Nedjelja, 12. maja 2024. godine, označila je dan velikih promjena u klubu “Čelik Junior” iz Zenice. Na dan koji je obilježen kao vrhunac uspjeha kluba, ispraćena su trojica rukometnih velikana čija su imena zauvijek upisana u istoriju kluba i bosanskohercegovačkog rukometa.

Edin Bajramović i Amer Ekinović su kročili u “sportsku penziju”, dok je Ajdin Tufekčić odabrao nastavak karijere izvan kluba.

Predsjednik Škole rukometa “Čelik Junior”, Dženan Dedić, je povodom ovog emotivnog oproštaja dao izjavu u kojoj je istakao duboko žaljenje zbog odlaska ovih izuzetnih igrača.

“Sve što kažem za jednog od njih podjednako važi i za drugu dvojicu. Naša djeca su ovim činom izgubila svoje rukometne i sportske idole”, rekao je Dedić, ističući težinu odlaska igrača koji su bili inspiracija mladim generacijama.

Velika podrška trenera, saigrača i navijača

U emotivnoj izjavi povodom oproštaja od terena, Bajramović je zahvalio klubu “Čelik Junior” na nezaboravnim trenucima i istakao značaj podrške koju je dobio od trenera, saigrača i navijača tokom svoje karijere.

“Kao neko kome rukomet znači život, ovom prilikom želim da se zahvalim Školi rukometa ‘Čelik Junior’ na prelijepim trenucima provedenim u klubu, posljednje dvije uzbudljive sezone u kojima smo imali uspona i padova, ali odustajanja od cilja nije bilo. Kažu da sreća prati hrabre i zadovoljstvo mi je što sam sa svojom ekipom, trenerima i ljudima koji su nam pomogli na bilo koji način, ostvario historijski trenutak za naš klub, a to je ulazak u rukometnu Premijer ligu BiH. Naravno, da nije bilo pojedinaca, ne bih bio dio ove priče, pa tako hvala Vladimiru Zeljki, Benjaminu Čelji i Dženanu Dediću što su me pozvali da budem dio ekipe koja će napraviti ovaj rezultat. Na kraju, mogu reći da sam sretan što sam svoju karijeru aktivnog igranja završio na ovakav način, a to je da sam sa svojom rukometnom porodicom napravio veliki rezultat, ali istovremeno sam tužan jer je došao kraj jednoj velikoj ljubavi, koju ću uvijek nositi u srcu. Također, svojim saigračima Ameru Ekinoviću i Ajdinu Tufekčiću bih poželio sve najbolje u nastavku života, van rukometnih terena, te da njih i njihove porodice prate zdravlje i sreća na svim poljima, dok Školi rukometa ‘Čelik Junior’ želim mnogo uspjeha u Premijer ligi, te da dugo vremena budu stabilan premijerligaš. Moju podršku će uvijek imati. Zahvalan sam i našim vjernim navijačima, koji su nam uvijek bili vjetar u leđa i uvijek vrijedna motivacija da dođemo do konačnog cilja” istakao je Bajramović.

O ljubavi prema rukometu govorio je i Ekinović Amer.

“Rukomet mi je, bio i ostao, prva ljubav. Zaista nije lahko otići nakon 25 godina, ali došlo je vrijeme da stavim tačku na svoju igračku karijeru. Iako je ovo treći klub sa kojim sam ušao u rukometnu Premijer ligu BiH, sa ovim klubom je nešto drugačije. Prvenstveno zbog čelnih ljudi iz kluba, te kompletnog kolektiva zajedno sa igračima. Velika je čast imati ove ljude za trenere, savjetnike, saigrače i prijatelje. Zajedno smo proveli toliko godina, dijelili ljubav i ambicije prema istom cilju. Naravno, ovo nije kraj, nego početak nekih drugih stvari. Svima im želim mnogo sreće, kako na terenu, tako i u privatnom životu. Iskoristio bih ovu priliku da se zahvalim svojim trenerima, Zeljko Vladimiru, Čeljo Benjaminu i Grabić Agi za sve ove godine. Također, moram se zahvaliti i svojoj porodici koja je bila uz mene kroz ovaj period mog života.”

Golman Tufekčić Ajdin se zahvalio klubu na prelijepih šest godina.

“Kroz ovaj period pokazali smo da smo jedna velika porodica kako na terenu, tako i van njega. Izuzetna mi je čast što sam bio dio te porodice i što smo ostvarili naš konačni cilj. Ekipi želim puno sreće u Premijer ligi BiH i nadam se da će ostvariti još mnogo velikih uspjeha. Iako neću biti prisutan s vama, zasigurno ću mislima biti uz vas na svakoj utakmici.”

Kraj jedne ere

Trener kluba, Benjamin Čeljo, također je izrazio zahvalnost Bajramoviću, Ekinoviću i Tufekčiću za doprinos ekipi.

“Kao trener, za Bajramovića imam samo riječi hvale. Prije mnogo godina, dok smo zajedno nastupali za Rukometni klub ‘Čelik’, Edin se vidljivo isticao od drugih igrača, te smo znali da ga čeka blistava karijera, što se na kraju ispostavilo tačnim. Edin je igrao za veliki broj jakih premijerligaša, a kada smo i mi kao ekipa postavili taj veliki cilj ispred sebe. Edin je rekao kako će biti dio tima i svojim iskustvom pomoći mladim momcima da dođu do uspjeha, na čemu sam zahvalan i zbog čega mu ‘skidam kapu’. Ovaj uspjeh ekipe itekako pripada njemu. Želim mu svu sreću svijeta u životu, žao mi je što se ovaj oproštaj desio baš na ovoj utakmici, a nadam se da će ostati sa nama, i podržati klub na bilo koji način, jer nam je njegova pomoć uvijek dobrodošla”, rekao je Čeljo.

O Ekinoviću kaže kako je to jedan veliki momak, velikog srca.

“Šta reći za Ekinović Amera? Momak koji je već uspio da uvede jedan klub iz Zenice u Premijer ligu, davne 2009. godine, ali evo, posrećilo mu se da to uspije i 15 godina poslije. Stao je srcem uz Školu rukometa ‘Čelik Junior’ i ostao do zadnjeg dana, dao svoj posljednji atom snage, te uprkos velikom broju porodičnih problema i nekim sitnim povredama koje su ga udaljavale od terena, nije bio taj koji odustaje, nego je stisnuo zube i zajedno sa nama istrajao do konačnog cilja, ulaska u Premijer ligu. Ja mu želim svu sreću svijeta u nastavku njegovog života i nadam se da će, ako to okolnosti budu dozvoljavale, ostati sa nama u budućnosti i biti tu zajedno sa nama u ostvarenju nekih novih ciljeva koje ćemo probati ostvariti u Premijer ligi BiH.”

Čeljo je govorio i o golmanu Tufekčiću za kojeg kaže da je obilježio jedan dio njegove trenerske karijere na način na koji nijedan ovako vrhunski golman ne bi uradio.

“Iako je bio iskusan golman sa svojim godinama, odlučio je i zahtijevao da se pruži šansa Džanu i Farisu, mladim golmanima, u ovoj posljednjoj sezoni Prve lige FBiH, što govori dosta o njemu i njegovom karakteru. Sportista od glave do pete, koji nikad nije razmišljao samo o sebi nego i o druga dva mlada golmana, odnosno, samo kako bi Škola rukometa ‘Čelik Junior’ ostvarila što bolji rezultat. U tome smo uspjeli zajedno, a ono što je u ovom klubu krasilo odnos golmana sve ove godine je činjenica da su oni uvijek jedan drugog nadopunjavali i disali jedan za drugog, neovisno o njihovim godinama, na što sam ja, kao trener, veoma ponosan. Želim mu svu sreću svijeta u njegovom novom životu u Njemačkoj, sa još mnogo dobrih odbrana, a ukoliko mu dosadi život na novoj Evropskoj destinaciji, zna gdje se uvijek može vratiti.”

O igračima

Bajramović Edin, rođen 20. januara 1984. godine u Zenici, istakao se kao “olimpijsko dijete” rukometa. Njegova karijera obuhvata različite klubove poput “Čelika”, “Željezničara”, “Vogošće”, “Borca” iz Travnika te drugih. Najznačajniji trenuci njegove karijere bili su ulazak “Čelika” u Premijer ligu BiH 2009. godine te igranje Challenge Cupa 2015./2016. godine.

Uz Bajramović Edina, na historijskoj utakmici zeničkog kluba, od rukometa se oprostio i Ekinović Amer.

Ekinović Amer rođen je u Zenici, 16. novembra 1991. godine. Godine 1999. kao osmogodišnjak, započinje svoj rukometni život, a njegovi prvi momenti utisnuti su na terenu naše famozne “Papirne”.

Kao i Bajramović, prolazi sve selekcije Rukometnog kluba Čelik, za koji nastupa dugi niz godina, te ispisuje klupsku historiju, kada 2009. godine ulazi u rukometnu Premijer ligu BiH.

Iz RK “Čelik” odlazi u Kakanj, gdje nastupa za istoimeni rukometni klub. Sa ekipom RK “Kakanj”, također ulazi u Premijer ligu BiH.

Nakon tri sezone u Kaknju, odlazi u Sjevernu Makedoniju, gdje nastupa za MRK “Kumanovo”. Nakon pune sezone i jedne polusezone, vraća se u rodni grad i priključuje se Školi rukometa “Čelik Junior”, počevši u sezoni 2018./2019.

U 45. minuti posljednje utakmice ove sezone, uz svoja dva saigrača koji su se oprostili od rukometa, klub je napustio i Tufekčić Ajdin, golman nad golmanima i veliki pozitivac.

Tufekčić Ajdin rođen je u Zenici, 30. oktobra 1995. godine. Sa 15 godina ulazi u svijet rukometa, te počinje sa treninzima u Rukometnom klubu “Čelik”. U “Čeliku” nastupa u Premijer ligi BiH, gdje uz Bajramovića, u toku sezone 2015./2016. igra i Challenge Cup.

Iz Zenice odlazi u Tešanj, gdje nastupa za Rukometni klub “Bosna”. Nakratko se vraća u Zenicu, te 2017. godine odlazi u drugi Rukometni klub “Bosna”, ovoga puta iz Sarajeva, gdje nastupa u Premijer ligi BiH.

Talentovani i perspektivni golman, 2018. godine ponovo dolazi u rodni grad, ovoga puta u Školu rukometa “Čelik Junior”, gdje i ostaje do kraja 2023./2024 sezone.

Nedjelja, 12. maja 2024. godine, označila je dan velikih promjena u klubu “Čelik Junior” iz Zenice. Na dan koji je obilježen kao vrhunac uspjeha kluba, ispraćena su trojica rukometnih velikana čija su imena zauvijek upisana u istoriju kluba i bosanskohercegovačkog rukometa.

Edin Bajramović i Amer Ekinović su kročili u “sportsku penziju”, dok je Ajdin Tufekčić odabrao nastavak karijere izvan kluba.

Predsjednik Škole rukometa “Čelik Junior”, Dženan Dedić, je povodom ovog emotivnog oproštaja dao izjavu u kojoj je istakao duboko žaljenje zbog odlaska ovih izuzetnih igrača.

“Sve što kažem za jednog od njih podjednako važi i za drugu dvojicu. Naša djeca su ovim činom izgubila svoje rukometne i sportske idole”, rekao je Dedić, ističući težinu odlaska igrača koji su bili inspiracija mladim generacijama.

Velika podrška trenera, saigrača i navijača

U emotivnoj izjavi povodom oproštaja od terena, Bajramović je zahvalio klubu “Čelik Junior” na nezaboravnim trenucima i istakao značaj podrške koju je dobio od trenera, saigrača i navijača tokom svoje karijere.

“Kao neko kome rukomet znači život, ovom prilikom želim da se zahvalim Školi rukometa ‘Čelik Junior’ na prelijepim trenucima provedenim u klubu, posljednje dvije uzbudljive sezone u kojima smo imali uspona i padova, ali odustajanja od cilja nije bilo. Kažu da sreća prati hrabre i zadovoljstvo mi je što sam sa svojom ekipom, trenerima i ljudima koji su nam pomogli na bilo koji način, ostvario historijski trenutak za naš klub, a to je ulazak u rukometnu Premijer ligu BiH. Naravno, da nije bilo pojedinaca, ne bih bio dio ove priče, pa tako hvala Vladimiru Zeljki, Benjaminu Čelji i Dženanu Dediću što su me pozvali da budem dio ekipe koja će napraviti ovaj rezultat. Na kraju, mogu reći da sam sretan što sam svoju karijeru aktivnog igranja završio na ovakav način, a to je da sam sa svojom rukometnom porodicom napravio veliki rezultat, ali istovremeno sam tužan jer je došao kraj jednoj velikoj ljubavi, koju ću uvijek nositi u srcu. Također, svojim saigračima Ameru Ekinoviću i Ajdinu Tufekčiću bih poželio sve najbolje u nastavku života, van rukometnih terena, te da njih i njihove porodice prate zdravlje i sreća na svim poljima, dok Školi rukometa ‘Čelik Junior’ želim mnogo uspjeha u Premijer ligi, te da dugo vremena budu stabilan premijerligaš. Moju podršku će uvijek imati. Zahvalan sam i našim vjernim navijačima, koji su nam uvijek bili vjetar u leđa i uvijek vrijedna motivacija da dođemo do konačnog cilja” istakao je Bajramović.

O ljubavi prema rukometu govorio je i Ekinović Amer.

“Rukomet mi je, bio i ostao, prva ljubav. Zaista nije lahko otići nakon 25 godina, ali došlo je vrijeme da stavim tačku na svoju igračku karijeru. Iako je ovo treći klub sa kojim sam ušao u rukometnu Premijer ligu BiH, sa ovim klubom je nešto drugačije. Prvenstveno zbog čelnih ljudi iz kluba, te kompletnog kolektiva zajedno sa igračima. Velika je čast imati ove ljude za trenere, savjetnike, saigrače i prijatelje. Zajedno smo proveli toliko godina, dijelili ljubav i ambicije prema istom cilju. Naravno, ovo nije kraj, nego početak nekih drugih stvari. Svima im želim mnogo sreće, kako na terenu, tako i u privatnom životu. Iskoristio bih ovu priliku da se zahvalim svojim trenerima, Zeljko Vladimiru, Čeljo Benjaminu i Grabić Agi za sve ove godine. Također, moram se zahvaliti i svojoj porodici koja je bila uz mene kroz ovaj period mog života.”

Golman Tufekčić Ajdin se zahvalio klubu na prelijepih šest godina.

“Kroz ovaj period pokazali smo da smo jedna velika porodica kako na terenu, tako i van njega. Izuzetna mi je čast što sam bio dio te porodice i što smo ostvarili naš konačni cilj. Ekipi želim puno sreće u Premijer ligi BiH i nadam se da će ostvariti još mnogo velikih uspjeha. Iako neću biti prisutan s vama, zasigurno ću mislima biti uz vas na svakoj utakmici.”

Kraj jedne ere

Trener kluba, Benjamin Čeljo, također je izrazio zahvalnost Bajramoviću, Ekinoviću i Tufekčiću za doprinos ekipi.

“Kao trener, za Bajramovića imam samo riječi hvale. Prije mnogo godina, dok smo zajedno nastupali za Rukometni klub ‘Čelik’, Edin se vidljivo isticao od drugih igrača, te smo znali da ga čeka blistava karijera, što se na kraju ispostavilo tačnim. Edin je igrao za veliki broj jakih premijerligaša, a kada smo i mi kao ekipa postavili taj veliki cilj ispred sebe. Edin je rekao kako će biti dio tima i svojim iskustvom pomoći mladim momcima da dođu do uspjeha, na čemu sam zahvalan i zbog čega mu ‘skidam kapu’. Ovaj uspjeh ekipe itekako pripada njemu. Želim mu svu sreću svijeta u životu, žao mi je što se ovaj oproštaj desio baš na ovoj utakmici, a nadam se da će ostati sa nama, i podržati klub na bilo koji način, jer nam je njegova pomoć uvijek dobrodošla”, rekao je Čeljo.

O Ekinoviću kaže kako je to jedan veliki momak, velikog srca.

“Šta reći za Ekinović Amera? Momak koji je već uspio da uvede jedan klub iz Zenice u Premijer ligu, davne 2009. godine, ali evo, posrećilo mu se da to uspije i 15 godina poslije. Stao je srcem uz Školu rukometa ‘Čelik Junior’ i ostao do zadnjeg dana, dao svoj posljednji atom snage, te uprkos velikom broju porodičnih problema i nekim sitnim povredama koje su ga udaljavale od terena, nije bio taj koji odustaje, nego je stisnuo zube i zajedno sa nama istrajao do konačnog cilja, ulaska u Premijer ligu. Ja mu želim svu sreću svijeta u nastavku njegovog života i nadam se da će, ako to okolnosti budu dozvoljavale, ostati sa nama u budućnosti i biti tu zajedno sa nama u ostvarenju nekih novih ciljeva koje ćemo probati ostvariti u Premijer ligi BiH.”

Čeljo je govorio i o golmanu Tufekčiću za kojeg kaže da je obilježio jedan dio njegove trenerske karijere na način na koji nijedan ovako vrhunski golman ne bi uradio.

“Iako je bio iskusan golman sa svojim godinama, odlučio je i zahtijevao da se pruži šansa Džanu i Farisu, mladim golmanima, u ovoj posljednjoj sezoni Prve lige FBiH, što govori dosta o njemu i njegovom karakteru. Sportista od glave do pete, koji nikad nije razmišljao samo o sebi nego i o druga dva mlada golmana, odnosno, samo kako bi Škola rukometa ‘Čelik Junior’ ostvarila što bolji rezultat. U tome smo uspjeli zajedno, a ono što je u ovom klubu krasilo odnos golmana sve ove godine je činjenica da su oni uvijek jedan drugog nadopunjavali i disali jedan za drugog, neovisno o njihovim godinama, na što sam ja, kao trener, veoma ponosan. Želim mu svu sreću svijeta u njegovom novom životu u Njemačkoj, sa još mnogo dobrih odbrana, a ukoliko mu dosadi život na novoj Evropskoj destinaciji, zna gdje se uvijek može vratiti.”

O igračima

Bajramović Edin, rođen 20. januara 1984. godine u Zenici, istakao se kao “olimpijsko dijete” rukometa. Njegova karijera obuhvata različite klubove poput “Čelika”, “Željezničara”, “Vogošće”, “Borca” iz Travnika te drugih. Najznačajniji trenuci njegove karijere bili su ulazak “Čelika” u Premijer ligu BiH 2009. godine te igranje Challenge Cupa 2015./2016. godine.

Uz Bajramović Edina, na historijskoj utakmici zeničkog kluba, od rukometa se oprostio i Ekinović Amer.

Ekinović Amer rođen je u Zenici, 16. novembra 1991. godine. Godine 1999. kao osmogodišnjak, započinje svoj rukometni život, a njegovi prvi momenti utisnuti su na terenu naše famozne “Papirne”.

Kao i Bajramović, prolazi sve selekcije Rukometnog kluba Čelik, za koji nastupa dugi niz godina, te ispisuje klupsku historiju, kada 2009. godine ulazi u rukometnu Premijer ligu BiH.

Iz RK “Čelik” odlazi u Kakanj, gdje nastupa za istoimeni rukometni klub. Sa ekipom RK “Kakanj”, također ulazi u Premijer ligu BiH.

Nakon tri sezone u Kaknju, odlazi u Sjevernu Makedoniju, gdje nastupa za MRK “Kumanovo”. Nakon pune sezone i jedne polusezone, vraća se u rodni grad i priključuje se Školi rukometa “Čelik Junior”, počevši u sezoni 2018./2019.

U 45. minuti posljednje utakmice ove sezone, uz svoja dva saigrača koji su se oprostili od rukometa, klub je napustio i Tufekčić Ajdin, golman nad golmanima i veliki pozitivac.

Tufekčić Ajdin rođen je u Zenici, 30. oktobra 1995. godine. Sa 15 godina ulazi u svijet rukometa, te počinje sa treninzima u Rukometnom klubu “Čelik”. U “Čeliku” nastupa u Premijer ligi BiH, gdje uz Bajramovića, u toku sezone 2015./2016. igra i Challenge Cup.

Iz Zenice odlazi u Tešanj, gdje nastupa za Rukometni klub “Bosna”. Nakratko se vraća u Zenicu, te 2017. godine odlazi u drugi Rukometni klub “Bosna”, ovoga puta iz Sarajeva, gdje nastupa u Premijer ligi BiH.

Talentovani i perspektivni golman, 2018. godine ponovo dolazi u rodni grad, ovoga puta u Školu rukometa “Čelik Junior”, gdje i ostaje do kraja 2023./2024 sezone.