Oko tristo hidroelektrana planira se graditi na rijekama Bosne i Hercegovine. Iako su ekonomske koristi tih projekata upitne, oni svakako prijete nacionalnom nasljeđu, kaže potpredsjednik Centra za životnu sredinu Viktor Bjelić.

Dodaje da stotine divljih rijeka imaju svoju veliku ekološku vrijednost i važnost za vodosnabdijevanje, održivu poljoprivredu i turizam.

Napominje da se Bosna i Hercegovina nalazi među zemljama sa najvećim biodiverzitetom u Europi. Takođe je dom mnogih endemičnih vrsta i posjeduje veliku vrijednost vodenih resursa na Balkanskom poluostrvu zbog mnogih tokova površinskih i podzemnih voda. BiH je jedna od rijetkih preostalih europskih zemalja gdje se mogu naći divlji i prirodni vodeni tokovi.

Prema UNECE ocjeni efikasnosti životne sredine, razvoj energetskog sektora baziranog na hidroelektranama je druga glavna prijetnja biodiverzitetu u Bosni i Hercegovini. Hidroelektrane imaju snažan uticaj na životnu sredinu, uključujući uništavanje riječnih kanjona i staništa zbog značajnih promjena u hidrološkom režimu, eutrofikaciji, itd.

Rijeke su kuća stotinama vrsta riba od kojih su dvanaest vrsta endemične.

Negativni ishodi takođe prevazilaze koristi na ekonomskom nivou.

Turistički potencijal i ekonomske posljedice u velikoj mjeri su potcijenjeni od strane vlasti u BiH, iako se turizam konstantno povećava. U 2015. godini Bosna i Hercegovina je premašila milion dolazaka i nastavila rast u 2016. godini, pri čemu je evidentirano 1.148.530 dolazaka.

“Svjetska turistička organizacija tvrdi da će Bosna i Hercegovina pokazati treću najveću stopu rasta turizma na globalnom nivou između 1995. i 2020 . godine. Prema svjetskom ekonomskom forumu, međunarodni turizam zabilježi prihode od 660 miliona dolara i rezultira stvaranjem više od 21.000 radnih mjesta. S druge strane, razvoj hidroenergije je snažno subvencionisan, a broj radnih mesta je dosta upitan”, navodi Bjelić.

DA LI NAM ZAISTA TREBA HIDRO ENERGIJA?

Doda je da Bosna i Hercegovina posjeduje značajne resurse za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, ali da hidroelektrane danas predstavljaju glavni izvor energije, dok ostali obnovljivi izvori ostaju u velikoj mjeri nepotrebni.

“Teoretski hidroenergetski potencijal u BiH iznosi cca. 99,256 GWh / god, dok je teoretski potencijal solarne energije oko 677,000 puta veći. To znači da u BiH iznosi 67.200 TWh što u potpunosti prelazi ukupnu potrošnju energije u zemlji”, navodi on.

Napominje da nekontrolisani bum hidroelektrana pogađa desetine lokalnih zajednica. Neki od njih su već podigli svoj glas i postali tzv. “Čuvari rijeka”. Ovi civilni zaštitnici suočeni su sa moćnim ekonomskim interesima, ali i lošim radom državnih organa koji promovišu privatne interese umjesto da odbrane javni.

Bum hidroelektrana prate glasni protesti stanovnika od samog početka. Gradovi Prijedor, Sanski Most, Banja Luka, Mrkonjić Grad i Ribnik snažno su se suprotstavili izgradnji hidroelektrane Medna na rijeci Sani. Uspostavljena je Koalicija za rijeku Sanu i organizovani su protesti. Lokalni građani se bore protiv HE pravnim sredstvima, uključujući i tužbe. U Fojnici su mještani praktično kampovali na obali rijeke u trajanju od 325 dana. Ovih dana smo svjedoci sličnog napora u selu Kruščica, gdje lokalni stanovnici protestuju od augusta i naišli su na snažnu policijsku reakciju.

KORIST OD EKSPANZIJE RIJEKA IMAJU SAMO INVESTITORI

Bijelić upozorova također da ekspanzija izgradnje hidroelektrana u BiH predstavlja tehnologiju iz prošlog vijeka od koje već odustaju mnoge europske zemlje poput Njemačke, Austrije itd., koje uklanjanju brane sa svojih rijeka i vraćaju njihove tokove u prvobitno stanje.

Po njegovim riječima od sadašnjeg trenda izgradnje hidroelektrana u BiH jedinu korist imaju investitori budući da im se investicija po osnovu dobijene koncesije isplati već za 5-7 godina i nakon toga ostvaruju čist profit, dok je daljnji efekat negativan i za građane i za državu.

Navedeno je također da su prilikom posjeta pojedinim lokaliteta zatekli ogromnu devastaciju prirodnih korita, staništa pojedinih vrsta riba i uništavanje tokova njihove prirodne migracije.

Na pojedinim područjima čak je i putem postavljenih senzora otkrivena nenajavljena posjeta učesnika turneje, te su sadašnji korisnici – koncesionari tih lokaliteta puštanjem vode, pokušali prikazati stanje prirodnijim, odnosno drugačijim od onoga kako se trenutno upravlja tim lokalitetima.

Oko tristo hidroelektrana planira se graditi na rijekama Bosne i Hercegovine. Iako su ekonomske koristi tih projekata upitne, oni svakako prijete nacionalnom nasljeđu, kaže potpredsjednik Centra za životnu sredinu Viktor Bjelić.

Dodaje da stotine divljih rijeka imaju svoju veliku ekološku vrijednost i važnost za vodosnabdijevanje, održivu poljoprivredu i turizam.

Napominje da se Bosna i Hercegovina nalazi među zemljama sa najvećim biodiverzitetom u Europi. Takođe je dom mnogih endemičnih vrsta i posjeduje veliku vrijednost vodenih resursa na Balkanskom poluostrvu zbog mnogih tokova površinskih i podzemnih voda. BiH je jedna od rijetkih preostalih europskih zemalja gdje se mogu naći divlji i prirodni vodeni tokovi.

Prema UNECE ocjeni efikasnosti životne sredine, razvoj energetskog sektora baziranog na hidroelektranama je druga glavna prijetnja biodiverzitetu u Bosni i Hercegovini. Hidroelektrane imaju snažan uticaj na životnu sredinu, uključujući uništavanje riječnih kanjona i staništa zbog značajnih promjena u hidrološkom režimu, eutrofikaciji, itd.

Rijeke su kuća stotinama vrsta riba od kojih su dvanaest vrsta endemične.

Negativni ishodi takođe prevazilaze koristi na ekonomskom nivou.

Turistički potencijal i ekonomske posljedice u velikoj mjeri su potcijenjeni od strane vlasti u BiH, iako se turizam konstantno povećava. U 2015. godini Bosna i Hercegovina je premašila milion dolazaka i nastavila rast u 2016. godini, pri čemu je evidentirano 1.148.530 dolazaka.

“Svjetska turistička organizacija tvrdi da će Bosna i Hercegovina pokazati treću najveću stopu rasta turizma na globalnom nivou između 1995. i 2020 . godine. Prema svjetskom ekonomskom forumu, međunarodni turizam zabilježi prihode od 660 miliona dolara i rezultira stvaranjem više od 21.000 radnih mjesta. S druge strane, razvoj hidroenergije je snažno subvencionisan, a broj radnih mesta je dosta upitan”, navodi Bjelić.

DA LI NAM ZAISTA TREBA HIDRO ENERGIJA?

Doda je da Bosna i Hercegovina posjeduje značajne resurse za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, ali da hidroelektrane danas predstavljaju glavni izvor energije, dok ostali obnovljivi izvori ostaju u velikoj mjeri nepotrebni.

“Teoretski hidroenergetski potencijal u BiH iznosi cca. 99,256 GWh / god, dok je teoretski potencijal solarne energije oko 677,000 puta veći. To znači da u BiH iznosi 67.200 TWh što u potpunosti prelazi ukupnu potrošnju energije u zemlji”, navodi on.

Napominje da nekontrolisani bum hidroelektrana pogađa desetine lokalnih zajednica. Neki od njih su već podigli svoj glas i postali tzv. “Čuvari rijeka”. Ovi civilni zaštitnici suočeni su sa moćnim ekonomskim interesima, ali i lošim radom državnih organa koji promovišu privatne interese umjesto da odbrane javni.

Bum hidroelektrana prate glasni protesti stanovnika od samog početka. Gradovi Prijedor, Sanski Most, Banja Luka, Mrkonjić Grad i Ribnik snažno su se suprotstavili izgradnji hidroelektrane Medna na rijeci Sani. Uspostavljena je Koalicija za rijeku Sanu i organizovani su protesti. Lokalni građani se bore protiv HE pravnim sredstvima, uključujući i tužbe. U Fojnici su mještani praktično kampovali na obali rijeke u trajanju od 325 dana. Ovih dana smo svjedoci sličnog napora u selu Kruščica, gdje lokalni stanovnici protestuju od augusta i naišli su na snažnu policijsku reakciju.

KORIST OD EKSPANZIJE RIJEKA IMAJU SAMO INVESTITORI

Bijelić upozorova također da ekspanzija izgradnje hidroelektrana u BiH predstavlja tehnologiju iz prošlog vijeka od koje već odustaju mnoge europske zemlje poput Njemačke, Austrije itd., koje uklanjanju brane sa svojih rijeka i vraćaju njihove tokove u prvobitno stanje.

Po njegovim riječima od sadašnjeg trenda izgradnje hidroelektrana u BiH jedinu korist imaju investitori budući da im se investicija po osnovu dobijene koncesije isplati već za 5-7 godina i nakon toga ostvaruju čist profit, dok je daljnji efekat negativan i za građane i za državu.

Navedeno je također da su prilikom posjeta pojedinim lokaliteta zatekli ogromnu devastaciju prirodnih korita, staništa pojedinih vrsta riba i uništavanje tokova njihove prirodne migracije.

Na pojedinim područjima čak je i putem postavljenih senzora otkrivena nenajavljena posjeta učesnika turneje, te su sadašnji korisnici – koncesionari tih lokaliteta puštanjem vode, pokušali prikazati stanje prirodnijim, odnosno drugačijim od onoga kako se trenutno upravlja tim lokalitetima.