Povodom godišnjice zločina na Kazanima, UDIK i partneri danas organizuju okrugli sto u Sarajevu posvećen sjećanjima manjinskih zajednica i njihovom mjestu u javnom prostoru. Organizacija ponovo poziva gradske vlasti da obilježe mjesto reekshumacija žrtava na groblju Sveti Josip.
Jama Kazani, smještena na području Trebevića, nedaleko od Sarajeva, ostaje jedno od mjesta stradanja sarajevskih građana tokom rata u Bosni i Hercegovini. Tokom 1992. i 1993. godine na ovoj lokaciji počinjena su ubistva civila za koja su odgovorni pripadnici 10. brdske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, kojom je komandovao Mušan Topalović Caco.
Ni više od tri decenije nakon zločina nije zvanično utvrđen ukupan broj ubijenih osoba na Kazanima. Pitanja o obimu zločina, istraživanju jame i pronalasku posmrtnih ostataka i dalje su predmet javnih rasprava.
Nepristupačnost terena otežavala je istraživanje lokaliteta, a u javnosti se godinama pojavljuju tvrdnje da jama nije u potpunosti istražena. Prema tim navodima, tijela ubijenih bacana su u jamu i prekrivana krečom, zbog čega se postavlja pitanje jesu li svi posmrtni ostaci pronađeni i ekshumirani.
Osim na Kazanima, u novembru 1993. godine ekshumacije su obavljene i na lokalitetima Gaj i Grm Maline, gdje su pronađeni posmrtni ostaci osoba koje se također povezuju sa zločinima koje je počinio Mušan Topalović.
Posmrtni ostaci pronađeni na ove tri lokacije prvobitno su sahranjeni pod oznakama NN na rimokatoličkom groblju Sveti Josip u Sarajevu. U novembru 1998. godine izvršena je njihova reekshumacija, nakon čega su prevezeni u Istočno Sarajevo.
Sudski postupci bez pravosnažne presude za ratni zločin
Za ubistva počinjena na Kazanima vođeni su sudski postupci pred različitim domaćim pravosudnim institucijama, ali njihov ishod nije rezultirao pravosnažnom presudom za ratni zločin.
Posebnu pažnju javnosti izazvao je dugogodišnji sudski proces protiv Samira Bejtića, nekadašnjeg pripadnika 10. brdske brigade Armije RBiH, kojem je više puta suđeno zbog ubistava počinjenih na Kazanima.
Bejtić je bio jedina osoba kojoj je suđeno i za ratni zločin u okviru postupka koji se odnosio na ubistvo Zorana Vučurovića u decembru 1992. godine. Tokom sudskog procesa Vrhovni sud Federacije BiH u više navrata je ukidao presude Kantonalnog suda u Sarajevu, navodeći značajne povrede pravila krivičnog postupka.
Postupak je okončan 2023. godine, kada je Vrhovni sud FBiH potvrdio oslobađajuću presudu koju je Kantonalni sud u Sarajevu izrekao 2021. godine.
UDIK nastavlja dokumentovanje zločina i njegovanje kulture sjećanja
U cilju odgovornog sjećanja i komemorisanja svih ratnih žrtava, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) prošle godine objavilo je publikaciju “Kazani: suđenja, (re)ekshumacije, memorijalizacija”.
Riječ je o trećem izdanju posvećenom dokumentovanju sudskih postupaka povezanih sa zločinima na Kazanima. U odnosu na ranija izdanja, publikacija donosi značajne izmjene i dopune, među kojima su presude Samiru Bejtiću izrečene pred Kantonalnim sudom u Sarajevu i Vrhovnim sudom FBiH.
Publikacija sadrži i posebno poglavlje o (re)ekshumacijama žrtava, pripremljeno na osnovu podataka dobijenih od Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
UDIK već petu godinu zaredom, povodom godišnjice u oktobru, objavljuje osmrtnicu u dnevnom listu Oslobođenje. Tekst osmrtnice predstavlja primjer sadržaja za koji ova organizacija smatra da je trebao biti postavljen na spomen-ploču na Trebeviću, koju su gradske vlasti podigle 2021. godine.
I ove godine UDIK poziva gradske vlasti da obilježe mjesto reekshumacija žrtava na groblju Sveti Josip u Sarajevu. Time bi, kako ističu iz ove organizacije, ubijene Sarajlije dobile spomenik i u samom gradu.
Okrugli sto o sjećanjima manjinskih zajednica
Povodom godišnjice, UDIK i partneri danas u 16 sati organizuju okrugli sto pod nazivom “Sjećanja manjina u narativima većine”. Skup će biti održan u prostorijama Goethe-Instituta u Sarajevu, uz uvodno obraćanje Vildane Selimbegović, glavne i odgovorne urednice dnevnog lista Oslobođenje.
U fokusu razgovora bit će značaj stvaranja prostora za njegovanje i očuvanje sjećanja manjinskih zajednica, posebno u društvu u kojem dominiraju jednonacionalni narativi većine.
Razgovarat će se i o potrebi uvažavanja različitih iskustava i perspektiva iz prošlosti, uz razumijevanje da se sjećanja drugih strana u ratu ne moraju nužno podudarati sa zvaničnim narativima.
Otvaranje prostora za različita sjećanja predstavlja važan korak ka izgradnji kulture pamćenja u kojoj različita iskustva imaju ravnopravno mjesto u javnom prostoru.
Sjećanje na Kazane tako ostaje povezano ne samo s pitanjima sudske odgovornosti i utvrđivanja činjenica o zločinima već i s odnosom društva prema žrtvama, njihovim porodicama i pravu da njihovo stradanje bude dostojno obilježeno.
