Ukrajinka koja je rekla da su je ruski vojnici više puta silovali nakon što su joj ubili muža, ukrajinski zvaničnici istražuju njene navode, što je prva takva istraga o silovanju ruskih vojnika od početka invazije.
– Čula sam jedan pucanj, zvuk otvaranja kapije, a zatim i zvuk koraka u kući – rekla je za Times anonimna žena, koja je nosila pseudonim Natalija.
Dana 9. marta, dva ruska vojnika koji su ranije ubili porodičnog psa dok su prolazili pored njene kuće u blizini Ševčenkova, u blizini Kijeva, vratila su se da ubiju njenog muža, rekla je ona.
– Povikala sam: ‘Gdje je moj muž?’ Onda sam pogledala napolje i vidjela sam ga na zemlji kod kapije. Ovaj mlađi momak mi je privukao pištolj na glavu i rekao: ‘Upucao sam tvog muža jer je nacista’.
Natalija je za Times rekla da je svom četvorogodišnjem sinu rekla da se sakrije u kotlarnici u kojoj su se sklonili. Vojnici su je više puta silovali dok je njen sin plakao u susednoj sobi.
– Rekao je: ‘Bolje da umukneš ili ću uzeti tvoje dijete i pokazati mu mozak njegove majke raštrkan po kući’ – rekla je za The Times. ‘Rekao mi je da se skinem. Onda su me obojica silovali jedno za drugim. Nije ih bilo briga što je moj sin u kotlarnici plače. Rekli su mi da ga začepim i vratim se. Sve vrijeme držali su mi pištolj uz glavu i rugali mi se, govoreći ‘Hoćemo li je ubiti ili održati u životu?’
Njena priča je jedan od više izvještaja o seksualnom nasilju i silovanju tokom invazije na Ukrajinu i prvi koji je istražio ukrajinski glavni tužilac. Ranije ovog mjeseca, ukrajinska članica parlamenta Lesia Vasylenko razgovarala je sa zvaničnicima Ujedinjenog Kraljevstva o sve većem broju izvještaja o silovanju.
‘Imamo izvještaje o ženama koje su grupno silovane. Te žene su obično te koje ne mogu izaći. Govorimo o starijim građanima’ – piše Guardian, rekao je Vasilenko. ‘Većina ovih žena je ili pogubljena nakon zločina silovanja ili su si oduzele život.’
Natalija i njen sin su od tada pobegli, ostavljajući dom koji je njen muž izgradio za njih i njegovo tijelo. Još nije rekla sinu da mu je otac umro. -Ne možemo ga sahraniti, ne možemo doći do sela, jer je selo još uvijek okupirano – rekla je ona.
Čak i da se oslobodi okrug Brovary, ona ne zna da li će se vratiti.
– Sjećanja su teška – rekla je za The Times. -Ne znam kako ću živjeti sa svime tim, ali ipak razumijem da je moj muž napravio ovu kuću za nas. Nikada se ne bih mogla natjerati da je prodam.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.