Rudarski projekt u Varešu započeo je s velikim nadama kada su 2014. godine počela prva geološka istraživanja. Prije toga, kompanija Eastern Mining (kasnije Adriatic Metals) 2013. godine preuzela je prava na istraživanje i eksploataciju rude barita, cinka i olova u općini Vareš. Otkriće visokokvalitetnih nalazišta najavljivalo je preporod za mali rudarski gradić. Početak rada rudnika Rupice 5. marta 2023. godine svečano je obilježen kao najveća poslijeratna investicija u BiH, uz medijsku kampanju koja je projekt prikazivala kao “El Dorado” za lokalnu ekonomiju.
Otvaranje rudnika plemenitih metala u Varešu predstavljeno je kao simbol industrijskog preporoda, piše Akta.ba. Lokalna zajednica napokon će dobiti nova radna mjesta i razvojnu šansu, a Bosna i Hercegovina postati važan igrač na tržištu ključnih metala poput srebra i cinka. Vareš se tako brzo izdignuo iz kategorije nerazvijenih općina, u prvoj godini rada rudnika zabilježen je porast fiskalnog prometa od preko 300%, što je stvorilo dojam ekonomskog booma.
Podsjetimo, od samog početka projekat je uživao snažnu podršku političara na svim nivoima vlasti, koji su u njemu vidjeli stratešku investiciju. Premijer Zeničko-dobojskog kantona Nezir Pivić javno je isticao kako rudnik Vareš treba poslužiti kao pozitivan signal drugim stranim investitorima da je kanton otvoren za velike projekte i partnerstva sa svjetskim kompanijama. Slično tome, kantonalni ministar privrede Samir Šibonjić nazivao je investiciju Adriatic Metalsa u Varešu dokazom “ubrzanog razvoja” i “promjene ekonomske paradigme” kojom ZDK postaje “ozbiljna regija u fokusu velikih stranih ulagača”.
Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH, na ceremoniji otvaranja rudnika istaknuo je zajednički angažman lokalne, kantonalne i federalne vlasti na realizaciji najveće poslijeratne investicije u BiH, naglasivši da iza ulaganja od oko 450 miliona USD i preko 500 novootvorenih radnih mjesta “sve vlasti moraju stati u punom kapacitetu”. I bivši federalni premijer Fadil Novalić pružao je aktivnu podršku. On je još 2020. prilikom posjete Varešu poručio da Eastern Mining “od danas ima pristup Vladi FBiH na dnevnoj bazi” za rješavanje eventualnih problema, dok je tadašnji resorni ministar Nermin Džindić obećao investitoru da će im “24 sata biti na raspolaganju” kako bi se ubrzalo izdavanje dozvola i realizacija investicije.
Projekat je 2023. čak formalno proglašen investicijom od državnog interesa, a vlasti su ignorisale apel Bernske konvencije za privremenu obustavu radova zbog okolišnih rizika.
Takva euforična retorika ignoririsala je potencijalne rizike, a institucije su investitoru čak izlazile u susret prilagođavajući propise.
Primjer za to je odluka bivše Vlade ZDK iz 2018. da drastično smanji jednokratnu koncesionu naknadu Eastern Miningu – sa ranijih 10.000 KM po hektaru na samo 150 KM. Time je budžet kantona oštećen za oko 5 miliona KM, a investitoru omogućen povoljan aranžman. Godinu kasnije, 2020., izdata je i dopuna koncesije kojom su zlato i srebro dodani kao “prateći minerali” osnovnoj koncesiji, uz nejasno nisku naknadu.
Čak je i tadašnji direktor Adriatic Metalsa Paul Cronin priznao da su koncesijske naknade u BiH preniske.
“Moja kompanija i svaka druga rudarska kompanija u BiH… ne plaćaju dovoljno, .. I to je krivica vlade”, rekao je Cronin u intervjuu za portal Naratorium.
Uprkos takvim upozoravajućim priznanjima, politički establišment je nastavio bezuslovno hvaliti projekat. Strani finansijeri i diplomate također su ga podržavali – Evropska banka za obnovu i razvoj kupila je udio u Adriatic Metalu, a aktivisti navode da su zapadni ambasadori promovisali rudnik kao dio “zelene tranzicije”.
Nasuprot optimizmu vlasti i investitora, stručnjaci su diskretno upozoravali da rudarenje nosi značajne ekološke rizike te da će se stvarni efekti tek pokazati kada eksploatacija krene punim kapacitetom.
Lokalna zajednica i ekolozi upozoravali godinama
Dok su vlasti gurale projekat, mještani i ekološki aktivisti od početka su izražavali zabrinutost. Još na javnoj raspravi početkom 2020. godine, koju je organizirao Eastern Mining (pod vodstvom suosnivača Miloša Bošnjakovića), lokalna zajednica u Varešu dala je samo uvjetnu saglasnost za rudnik i to uz osam jasno definiranih zahtjeva. Među ključnim zahtjevima bilo je obavezno uzorkovanje krvi stanovništva prije početka eksploatacije, kako bi se pratile eventualne zdravstvene posljedice.
Također se tražilo kontinuirano praćenje kvalitete vode, zraka i tla. Međutim, ti zahtjevi su ostali mrtvo slovo na papiru. Investitor ih nije ispunio niti u fazi pripreme projekta, niti kasnije kada je Adriatic Metals pokrenuo proizvodnju. Lokalni predstavnici, poput predsjednika MZ Pržići Maria Mirčića, godinama su upozoravali da se stanovnike mora zaštititi preventivnim zdravstvenim nadzorom. Slično su i aktivisti iz susjedne općine Kakanj reagirali zbog straha od zagađenja rijeke Bukovice, iz koje se Kakanj snabdijeva vodom. Općina Kakanj je tražila pismene garancije da rudnik neće zagaditi njihove vode, a gradski vijećnici i komunalno preduzeće Vodokom pokrenuli su upravni spor osporavajući ekološke dozvole rudnika. Iako federalno Ministarstvo okoliša tvrdi da rudnik “nije u slivu Bukovice” te da njegove aktivnosti ne utiču na vodu, mještani Kaknja u to sumnjaju.
Ekološka aktivistica Hajrija Čobo naziva tvrdnje kompanije da “je voda i prije bila zagađena” apsurdnim i “sramotnim” pokušajem izmicanja odgovornosti. Lokalna udruženja i eksperti mjesecima su upozoravali i na problem prašine. Jalovište i transport rude kamionima mogli bi raspršivati opasne čestice teških metala po okolini.
Nažalost, događaji su krenuli smjerom kojeg su kritičari priželjkivali da se nikada ne dogodi. 18. decembra 2025. stigla je alarmantna potvrda sumnji: Dom zdravlja Vareš proveo je testiranje krvi stanovnika u ugroženim selima Pržići i Daštansko, a svih 44 analiziranih uzoraka bilo je pozitivno na prisustvo olova. Kod čak 17 osoba izmjerene su koncentracije olova koje zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju. Nalazi ukazuju na hronično trovanje olovom uslijed dugotrajne izloženosti, zasad bez akutnih simptoma, ali s potencijalno teškim posljedicama. Ono čega su se mještani pribojavali sada je realnost. Teški metal našao je put do njihovog krvotoka. Nadležne institucije su, nakon početne šutnje, priznale ozbiljnost situacije.
Federalna ministrica okoliša Nasiha Pozder zatražila je hitan inspekcijski nadzor na terenu, a kantonalne vlasti naložile su epidemiološku analizu i pojačan nadzor zdravlja stanovništva.
Ipak, izvori zagađenja tek trebaju biti do kraja razjašnjeni. Voda iz mjesnih izvorišta je ispravna, pa sve upućuje na onečišćenje zraka i tla. Mještani vjeruju da je prašina s deponije jalovine i saobraćaj teških kamiona glavni krivac, jer se otrovne čestice talože u njihovom okruženju. Deponija jalovine Pržići, smještena je nadomak kuća i predstavlja stalni izvor prašine. Stanovnici mjesecima unazad svjedoče oblacima prašine koji se dižu prilikom odlaganja jalovine i transporta rude, strahujući da udišu i gutaju čestice olova. Sada ti strahovi dobijaju medicinsku potvrdu.
Pozivi na odgovornost
Najnoviji razvoj događaja otvorio je niz pitanja o odgovornosti. Građani Vareša traže odgovore – ko će snositi posljedice što su njihova upozorenja ignorisana, a zdravlje dovedeno u opasnost? Udruženja i mjesne zajednice podsjećaju da je u prvoj fazi projekta zakazala institucionalna kontrola, nadležna ministarstva dala su dozvole i koncesije, ali nisu obezbijedila poštivanje zaštitnih mjera.
Sada se traži da se hitno uključe svi nadležni, od kantonalnih do federalnih inspekcija, kako bi se utvrdio izvor zagađenja i spriječilo dalje trovanje. Iz kompanije DPM (Dundee Precious Metals), koja je prije nekoliko mjeseci postala novi vlasnik rudnika u transakciji vrijednoj oko 1,25 milijardi dolara poručuju da im je “zdravlje ljudi i zaštita okoliša prioritet” te da podržavaju nezavisni nadzor. DPM najavljuje testiranje svojih radnika i dodatne ekološke mjere, no javnost ostaje skeptična. Podsjećaju da ništa od ovoga ne bi bilo potrebno da su se na vrijeme poslušali stručnjaci i glasovi sa terena.
Prije samo mjesec dana, pedesetak organizacija civilnog društva i mjesnih zajednica iz sliva rijeke Krivaje uputilo je otvoreno pismo Vladi ZDK tražeći raskid koncesije za planirani rudnik hroma u Varešu, upozoravajući da bi taj projekat (opet povezan s investitorom Bošnjakovićem) mogao imati još pogubnije efekte na okoliš i zdravlje. I tada je apel ostao bez odgovora. Sada, suočeni s javnim zdravstvеnim alarmom u Varešu, predstavnici vlasti poručuju da “pomno prate situaciju” i da će “zdravlje građana biti na prvom mjestu”.
No, za mještane Pržića i Daštanskog te za aktiviste koji su godinama ukazivali na uzbunu, takva uvjeravanja zvuče zakašnjelo.
Trovanje olovom u Varešu postalo je gorka potvrda svih ignoriranih upozorenja, a slučaj će, po svemu sudeći, poslužiti kao mjerilo spremnosti institucija da preispitaju svoje odluke i ubuduće stave javni interes ispred nekontrolirane “investicijske euforije”.
Danas, kada su kod stanovnika Vareša potvrđeni povišeni nivoi olova u krvi, jasno je da upozorenja lokalne zajednice i dio stručne javnosti nisu bila neutemeljena. Dokumentacija i ranije izjave, dostupne i kroz arhivu Akta.ba, pokazuju da su zdravstveni rizici godinama bili potisnuti u drugi plan u korist investicijskog narativa.
Promjene uprave i vlasništva u rudarskom projektu Vareš
Rudarski projekat u Varešu prošao je kroz nekoliko značajnih promjena u vlasničkoj strukturi i menadžmentu tokom godina.
Prvobitno je kompanija Eastern Mining d.o.o. bila odgovorna za istraživanje i pripremu projekta u Varešu. Ta firma kasnije je postala Adriatic Metals BH d.o.o. kao dio šire poslovne strukture Adriatic Metals Plc, koja je preuzela projekat od Eastern Mininga. Adriatic Metals je bila glavna operativna kompanija tokom faze istraživanja, izgradnje i početka komercijalne proizvodnje u 2023.–2024. godini.
U ranim godinama projekta, Adnan Teletović je bio generalni direktor Eastern Mining d.o.o., vodeći operativne aktivnosti u fazi istraživanja i pripreme za eksploataciju. Kasnije, kako je kompanija evoluirala u Adriatic Metals BH d.o.o., funkciju izvršnog direktora preuzeo je Alem Logo, koji je na toj poziciji bio u prvim mjesecima 2023. godine. Međutim, već u januaru 2024. Logo više nije bio član uprave niti izvršni direktor Adriatic Metals BiH, što ukazuje na ranu promjenu u operativnom menadžmentu projekta.
Tokom 2023. i 2024. godine, Paul Cronin djelovao je kao generalni direktor Adriatic Metals BH d.o.o., uključujući i uloga u pripremi i realizaciji komercijalne proizvodnje na rudniku Vareš. Međutim, u augustu 2024. godine, Paul Cronin je iznenada dobrovoljno odstupio s funkcije generalnog direktora iz ličnih razloga, iako je nastavio raditi s kompanijom do 9. augusta 2024. kao podrška tranziciji.
Nakon Croninovog odlaska u augustu 2024. godine, Laura Tyler — dugogodišnja profesionalka u rudarskoj industriji, preuzela je dužnost izvršne direktorice (CEO) Adriatic Metals. Ona je najprije bila imenovana interim CEO, a kasnije potvrđena kao stalna CEO i Managing Director kompanije, s fokusom na završetak faze rampanja i stabilizaciju proizvodnje na rudniku Vareš. Uz Lauru Tyler, Sanela Karić preuzela je funkciju izvršne direktorice za korporativne poslove (Executive Director for Corporate Affairs), uključujući odgovornosti na nivou poslovanja Adriatic Metals BiH.
U septembru 2025. godine kanadska kompanija Dundee Precious Metals Inc. (DPM) finalizirala je preuzimanje Adriatic Metals Plc, čime je stekla 100 % udjela u kompaniji koja upravlja rudnikom Vareš u transakciji vrijednoj oko 1,25 milijardi američkih dolara. Nakon tog preuzimanja, Adriatic Metals postaje dio DPM grupacije, a u fokusu su integracija operacija i daljnje upravljanje rudnikom pod novom korporativnom strukturo.
U novoj menadžerskoj strukturi nakon preuzimanja, navodi se da Paul Robin Smallbone djeluje kao trenutni direktor (CEO) DPM-a, dok funkcije izvršnih direktora u DPM-ovoj organizaciji obavljaju Grigoryan Armenak i Ivanova Anna Dimitrova (prema listama menadžmenta koje se povezuju s korporativnim objavama i registrima kompanije) — iako specifični izvori za ove osobe nisu javno dostupni kroz standardne poslovne portale u trenutnim izvještajima.
