Nešto više od pola miliona osoba zaposleno je u Federaciji Bosne i Hercegovine. U odnosu na juli, broj zaposlenih u ovom entitetu se smanjio za 0,5 posto, što ilustrira nivo ekonomske krize koja vlada u našoj zemlji, ali i sve veći odlazak stanovništva.

Zlatko Mahmutović iz Bihaća na birou je od 2016. godine. Nadu da će pronaći posao u struci već davno je izgubio, kao i desetine hiljada mladih u BiH.

– Bio sam tehnološki višak u firmi. Nema više posla, inače sam po struci mljekarski tehničar, radio sam u mljekari..Moji su svi otišli, kćer, zet… Selo je pusto. Djece je svaki dan sve manje, ispisivaju se, samo se začudiš – rekao je Zlatko Mahmutović.

Iako je situacija u našoj zemlji kada je pitanju zapošljavanje daleko od zavidnog nivoa, u Unsko-sanskom kantonu je slika drugačija.

– Krajem septembra prvi put imamo situaciju na našem kantonu da je nezaposlenost pala ispod 30.000. Duži period je bilo preko tog broja. Imamo situaciju da nedostaje građevinskih radnika, tokom turističke sezone radnika u ugostiteljskom sektoru i svakako u proizvodnjim kapacitetima – kaže Nedžad Veladžić, v. d. direktor Službe za zapošljavanje USK.

A koliko je teško pronaći radnike, bilo da se radi o kvalifikovanim ili ne, govori nam i Fadil Čavkić, vlasnik firme koja se bavi proizvodnjom i montažom metalnih konstrukcija.

– Ne da je teško, skoro je nemoguće. Mi nemamo kvalifikovane radne snage, nema ih na našem području. Svakog radnika kojeg dovedemo moramo prvo edukovati, većinom su to ljudi koji nigdje nisu radili… To je proces, muka… – kaže Fadil Čavkić, vlasnik firme Č. J. iz Bihaća.

U ovoj firmi već nekoliko mjeseci radi Šemsudin Balić. I dok mnogi teže odlasku, on se vratio iz inostranstva gdje je živio 15 godina.

– Sad u ovoj situaciji za mene je to isto, ili tamo ili ovdje. Ko zna nešto raditi, može i ovdje zaraditi kao i tamo, a druga stvar je što si kod kuće. I da je manja plata, kod kuće si, živiš u kući svojoj, nisi podstanar ničiji… -Šemsudin Balić, uposlenik firme Č. J. iz Bihaća.

U ovim teškim vremenima u našoj državi, primjeri da se neko vratio iz inostranstva su rijetki. Iako se kaže da sunce tuđeg neba ne grije nigdje kao kod kuće, svakodnevni odlazak mladih i obrazovanih ljudi stvara potpuno drugačiju sliku.

Nešto više od pola miliona osoba zaposleno je u Federaciji Bosne i Hercegovine. U odnosu na juli, broj zaposlenih u ovom entitetu se smanjio za 0,5 posto, što ilustrira nivo ekonomske krize koja vlada u našoj zemlji, ali i sve veći odlazak stanovništva.

Zlatko Mahmutović iz Bihaća na birou je od 2016. godine. Nadu da će pronaći posao u struci već davno je izgubio, kao i desetine hiljada mladih u BiH.

– Bio sam tehnološki višak u firmi. Nema više posla, inače sam po struci mljekarski tehničar, radio sam u mljekari..Moji su svi otišli, kćer, zet… Selo je pusto. Djece je svaki dan sve manje, ispisivaju se, samo se začudiš – rekao je Zlatko Mahmutović.

Iako je situacija u našoj zemlji kada je pitanju zapošljavanje daleko od zavidnog nivoa, u Unsko-sanskom kantonu je slika drugačija.

– Krajem septembra prvi put imamo situaciju na našem kantonu da je nezaposlenost pala ispod 30.000. Duži period je bilo preko tog broja. Imamo situaciju da nedostaje građevinskih radnika, tokom turističke sezone radnika u ugostiteljskom sektoru i svakako u proizvodnjim kapacitetima – kaže Nedžad Veladžić, v. d. direktor Službe za zapošljavanje USK.

A koliko je teško pronaći radnike, bilo da se radi o kvalifikovanim ili ne, govori nam i Fadil Čavkić, vlasnik firme koja se bavi proizvodnjom i montažom metalnih konstrukcija.

– Ne da je teško, skoro je nemoguće. Mi nemamo kvalifikovane radne snage, nema ih na našem području. Svakog radnika kojeg dovedemo moramo prvo edukovati, većinom su to ljudi koji nigdje nisu radili… To je proces, muka… – kaže Fadil Čavkić, vlasnik firme Č. J. iz Bihaća.

U ovoj firmi već nekoliko mjeseci radi Šemsudin Balić. I dok mnogi teže odlasku, on se vratio iz inostranstva gdje je živio 15 godina.

– Sad u ovoj situaciji za mene je to isto, ili tamo ili ovdje. Ko zna nešto raditi, može i ovdje zaraditi kao i tamo, a druga stvar je što si kod kuće. I da je manja plata, kod kuće si, živiš u kući svojoj, nisi podstanar ničiji… -Šemsudin Balić, uposlenik firme Č. J. iz Bihaća.

U ovim teškim vremenima u našoj državi, primjeri da se neko vratio iz inostranstva su rijetki. Iako se kaže da sunce tuđeg neba ne grije nigdje kao kod kuće, svakodnevni odlazak mladih i obrazovanih ljudi stvara potpuno drugačiju sliku.