za prodaju dionica PBS-a od drugog ponuđača. Cijena pojedinačne dionice je iznosila 350 maraka. Međutim, iako je već imao novac, Rahman je propustio ovu ponudu i kupio dionice 24 sata kasnije po cijeni od 370 KM. Prosta matematika kaže da je za dionice dao oko 800.000 KM više, što teško da ima neku ekonomsku logiku.
Veliki paket
Navodno, iza cijele ove transakcije stoje Almir Badnjević, koji je predsjednik Nadzornog odbora PBS-a, i najveći pojedinačni vlasnik Halil Oković. Navodno, Badnjević, koji je i direktor IDDEEA, i Oković su porodično povezani. Oković je, inače, vlasnik 24 posto dionica PBS-a, a zajedno sa povezanim firmama Okac i Goraždeputevi iz Goražda kontroliše paket od 35,34 posto.
Da li je plan bio da sve završi kao sretni kraj za one koji su izvlačili novac iz Srbije, trebaju utvrditi nadležne institucije, dobra vijest je da od PBS-a nisu uspjeli napraviti Alta priču niti u Federaciji udomiti 50 miliona ko zna čijih eura.
