Ispoštovali smo sve donesene mjere, kao i dezinfekciju vozila, zaštite vozača, ali i dalje smo maksimalno ugroženi, jer taksisti nemaju posla, upozorava Sabahudin Bajramović, predsjednik Udruženja “Zenica taxi”.

Prema njegovim riječima, uprkos činjenici da im je u vrijeme pandemije koronavirusa omogućeno da rade, imaju problem jer nemaju koga voziti, iz jednostavnog razloga – na ulicama skoro da nema nikoga.

“Jedan broj taksista stavio se na raspolaganje građanima, kome god je potrebna pomoć, i to besplatno. Tu smo s građanima, dijelimo i dobro i zlo. Da nam je lako, nije. Na rubu smo egzistencije. Ne da smo na nuli, nego smo i ispod nule”, ističe on.

Ističe da je među građanima Zenice materijalna situacija ionako loša, zbog čega je gradska cijena prijevoza dvije marke. Međutim, uz ovako mizernu cijenu taksisti su mogli funkcionirati dok su smjeli voziti više putnika odjednom. Sada, u okolnostima kada u vozilu smije biti samo jedan putnik, vožnja se taksistima nikako ne isplati.

“I kada se dogodi, što je rijetkost, da nam u auto sjedne jedan putnik, mi smo ugroženi. Da neko plati pet maraka, e to je misaona imenica. Nas ima 170 u gradu. Ima, vjerujte, taksista koji tokom dana nisu imali nijednu vožnju, samo džaba dođu na štand. Niko ne dolazi u grad, ljudi se ne kreću”, ističe Bajramović.

Upozorava da su taksisti ionako u lošoj poziciji, pogotovo u vrijeme pandemije, te da će, ako ovo potraje, svi u bankrot.

“Nakon korone, ne znam kako nam se može pomoći. Očekivali smo da nam neko da makar nešto zaštitne opreme, ali nismo dobili ni to, o olakšicama na poreze da i ne pričam. Ne znam od čega će to ljudi platiti. Ne možemo zaraditi za sebe, a kamoli da platimo dažbine državi”, zaključuje Bajramović. 

Zbog teške situacije u kojoj se nalaze, taksisti razmišljaju odjaviti djelatnost dok traje pandemija, ali ih u tome sprečava komplicirana procedura.

“Najlogičnije bi bilo da odjavimo, ali kasnije opet treba dati dosta novca za dobivanje nove licence, tablica, morali bismo „ganjati“ papirologiju… Malo ko se brine o nama, prepušteni smo sami sebi”, kaže Bajramović.

Ispoštovali smo sve donesene mjere, kao i dezinfekciju vozila, zaštite vozača, ali i dalje smo maksimalno ugroženi, jer taksisti nemaju posla, upozorava Sabahudin Bajramović, predsjednik Udruženja “Zenica taxi”.

Prema njegovim riječima, uprkos činjenici da im je u vrijeme pandemije koronavirusa omogućeno da rade, imaju problem jer nemaju koga voziti, iz jednostavnog razloga – na ulicama skoro da nema nikoga.

“Jedan broj taksista stavio se na raspolaganje građanima, kome god je potrebna pomoć, i to besplatno. Tu smo s građanima, dijelimo i dobro i zlo. Da nam je lako, nije. Na rubu smo egzistencije. Ne da smo na nuli, nego smo i ispod nule”, ističe on.

Ističe da je među građanima Zenice materijalna situacija ionako loša, zbog čega je gradska cijena prijevoza dvije marke. Međutim, uz ovako mizernu cijenu taksisti su mogli funkcionirati dok su smjeli voziti više putnika odjednom. Sada, u okolnostima kada u vozilu smije biti samo jedan putnik, vožnja se taksistima nikako ne isplati.

“I kada se dogodi, što je rijetkost, da nam u auto sjedne jedan putnik, mi smo ugroženi. Da neko plati pet maraka, e to je misaona imenica. Nas ima 170 u gradu. Ima, vjerujte, taksista koji tokom dana nisu imali nijednu vožnju, samo džaba dođu na štand. Niko ne dolazi u grad, ljudi se ne kreću”, ističe Bajramović.

Upozorava da su taksisti ionako u lošoj poziciji, pogotovo u vrijeme pandemije, te da će, ako ovo potraje, svi u bankrot.

“Nakon korone, ne znam kako nam se može pomoći. Očekivali smo da nam neko da makar nešto zaštitne opreme, ali nismo dobili ni to, o olakšicama na poreze da i ne pričam. Ne znam od čega će to ljudi platiti. Ne možemo zaraditi za sebe, a kamoli da platimo dažbine državi”, zaključuje Bajramović. 

Zbog teške situacije u kojoj se nalaze, taksisti razmišljaju odjaviti djelatnost dok traje pandemija, ali ih u tome sprečava komplicirana procedura.

“Najlogičnije bi bilo da odjavimo, ali kasnije opet treba dati dosta novca za dobivanje nove licence, tablica, morali bismo „ganjati“ papirologiju… Malo ko se brine o nama, prepušteni smo sami sebi”, kaže Bajramović.