Hronični stres i svakodnevna izloženost nepovoljnim životnim okolnostima mogli bi imati mnogo ozbiljnije posljedice po srce nego što se ranije pretpostavljalo. Veliko istraživanje, u kojem su analizirani podaci gotovo pola miliona odraslih osoba iz Velike Britanije, pokazalo je da dugotrajna upala u organizmu može biti povezana sa trajnim promjenama u strukturi srca, ali i povećanim rizikom od srčanog i moždanog udara.
Rezultati studije objavljeni su u časopisu European Journal of Preventive Cardiology, a istraživanje su predvodili naučnici MRC Laboratory of Medical Sciences i Imperial College London.
Naučnici su pronašli jasnu povezanost između hronične upale, socioekonomskih okolnosti i životnih navika te promjena koje se dešavaju na srcu. Posebno zabrinjava činjenica da se takve promjene mogu razvijati godinama prije nego što se pojave prvi prepoznatljivi simptomi bolesti.
Prema riječima profesora Declana O'Regana, rukovodioca Katedre za kardiovaskularnu umjetnu inteligenciju pri British Heart Foundation na Imperial College Londonu i šefa Computational Cardiac Imaging Group pri LMS-u, veliki broj ljudi mogao bi imati neprimjetno prisutnu upalu koja postepeno utiče na srce.
On upozorava da je hronična upala povezana s brojnim faktorima, među kojima su životne navike, zdravstveno stanje porodice, ekonomske prilike i okruženje u kojem osoba živi.
Iako su zdravstvene nejednakosti kompleksan problem, profesor O'Regan ističe da postoje faktori na koje se može djelovati. Među njima su prestanak pušenja, smanjenje tjelesne težine kod osoba s viškom kilograma i druge promjene životnih navika koje mogu doprinijeti smanjenju rizika.
Proces koji dugo može ostati neprimijećen
Hronična upala podrazumijeva dugotrajnu, relativno blagu aktivaciju imunološkog sistema. Ranija istraživanja povezivala su je s različitim hroničnim oboljenjima, uključujući dijabetes i pojedine vrste raka, dok se posljednjih godina sve više pažnje posvećuje njenoj mogućoj ulozi u razvoju kardiovaskularnih bolesti.
U novoj studiji istraživači su analizirali podatke gotovo 480.000 odraslih osoba iz baze UK Biobank. Pored krvnog markera poznatog kao glikoproteinski acetili, odnosno GlycA, korišteni su i podaci sa snimanja srca te genetske informacije učesnika.
Rezultati su pokazali nekoliko značajnih povezanosti:
Osobe koje su imale najviše nivoe upale, odnosno one koje su se nalazile u najviših 20 posto, imale su 43 posto veći rizik od srčanog ili moždanog udara u odnosu na grupu s najnižim nivoima upale.
Kod osoba s izraženijom upalom uočene su promjene u građi srca, uključujući zadebljanje srčanih komora, manje srčane šupljine i slabije punjenje srca krvlju.
Viši nivoi upale bili su povezani sa socioekonomskom ugroženošću i psihičkim stresom, ali i s poznatim faktorima rizika poput pušenja i povećane količine tjelesne masti.
Posebno je značajno što je povećan rizik od kardiovaskularnih događaja zabilježen i kod osoba koje ranije nisu imale dijagnosticirano srčano oboljenje.
Uloga stresa, životnih navika i genetike
Istraživači su utvrdili da na nivo upale ne utiču samo tradicionalni faktori rizika. Socijalne okolnosti i mentalno zdravlje također su pokazali snažnu povezanost s upalnim procesima i promjenama na srcu.
“Iznenađujuće je bilo koliko su socijalni faktori i mentalno zdravlje povezani s upalom i oštećenjem srca”, naveo je profesor O'Regan, ističući da su, uz pušenje i fizičku neaktivnost, značajnu ulogu imali i genetski faktori.
Prema njegovom objašnjenju, pojedinci se međusobno razlikuju po tome koliko su osjetljivi na upalne posljedice različitih životnih okolnosti i navika.
Ipak, genetska predispozicija ili život u nepovoljnim okolnostima ne znače da će osoba nužno razviti srčanu bolest. Istraživači naglašavaju da prevencija i smanjenje poznatih faktora rizika mogu imati važnu ulogu.
Studija je ukazala i na određene proteine iz porodica interleukina-1 i TNF koji bi mogli biti uključeni u procese povezane s oštećenjem srca. Neki od tih proteina već su predmet istraživanja u okviru kliničkih ispitivanja novih lijekova.
To otvara mogućnost da bi budući protivupalni tretmani mogli imati ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti prije nego što se pojave prvi simptomi.
Kombinovanje krvnih testova koji pokazuju nivo upale s genetskim procjenama rizika moglo bi, prema istraživačima, pomoći u ranijem prepoznavanju osoba kojima je potrebna dodatna kontrola ili preventivne mjere.
Profesor Bryan Williams, glavni naučni i medicinski direktor u British Heart Foundation, istakao je da je upala prirodan dio procesa kojim se organizam štiti i oporavlja, ali da dugotrajno povišena upalna aktivnost može imati i štetne posljedice.
Rezultati ovog istraživanja pružaju dodatne informacije o tome kako se genetska predispozicija, životne navike, mentalno zdravlje i socioekonomski uslovi mogu povezati s upalnim procesima i promjenama na srcu.
Važno je, međutim, naglasiti da ovakva istraživanja pokazuju povezanost između faktora rizika i zdravstvenih ishoda, ali sama po sebi ne znače da je stres jedini ili direktni uzrok nastanka srčanih bolesti.
