Od zeničke garaže do napredne 3D tehnologije

Objavljeno prije 12 mjeseci

Poput velikih kompanija, koje su u osvajanje svijeta krenule iz porodičnih garaža, ekipa stručnjaka zeničkog Mašinskog fakulteta bi mogla krenuti istim putem. Nakon dvije godine lupanja, struganja i mjerenja u garaži u kombinaciji sa preciznim trodimenzionalnim računarskim simulacijama i modeliranjima, grupa uposlenika i studenata javnosti je predstavila prvi bosanskohercegovački komercijalni 3D printer.

Sve je krenulo od Kemala Arifovića, stručnjaka za IT tehnologije i dugogodišnjeg pasioniranog korisnika 3D printera uvezenih iz inostranstva. Vođen idejom da svoje bogato znanje o njima može iskoristiti za razvoj novog, domaćeg uređaja koji bi za manje novca pružao znatno veći kvalitet i pouzdanost od skupljih, stranih alternativa, udružio se sa profesorom Denisom Spahićem i studentima Harunom Hrustićem i Arminom Bošnjakom kako bi razvili ZEN3D.

Samo ime pokazuje svestranost uređaja, koje s jedne strane asocira na grad iz kojeg potiču, Zenicu, ali i stanje uma, odnosno “zen”, u kojem bi korisnici trebali biti zbog jednostavnosti i pouzdanosti ovog 3D printera.

A razvoj ovog uređaja nije bio nimalo lagan. Suočeni sa skepticizmom specijaliziranih kompanija koje u velikim serijama proizvode posebno obrađene metalne i staklene dijelove i njihovom nespremnošću da prave posebno dizajnirane komponente za jedan uređaj, zenička četvorka je morala da improvizira i da savladava prepreke s kakvim se inovatori iz drugih zemalja vjerovatno ne suočavaju.

Nakon brojnih nacrta i simulacija na računaru, određene komponente bi morali naručivati od autolimara ili malih firmi s posebnom opremom za finu obradu metala. Ipak, često te komponente ne bi ispale kako treba, pa bi inovatori sa Mašinskog fakulteta zavrnuli rukave i sami lupali, strugali i savijali metal kako bi zadovoljio njihove potrebe.

Lupanje i struganje

Veliki dio rada je obavljen u običnoj porodičnoj garaži, odakle je ideja i potekla, ali i u laboratoriji fakulteta. Ali taj, fizički zahtjevniji posao su na fakultetu radili tokom ljetnih mjeseci.

“Toliko smo lupali, da smo morali dolaziti tokom raspusta, kad nema nikog kome bi smetali”, kroz smjeh se sjeća pokretač ideje Arifović.

Osim problema sa dobavljačima, sam uređaj je “tvrdoglavo” odbijao neka idejna rješenja svojih tvoraca. Brojne komponente je ova četvorka dizajnirala na računarima, a zatim napravila na 3D printerima uvezenim iz inostranstva.

“Nakon silnih simulacija, na kojim je sve izgledalo idealno, gotove dijelove nikako nismo mogli ugraditi u uređaj. A sve ne na računaru izgledalo savršeno. Imam punu ladicu ‘savršenih’ komponenti koje nismo mogli iskoristiti”, dodaje on.

Svi ti problemi ih nisu obeshrabrili. Od ranih jutarnjih sati, do kasno u noć, od garaže, do limarije i radionica za specijalizirano staklo, do laboratorije Mašinskog fakulteta, četveročlani tim je svakodnevno napredovao.

Ono na šta su posebno ponosni jeste da je veći dio uređaja bosanskohercegovačkog porijekla. Od nacrta i dizajna, do velikog broja komponenti i dijelova, koje su napravili sami ili naručili kod domaćih firmi, “iako to nije bilo lako, jer nigdje na internetu ne možete naći informacije ko šta pravi, već smo se morali raspitivati kod kolega i telefonirati na sve strane”, sve je domaći proizvod. Zbog nedostatka ponude na lokalnom tržištu, izvana su morali naručiti neke motore i posebne, gotove elektroničke komponente.

Cijena i kvalitet

Danas, gotovi ZEN3D cijenom i kvalitetom nadmašuje konkurenciju istog ranga, kaže profesor Spahić.

Dok slični, pa i manje kvalitetni uređaji na tržištu koštaju po 5.000 eura, ZEN3D će koštati do 2.000 eura, što je velika razlika. Osim toga, uređaj ima dvije zasebne glave za topljenje i 3D “printanje”, što omogućava izradu znatno kompliciranijih predmeta, čak i onih sa pokretnim dijelovima, dok istovremeno omogućava kvalitetniji i ljepši gotovi proizvod.

Apsolvent Hrustić i student treće godine Bošnjak pozvani su da budu dio projekta zbog truda koji su pokazivali tokom studija, ali i zbog velikog znanja iz oblasti 3D modeliranja. Iako mladi studenti, već danas rade na restauraciji izuzetno rijetkog automobila, kakvih je ostala samo šačica širom svijeta, odnosno dizajniranju komponenti za vozilo i to na osnovu originalnih, starih fotografija. Svojim umijećem, pomoću 3D printera prave dijelove kakvi se odavno ne proizvode, kako bi rijetki automobil izgledao kao onog dana kada je izašao iz fabrike.

Razvoj domaćeg printera je više ispunjenje sna, nego posao, kaže Hrustić. “Uvijek sam volio nešto praviti, stvarati. Sad imam mogućnost da pravim ono što zamislim i to je nevjerovatno”, dodaje.

Teoretsko znanje stečeno na fakultetu sada mogu pretočiti u praktičan rad. A rad sa 3D printerima će Hrustić iskoristiti za svoj diplomski rad, uz simulacije i 3D modele napravljene na printeru i testirane u zračnom tunelu fakulteta.

Iako su mnogi u početku smatrali da su “ludi” što na fakultetu budu od ranih jutarnjih sati do kasno u noć, uključujući njihove roditelje, danas je situacija znatno drukčija. Svjesni da se ne radi o mladalačkom hiru, već o razvoju naprednih uređaja, podrške im ne nedostaje. Iako bi, kažu, njihovi najbliži voljeli da ih češće viđaju.

Brojne mogućnosti

A taj spoj mašte i velikih mogućnosti je prednost 3D printera, kaže profesor Spahić. Gotovo je nemoguće zamisliti nešto što se ne može na printerima napraviti. Koriste se u medicini, za pravljenje specijaliziranih, svakoj osobi posebno prilagođenih proteza, te za pravljenje modela na osnovu preciznih snimaka magnetnom rezonansom, kako bi se hirurzi uvježbavali uoči kompliciranih zahvata, do izrade pojedinačnih komponenti velikih sistema… Granice su, kažu, gotovo nepostojeće.

ZEN3D bi svoje mjesto trebao naći kako u razvojnim i proizvodnim preduzećima, tako i u obrazovnim ustanovama. Već su ih kontaktirali s drugih fakulteta i škola s interesom za ovaj uređaj, iako bi kompanija zvanično trebala početi sa radom u prvoj polovini naredne godine.

Dodatni uspjeh tima koji je razvio prvi komercijalni bh. 3D printer leži u tome što su sve postigli vlastitim trudom i sredstvima. Novac ni od koga nisu tražili, jer su znali da bi unaprijed bili osuđen na propast.

A na ovom modelu ne planiraju stati, kažu. Želje i ideja za razvojem naprednijih modela, “u oblasti gdje se tehnologija mijenja svakih pola godine”, ne nedostaje. Iskustva stečena u razvoj ZEN3D-a, kad za to bude pravo vrijeme, uložit će u njegovog nasljednika. Koji će, vjerovanto, imati dijelove napravljene na svom prethodniku.