Snježni dani u Zenici još jednom su ogolili dugogodišnje probleme grada kada su u pitanju vanredne vremenske prilike. Snježne padavine i niske temperature zatekli su gradske vlasti nespremne, zbog čega su brojne ulice ostale zatrpane snijegom i ledom, a kretanje pješaka i vozila bilo je otežano, pa i opasno.
Jedan od najočiglednijih primjera bila je Masarykova ulica, gdje snijeg nije bio adekvatno uklonjen tokom cijelog dana. Dodatni problem predstavlja i loše urbanističko rješenje – ulica je projektovana na način da zimska mehanizacija praktično ne može ni proći njome. Posljedica su bili zaleđeni kolovozi, vozila koja su se jedva probijala i realna opasnost od saobraćajnih nezgoda.
Međutim, u toj slici institucionalnog zastoja pojavio se svijetao primjer koji vraća vjeru u ljude.
Jedan srednjoškolac iz Zenice, pripadnik romske manjinske zajednice, bez ikakve obaveze i bez lične koristi, uzeo je lopatu u ruke i počeo čistiti ulicu. Satima je uklanjao snijeg i led kako bi automobili mogli bezbjedno prolaziti, ali i kako bi vozila parkirana u ulici bila zaštićena od mogućih oštećenja.
Bez kamera, bez galame i bez velikih riječi – samo rad.
Mladić je izuzetno prijatan, kulturan i vrijedan, s jasnom željom da radi i doprinese zajednici u kojoj živi. U vremenu kada se često može čuti da “mladi ne žele da rade”, ovaj srednjoškolac je svojim primjerom pokazao upravo suprotno. Pokazao je da odgovornost, radna etika i ljudskost ne zavise od funkcije, porijekla ili sistema, već isključivo od karaktera.
Ovaj tekst je ujedno i poziv građanima Zenice: ukoliko ste u mogućnosti, podržite ovog mladića – bilo finansijski, materijalno, ili tako što ćete mu ponuditi pošteno plaćen posao ili povremeni angažman. Momak ne bježi od posla i spreman je raditi, a najmanje što društvo može učiniti jeste prepoznati i nagraditi ovakav trud.
Dok čekamo da institucije počnu raditi svoj posao onako kako bi trebale, ne smijemo zaboraviti da grad čine ljudi. A danas je jedan mladi Zeničanin pokazao kako izgleda prava odgovornost prema zajednici.
