Posljednji dan proizvodnje u Novoj Željezari Zenica nije bio samo kraj jedne smjene, kao inače, za neke od radnika. Danas je to kraj jedne epohe koja je trajala više od 130 godina, kraj ritma po kojem je ovaj grad disao, radio i živio.
Gašenje visoke peći u zeničkoj željezari označilo je završetak jednog važnog proizvodnog ciklusa i otvorilo brojna pitanja o budućnosti kompanije i zaposlenih.
U pogonu visoke peći obavljen je posljednji odljev taline, koji je upućen prema čeličani na daljnju obradu. Radnici su pratili završne procese i kontrolisali parametre proizvodnje, svjesni da se radi o kraju jedne faze rada koja je decenijama bila osnova industrijske proizvodnje u Zenici.
Zaposleni podsjećaju da je i 2023. godine situacija bila složena, kada je visoka peć prešla u takozvani hladni režim. Tada je, nakon štrajkova i pregovora, proizvodnja ponovo pokrenuta, što je ulilo određeni optimizam među radnicima. Ovoga puta, kako navode, situacija je drugačija jer još nema jasnih informacija o nastavku proizvodnje niti o dugoročnom statusu zaposlenih.
Tokom završnih sati rada, pad temperature u sistemu i promjene na kontrolnim ekranima označavali su završetak procesa koji je inače vezan za kontinuiranu proizvodnju. Za radnike koji su u ovom pogonu proveli i više od tri decenije, riječ je o trenutku koji ima i profesionalni i lični značaj.
Talina je potom stigla do čeličane, gdje je izliveno posljednjih 120 tona tečnog čelika. Od tog čelika nastale su gredice koje služe kao sirovina za armaturu, žicu i druge proizvode koji su godinama bili dio građevinske i industrijske proizvodnje u regionu i šire.
Željezara u Zenici više od jednog stoljeća bila je jedan od ključnih industrijskih sistema u Bosni i Hercegovini, a njena proizvodnja imala je značajan utjecaj na razvoj grada i zapošljavanje velikog broja porodica.
Istovremeno, u skladištima se nalaze velike količine gotovih proizvoda za koje nije osiguran plasman. Iz kompanije se ranije moglo čuti da je cilj bio očuvati proizvodnju i radna mjesta, ali da bez sistemske podrške i zaštite domaće industrije to postaje sve teže ostvarivo.
U pogonima danas dominira tišina, neuobičajena za prostor koji je decenijama bio ispunjen zvukovima mašina i proizvodnje. Slična atmosfera prisutna je i među zaposlenima, koji sve više razgovaraju o godišnjim odmorima, otpremninama, kreditima i budućim poslovnim opcijama.
Za mnoge radnike željezara nije predstavljala samo radno mjesto, već osnovu porodične sigurnosti i dugoročnog životnog planiranja. Generacije su ovdje gradile karijere, školovale djecu i vezivale svoju egzistenciju za stabilnost fabrike.
Sa završetkom posljednjeg ciklusa proizvodnje, ne zatvara se samo jedan industrijski pogon, već i važno poglavlje u privrednoj historiji Zenice.
Ostaje otvoreno pitanje kakva će biti budućnost kompanije, zaposlenih i industrijske proizvodnje u gradu koji je decenijama bio prepoznat upravo po čeliku i željezari.
