Umro je Petar Tutavac, tvorac popularnih keksa Domaćica i jedan od autora recepture Plazma keksa. Preminuo je u 88. godini života u Srbiji.
Tutavac je stvorio brojne slastice, prvi u Jugoslaviji napravio grisine i bio prvi stručni majstor keksar u bivšoj državi.
Tutavac je rođen 1934. u Podgradini nedaleko od Opuzena (danas općina Slivno), pisala je lani Slobodna Dalmacija koja je tada objavila Tutavčevu životnu priču i razgovor s njim. U dobi od trinaest godina je završio pletarski zanat u Opuzenu te je postao KV radnik pletar. Tada je nekoliko godina pleo korpe u kojima se nosio kruh, ali se time nije zadovoljio.
Godine 1949. preko sindikata se javio na tečaj za keksara u Zagrebu koji je raspisala tvornica Kraš, gdje su on i još jedan polaznik izučili keksarski zanat. Zanimljivo je da je bio prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji. Zatim je otišao u vojsku, a nakon povratka zaposlio se u Krašu.
– Kraš je tada bio jedina konditorska industrija i sve ostale koje su se kasnije pojavljivale potekle su od njega – rekao je tada Petar, koji je uz rad pohađao višu Krašovu školu za inženjera konditora u proizvodnji.
Njegov diplomski rad i prvijenac u konditorskoj industriji bila je Domaćica. Keks je kasnije doživio različite varijacije, ali osnova je ostala ista kakvu je zamislio Petar Tutavac u svom diplomskom radu pedesetih godina prošlog stoljeća, pisala je Slobodna lani.
Plazma mu je bila kruna karijere, nijedan svoj proizvod nikad nije patentirao
Krune karijere Petra Tutavca dogodila se u Požarevcu. Tamo je osnovao tvornicu keksa Bambi, čiji je zaštitni znak lik iz Disneyjeva crtića.
– Dogovorili smo se da možemo proizvoditi Plazmu, ali da je ne možemo izvoziti na talijansko tržište, a onda sam ja tražio da Talijani ne mogu kod nas izvoziti svoj Plasmon. Takav je bio dogovor – kazao je.
Tutavac niti jedan svoj proizvod nije patentirao.
– To su bila neka druga vremena, kada se znanje nije skrivalo nego se dijelilo. Sve što sam radio, sve moje recepture i proizvodi, rađeni su pod imenom Bambi tehnologije. Uvijek sam smatrao da sve to pripada narodu, da se tako jača društvena snaga i ugled naše zemlje na domaćem i svjetskom tržištu. Bila su to vremena kada su važila neka druga pravila i odnosi među ljudima. Ma meni je dobro i ovako, ja sam sretan čovjek – rekao je u svom posljednjem razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
