Kako je moguće da više pacijenata umre u isto vrijeme, da li se to na KCU-u pravi popis mrtvih, pita Esad Palić, brat preminulog Seada Palića.

Zvala sam više od 2.000 puta, ali su telefoni bili ili zauzeti, ili se niko nije javljao, danima nismo imali informaciju šta se dešava, kazala je, između ostalog, Mirela Palić, supruga Seada Palića, koji je preminuo od posljedica zaraze Covidom-19 u respiratornom centru KCUS-a, u 44. godini.

– Mi smo tražili obdukciju, ali su nam sa KCUS-a poslali odgovor da se obdukcija ne može izvršiti. Tražili smo, dan nakon što je moj muž preselio, medicinsku dokumentaciju, kako bismo vidjeli kako je tekao postupak liječenja mog muža. Međutim, ni nakon 17 dana nisam dobila nikakav odgovor, tako da sam shvatila da moram krenuti drugim putem, odnosno angažovala sam advokata i sada ću putem suda pokušati ustanoviti kako je preminuo moj suprug, ispričala je Mirela Palić.

Poziv u ambasadu

Ispričala je kako je u jednom trenutku, nakon što nije mogla telefonom dobiti informaciju o zdravstvenom stanju svog supruga, pokušala otići u bolnicu, ali su je na trijažnom punktu na ulazu onemogućili da barem na taj način sazna bilo kakvu informaciju. Umjesto toga dali su joj još četiri broja, na koje se također niko nije javljao.

O iskustvu sa odnosom KCUS-a prema pacijentima, kao i prema porodicama pacijenata oboljelih od koronavirusa, na Face TV, osim Mirele Palić govorio je i brat njenog supruga Sead Palić, koji se javio iz SAD-a, supruga Želimira Altarca Čička Edina Gugać, kao i Almira Šalaka Avdić, koja živi u Dubrovniku, a čija je majka Emina Šalaka također  preminula na KCUS-u. Svi sagovornici su najavili tužbu protiv KCUS-a, iznoseći istovremeno detalje agonije kroz koju su prošli.

– Mi nismo imali nikakve informacije dok ja odavde iz SAD-a nisam zvao aambasadu u Sarajevu, jer je moj brat imao i američko državljanstvo i zamolio ih da provjerte šta mi je sa bratom. Tek tada su nas kontaktirsali sa KCUS-a. Moram reći da je moj brat bio izuzetno uredan čovjek, ali je preminuo u prljavom vešu. Da li se iko brinuo o njemu i ostalim pacijentima? Za mog brata je rečeno da je preminuo u 8.20. Međutim, kako sam saznao, ima još pacijenata kojima je navedeno da su umrli u isto vrijeme kad i moj brat. Kako je to moguće? Izgleda da navečer nema doktora u respiratornom centru, pa onda ujutro kad dođe smjena popišu ko je umro. U koliko sati je umro moj brat, pita Esad Palić.

– Nemamo konkretne dokaze, ali smo saznali da se tako radi. Mi tražimo da se ustanovi kako je liječen. Dok je bio u bolnici, kada su nas nazvali rekli su da trebamo kupiti lijek Tocilizumab od 600 miligrama. Kupila sam i odnijela. Tada su mi dali prvo da potpišem papir da se odričem prava na refundaciju troškova. Međutim, izgubili smo dva dana na uzaludnim pozivima. Ako je moj muž bio kandidat da prima taj lijek, da li bi bio živ da smo ga donijeli dva dana ranije? Obdukcijom želim i da ustanovimo da li je primio taj lijek, dodala je Mirela Palić.

Otpusno pismo

Njen djever Esad je napomenuo kako je, nakon što je priča o smreti njegovog brata dospjela u javnost, putem društvenih mreža dobijao poruke kako je cijeli slučaj zapravo napad na SDA i Sebiju Izetbegović.

– Ovo nije napad ni na koga. Mi tražimo odgovornost za smrt mog brata. Mi ćemo tužiti rukovodstvo KCUS-a, a na vrhu je Sebija Izetbegović. Mora se utvrditi ko je odgovoran što sistem nije postavljen kako treba, naglasio je Palić.

Slične priče ispričale su i Gugać, te Šalaka Avdić.

Kako je rekla Edina Gugać, Želimir Altarac Čičak je koronavirusom zaražen dok je bio u bolnici. Naime, u februaru je doživio moždani udar. Ležao je na Internoj klinici, a potom na Klinici za rehabilitaciju, gdje je i zaražen. To je navedeno i u otpusnom pismu kojeg je dobila.

– Nakon toga je prebačen na Podhrastove. Već tada nisam mogla pričati sa njim, ali sam dobijala informacije o njegovom zdravstvenom stanju, kada bih nazvala kliniku. Agonija počinje kada je prebačen u respiratorni centar. Tada više nikoga nisam mogli dobiti da mi kaže kako mi je muž, ispričala je Ediuna Gugać.

Ukazala je na nekoliko nelogičnosti.

– Jednom kada sam uspjela dobiti da mi se neko javi na liniji, rečeno mi je da mu kupim lijek tocilizumab. Rekli su mi da odem u Lukavicu i da kupim. Nisu mi rekli koliko treba, pa sam kupila dvije doze po 600 miligrama i odnijela sam ih u bolnicu. Međutim, na otpusnom pismu je navedeno da je dobio jednu dozu od 800 miligrama. Osim toga, nakon što je Željko umro vratili su nam rezervni mobitel kojeg je imao kod sebe. Međutim, onaj preko kojeg smo komunicirali dok je bio na Internoj i Klinici za rehabilitaciju, nije vraćen, dodala je Gugać.

“Mi vas hranimo”

Almira Šalaka Avdić je kazala kako će tužbu podnijeti zbog odnosa KCUS-a prema porodici, odnosno zbog uskraćivanja informacija porodici, te da ćee tužbu podnijeti Evropskom sudu za ljudska prava.

Kaže da su ona, kao i članovi njene porodice, kada bi uspjeli dobiti nekoga kako bi se rasirtali o zdravstvenom stanju njene majke, dok je još uvijek bila živa, trpili uvrede.

– Kada se niko nije javljao na telefon, pokušala sam nazvati portu, kako bi me oni spojili sa nekim ko mi može dati informacije. Međutim, portir koji mi se javio bio je jako neugodan. Kazao mi je: “Šta hoćete vi iz Dubrovnika, znate li vi da smo mi za vas top, znate li vi da vas mi hranimo”, mada ne znam šta mu je sve to trebalo značiti, ispričala je Almira Šalaka Avdić.

Kako je moguće da više pacijenata umre u isto vrijeme, da li se to na KCU-u pravi popis mrtvih, pita Esad Palić, brat preminulog Seada Palića.

Zvala sam više od 2.000 puta, ali su telefoni bili ili zauzeti, ili se niko nije javljao, danima nismo imali informaciju šta se dešava, kazala je, između ostalog, Mirela Palić, supruga Seada Palića, koji je preminuo od posljedica zaraze Covidom-19 u respiratornom centru KCUS-a, u 44. godini.

– Mi smo tražili obdukciju, ali su nam sa KCUS-a poslali odgovor da se obdukcija ne može izvršiti. Tražili smo, dan nakon što je moj muž preselio, medicinsku dokumentaciju, kako bismo vidjeli kako je tekao postupak liječenja mog muža. Međutim, ni nakon 17 dana nisam dobila nikakav odgovor, tako da sam shvatila da moram krenuti drugim putem, odnosno angažovala sam advokata i sada ću putem suda pokušati ustanoviti kako je preminuo moj suprug, ispričala je Mirela Palić.

Poziv u ambasadu

Ispričala je kako je u jednom trenutku, nakon što nije mogla telefonom dobiti informaciju o zdravstvenom stanju svog supruga, pokušala otići u bolnicu, ali su je na trijažnom punktu na ulazu onemogućili da barem na taj način sazna bilo kakvu informaciju. Umjesto toga dali su joj još četiri broja, na koje se također niko nije javljao.

O iskustvu sa odnosom KCUS-a prema pacijentima, kao i prema porodicama pacijenata oboljelih od koronavirusa, na Face TV, osim Mirele Palić govorio je i brat njenog supruga Sead Palić, koji se javio iz SAD-a, supruga Želimira Altarca Čička Edina Gugać, kao i Almira Šalaka Avdić, koja živi u Dubrovniku, a čija je majka Emina Šalaka također  preminula na KCUS-u. Svi sagovornici su najavili tužbu protiv KCUS-a, iznoseći istovremeno detalje agonije kroz koju su prošli.

– Mi nismo imali nikakve informacije dok ja odavde iz SAD-a nisam zvao aambasadu u Sarajevu, jer je moj brat imao i američko državljanstvo i zamolio ih da provjerte šta mi je sa bratom. Tek tada su nas kontaktirsali sa KCUS-a. Moram reći da je moj brat bio izuzetno uredan čovjek, ali je preminuo u prljavom vešu. Da li se iko brinuo o njemu i ostalim pacijentima? Za mog brata je rečeno da je preminuo u 8.20. Međutim, kako sam saznao, ima još pacijenata kojima je navedeno da su umrli u isto vrijeme kad i moj brat. Kako je to moguće? Izgleda da navečer nema doktora u respiratornom centru, pa onda ujutro kad dođe smjena popišu ko je umro. U koliko sati je umro moj brat, pita Esad Palić.

– Nemamo konkretne dokaze, ali smo saznali da se tako radi. Mi tražimo da se ustanovi kako je liječen. Dok je bio u bolnici, kada su nas nazvali rekli su da trebamo kupiti lijek Tocilizumab od 600 miligrama. Kupila sam i odnijela. Tada su mi dali prvo da potpišem papir da se odričem prava na refundaciju troškova. Međutim, izgubili smo dva dana na uzaludnim pozivima. Ako je moj muž bio kandidat da prima taj lijek, da li bi bio živ da smo ga donijeli dva dana ranije? Obdukcijom želim i da ustanovimo da li je primio taj lijek, dodala je Mirela Palić.

Otpusno pismo

Njen djever Esad je napomenuo kako je, nakon što je priča o smreti njegovog brata dospjela u javnost, putem društvenih mreža dobijao poruke kako je cijeli slučaj zapravo napad na SDA i Sebiju Izetbegović.

– Ovo nije napad ni na koga. Mi tražimo odgovornost za smrt mog brata. Mi ćemo tužiti rukovodstvo KCUS-a, a na vrhu je Sebija Izetbegović. Mora se utvrditi ko je odgovoran što sistem nije postavljen kako treba, naglasio je Palić.

Slične priče ispričale su i Gugać, te Šalaka Avdić.

Kako je rekla Edina Gugać, Želimir Altarac Čičak je koronavirusom zaražen dok je bio u bolnici. Naime, u februaru je doživio moždani udar. Ležao je na Internoj klinici, a potom na Klinici za rehabilitaciju, gdje je i zaražen. To je navedeno i u otpusnom pismu kojeg je dobila.

– Nakon toga je prebačen na Podhrastove. Već tada nisam mogla pričati sa njim, ali sam dobijala informacije o njegovom zdravstvenom stanju, kada bih nazvala kliniku. Agonija počinje kada je prebačen u respiratorni centar. Tada više nikoga nisam mogli dobiti da mi kaže kako mi je muž, ispričala je Ediuna Gugać.

Ukazala je na nekoliko nelogičnosti.

– Jednom kada sam uspjela dobiti da mi se neko javi na liniji, rečeno mi je da mu kupim lijek tocilizumab. Rekli su mi da odem u Lukavicu i da kupim. Nisu mi rekli koliko treba, pa sam kupila dvije doze po 600 miligrama i odnijela sam ih u bolnicu. Međutim, na otpusnom pismu je navedeno da je dobio jednu dozu od 800 miligrama. Osim toga, nakon što je Željko umro vratili su nam rezervni mobitel kojeg je imao kod sebe. Međutim, onaj preko kojeg smo komunicirali dok je bio na Internoj i Klinici za rehabilitaciju, nije vraćen, dodala je Gugać.

“Mi vas hranimo”

Almira Šalaka Avdić je kazala kako će tužbu podnijeti zbog odnosa KCUS-a prema porodici, odnosno zbog uskraćivanja informacija porodici, te da ćee tužbu podnijeti Evropskom sudu za ljudska prava.

Kaže da su ona, kao i članovi njene porodice, kada bi uspjeli dobiti nekoga kako bi se rasirtali o zdravstvenom stanju njene majke, dok je još uvijek bila živa, trpili uvrede.

– Kada se niko nije javljao na telefon, pokušala sam nazvati portu, kako bi me oni spojili sa nekim ko mi može dati informacije. Međutim, portir koji mi se javio bio je jako neugodan. Kazao mi je: “Šta hoćete vi iz Dubrovnika, znate li vi da smo mi za vas top, znate li vi da vas mi hranimo”, mada ne znam šta mu je sve to trebalo značiti, ispričala je Almira Šalaka Avdić.