U nastavku projekta ‘Ženska strana života’ u serijalu emisija ‘Život na marginama’ na temu političkog aktivizma predstavljamo Muberu Šišman iz Zenice i Zehru Mujanović iz Smajića kod Zenice, a koje su svojim angažmanom doprinijele svom društvu kao članice savjeta mjesnih zajednica i vijeća roditelja.

Šišman je rođena u Zenici gdje je završila Pedagošku gimnaziju, dok je Pedagošku akademiju završila u Mostaru. Zbog zdravstvenog stanja, nakon poroda, morala je napustiti studij. Iz djetinjstva nosi samo lijepe uspomene, iako ga je prekinuo rat. Ponosna je što su ona i njena generacija iz rata izašli puno hrabriji i snažniji.

 Trenutno je nezaposlena, iako je, kako kaže u razgovoru za naš radio, prezaposlena, ali bez finansijske podrške.

“Predsjednica sam Vijeća roditelja OŠ Skender Kulenović već šest godina. Dvije godine sam u školskom odboru, ali i u Izvršnom odboru Udruženja Fatma iz Zenice. Koordinatorica sam za brak i porodicu u Klopču ispred Medžlisa islamske zajednice Zenica i trener za migracije Međunarodne organizacije za migracije (IOM). Pet godina, možda čak i više, ali reći ćemo pet sam bila u vijeću ispred razreda, a pet godina kao predsjednica Vijeća roditelja. Tražila sam da budem smijenjena kako bi neko drugi preuzeo ovu funkciju, ali sam ponovo izabrana”, govori Šišman.

[poll id=”5″]

Njen aktivizam u školi počeo je zbog potrebe da pomogne lokalnoj zajednici, učenicima i da popravi uslove u školama u Radakovu i Klopču.

“S obzirom na to da ne radim, željela sam pomoći školi, lokalnoj zajednici, učenicima, da se uslovi poprave koliko mi možemo pomoći. Mi smo pronašli način, organizovali smo bazare i prikupljena sredstva utrošili na ono što je najvažnije”, izjavila je Šišman, te kazala da su od prikupljenih sredstava promijenili vrata na toaletu područne škole u Klopču, osigurali zavjese za šest učionica, a trenutno prikupljaju sredstva za rješavanje problema grijanja škole. 

Osim nje, angažovano je još mnogo žena, neke od njih su i njena zamjenica Almira Carvan koja je dugo godina već aktivna, te kolegica Amira Fejzić. 

“Žene su više zastupljene u vijećima nego muškarci. Da li je to zbog sujete ili obaveza ne znam, ali to što ih ima uvijek se odazovu na naše aktivnosti. Svaka žena može naći vremena ako želi. Muškarac nam je na bazaru donio kolače za svoju suprugu. Ja sam tada rekla da ko hoće pronađe način, a ko neće pronađe razlog”, govori Šišman.

Kulinarski dvoboj, kojeg su prošle godine organizovali, privukao je dosta pažnje javnosti. Tada su podršku imali od Klasa, ZIM-a i Salčinovića. Sličnu aktivnost žele ponoviti, ali im je veoma teško ponovo pronaći ljude koji će podržati projekt. Na pitanje šta je ponukalo da se aktivira i bude aktivna u svom društvu, Šišman kaže:

“Inicirali su me komentari kako je sve loše u društvu. Sve vrijeme slušamo da omladina odlazi, ali trebate samo stvoriti krug pozitivnih ljudi i od sebe početi rješavati dobre stvari. Žene na selima moraju same mijenjati svoj položaj. Meni nijedan muškarac nije rekao zašto sam negdje i zašto se miješam u neke stvari. Sve je do nas, kako uredimo stvari u porodici i hoće li oni trpiti naše aktivnosti i nikada nisam naišla na osude. Pronađem vremena i za prijatelje, ispijanje kafa i slično, ali i za obaveze”, pojasnila je naša sagovornica.

Mišljenja je da je takav odnos prema ženama još uvijek zastupljen na selima, ali da je stanje bolje nego je to bilo ranijih godina. Muškarci prema njenim riječima još uvijek vode glavnu riječ, međutim i žene na selima moraju ‘obrisati granice’ koje postoje u njihovim glavama.

“Više osobe s ruralnih sredina i grada sami sebe etiketiraju. Imali smo roditelje koji djecu iz Klopča nazivaju pogrdnim imenima. Oni imaju nastavu, sve aktivnosti, nemaju samo grijanje i igralište, ali što se tiče nastavnog procesa, mislim da su jednako zastupljeni i iz škole u Radakovu i iz škole u Klopču. Žene se moraju mijenjati same, biti zainteresovane za određene stvari. Iz prakse znam iz jednog sela da nisu bile zainteresovane za učenje šivenja koje je organizovala Medica u njihovom selu, što mi je bilo suludo, jer trebamo biti aktivni na svim poljima”, govori Šišman.

Na kraju je kazala da je bitno uključiti se u politiku, znati bar osnove političkog djelovanja u društvu u kojem živimo, kako bi znali kome se i na koji način obratiti za neku pomoć.

Više od 25 kilometara od Zenice smješteno je mjesto Smajići odakle je naša druga sagovornica Zehra Mujanović. Rođena je u Željeznom Polju, a život je provela u Kolićima i Smajićima. Završila je osnovnu školu u Kolićima do četvrtog razreda, dok je od 5. do 8. razreda pohađala školu u Nemili.

Djed je bio taj koji joj nije dao ići dalje u školu i koji je uvjetovao njene roditelje da je ne šalju dalje u srednju školu.

“Govorio je da ću biti nešto što ne bih trebala reći, ako budem išla dalje u školu, a mojim roditeljima je kazao da ako me puste dalje u školu da će ih se odreći i tako da nisam više išla u školu. Udala sam se sa 15 godina, prevario me, nakon šest mjeseci sam se vratila kod roditelja, gdje sam bila godinu dana, onda se udala za današnjeg muža i danas smo 37 godina u braku. Sada kada bi se ponovo rodila ponovo bi se udala za njega”, govori Mujanović.

Njen kvalitetniji način života, pa i angažman u mjesnoj zajednici, počeo je dolaskom Medice u Smajiće, a najveću podršku imala je od svog muža s kojim je u sretnom braku.

“Muž mi je bio vjetar u leđa da idem na kurs krojenja i šivenja Medice i uspješno sam ga završila. Nakon toga, od Medice smo dobili mašine i materijal, te smo počele raditi. Prošle godine smo prošli obuku na Vlašiću zahvaljujući radionici kako napisati projekt. Bojala sam se svakoga i svega u svojoj porodici. Moj muž mi je uvijek govorio da je uz mene da se borim, a Medica mi je dala još više volje za borbu”, izjavila je Mujanović.

Njena majka i danas trpi određenu vrstu nasilja, te trenutno živi sa svojim suprugom, ali uprkos svemu bori se da pomogne svom čovjeku. Mujanović kaže kako je svoja prava pronašla uz Medicu koja je svakoj ženi pružila podršku. Težak život na selu primorao ih je na neke odluke za koje se i danas kaje.

“Bavila sam se poljoprivredom i domaćinstvom prije Medice. Muž je radio u Željezari, a od 2000. godine se bavimo poljoprivredom. Izborili smo se da djeca završe školu. Zbog krize kćerku nisam mogla slati u srednju školu, to me i danas dan boli. Iako ima lijep život, mene to boli. Međutim, od ove godine sam ušla u savjet mjesne zajednice. Samo muškarci su se mogli kandidovati do prošle godine, a sada sam u savjetu s predsjednikom koji se zaista bori za Smajiće. Rekla sam mu da me redovno poziva na sastanke, jer želim znati šta se radi”, pojašnjava Mujanović u razgovoru za Radio Zenit.

Ističe da joj je veoma značajno što je u savjetu mjesne zajednice, iako je na početku govorila da ne može ona to i da ne zna zašto će ona tu, podrška iz Medice i njenog muža bili su vjetar u leđa da se kandiduje, a povjerenje žena iz mjesne zajednice presudilo je da postane članica savjeta.

“Potreban je veći angažman žena u vlasti. Mi imamo članice, žene mogu učiniti što god žele. Spremne smo za pripremanje dočeka, a ima nas spremnih i za radne akcije. Omladina nam odlazi iz sela, bavili smo se svime kako bismo opstali, ali sve je stalo”, izjavila je Mujanović.

Prema njenim riječima, današnja politika se ne može adekvatno opisati, jer nije onakva kakva bi trebala biti, te da je današnja politika čisti lopovluk.

“Žena bi mogla doprinijeti pravoj politici aktivnim radom i maksimalnim učešćem. Za našu politiku nemam riječi. Mislim da bi trebale žene napredovati i dalje u politici. Ne trebamo samo ostati na mjesnim ograncima, ali bilo bi lijepo kada bi se i mlađe žene uključile u politiku. Ja sam nepismena, imam samo osam razreda i to nije nikakva pismenost, ali omladina mora biti aktivnija”, kazala je Mujanović, te je za kraj poručila da bi, kada bi mogla, promijenila odnos prema mladima.

“Promijenila bi okruženje prema mladima, da bude ljepše i da omladina ne ide iz države. Kako je krenulo ovo će biti država staraca. Oni samo trebaju posao i realne plaće”, zaključila je Mujanović.

U nastavku projekta ‘Ženska strana života’ u serijalu emisija ‘Život na marginama’ na temu političkog aktivizma predstavljamo Muberu Šišman iz Zenice i Zehru Mujanović iz Smajića kod Zenice, a koje su svojim angažmanom doprinijele svom društvu kao članice savjeta mjesnih zajednica i vijeća roditelja.

Šišman je rođena u Zenici gdje je završila Pedagošku gimnaziju, dok je Pedagošku akademiju završila u Mostaru. Zbog zdravstvenog stanja, nakon poroda, morala je napustiti studij. Iz djetinjstva nosi samo lijepe uspomene, iako ga je prekinuo rat. Ponosna je što su ona i njena generacija iz rata izašli puno hrabriji i snažniji.

 Trenutno je nezaposlena, iako je, kako kaže u razgovoru za naš radio, prezaposlena, ali bez finansijske podrške.

“Predsjednica sam Vijeća roditelja OŠ Skender Kulenović već šest godina. Dvije godine sam u školskom odboru, ali i u Izvršnom odboru Udruženja Fatma iz Zenice. Koordinatorica sam za brak i porodicu u Klopču ispred Medžlisa islamske zajednice Zenica i trener za migracije Međunarodne organizacije za migracije (IOM). Pet godina, možda čak i više, ali reći ćemo pet sam bila u vijeću ispred razreda, a pet godina kao predsjednica Vijeća roditelja. Tražila sam da budem smijenjena kako bi neko drugi preuzeo ovu funkciju, ali sam ponovo izabrana”, govori Šišman.

[poll id=”5″]

Njen aktivizam u školi počeo je zbog potrebe da pomogne lokalnoj zajednici, učenicima i da popravi uslove u školama u Radakovu i Klopču.

“S obzirom na to da ne radim, željela sam pomoći školi, lokalnoj zajednici, učenicima, da se uslovi poprave koliko mi možemo pomoći. Mi smo pronašli način, organizovali smo bazare i prikupljena sredstva utrošili na ono što je najvažnije”, izjavila je Šišman, te kazala da su od prikupljenih sredstava promijenili vrata na toaletu područne škole u Klopču, osigurali zavjese za šest učionica, a trenutno prikupljaju sredstva za rješavanje problema grijanja škole. 

Osim nje, angažovano je još mnogo žena, neke od njih su i njena zamjenica Almira Carvan koja je dugo godina već aktivna, te kolegica Amira Fejzić. 

“Žene su više zastupljene u vijećima nego muškarci. Da li je to zbog sujete ili obaveza ne znam, ali to što ih ima uvijek se odazovu na naše aktivnosti. Svaka žena može naći vremena ako želi. Muškarac nam je na bazaru donio kolače za svoju suprugu. Ja sam tada rekla da ko hoće pronađe način, a ko neće pronađe razlog”, govori Šišman.

Kulinarski dvoboj, kojeg su prošle godine organizovali, privukao je dosta pažnje javnosti. Tada su podršku imali od Klasa, ZIM-a i Salčinovića. Sličnu aktivnost žele ponoviti, ali im je veoma teško ponovo pronaći ljude koji će podržati projekt. Na pitanje šta je ponukalo da se aktivira i bude aktivna u svom društvu, Šišman kaže:

“Inicirali su me komentari kako je sve loše u društvu. Sve vrijeme slušamo da omladina odlazi, ali trebate samo stvoriti krug pozitivnih ljudi i od sebe početi rješavati dobre stvari. Žene na selima moraju same mijenjati svoj položaj. Meni nijedan muškarac nije rekao zašto sam negdje i zašto se miješam u neke stvari. Sve je do nas, kako uredimo stvari u porodici i hoće li oni trpiti naše aktivnosti i nikada nisam naišla na osude. Pronađem vremena i za prijatelje, ispijanje kafa i slično, ali i za obaveze”, pojasnila je naša sagovornica.

Mišljenja je da je takav odnos prema ženama još uvijek zastupljen na selima, ali da je stanje bolje nego je to bilo ranijih godina. Muškarci prema njenim riječima još uvijek vode glavnu riječ, međutim i žene na selima moraju ‘obrisati granice’ koje postoje u njihovim glavama.

“Više osobe s ruralnih sredina i grada sami sebe etiketiraju. Imali smo roditelje koji djecu iz Klopča nazivaju pogrdnim imenima. Oni imaju nastavu, sve aktivnosti, nemaju samo grijanje i igralište, ali što se tiče nastavnog procesa, mislim da su jednako zastupljeni i iz škole u Radakovu i iz škole u Klopču. Žene se moraju mijenjati same, biti zainteresovane za određene stvari. Iz prakse znam iz jednog sela da nisu bile zainteresovane za učenje šivenja koje je organizovala Medica u njihovom selu, što mi je bilo suludo, jer trebamo biti aktivni na svim poljima”, govori Šišman.

Na kraju je kazala da je bitno uključiti se u politiku, znati bar osnove političkog djelovanja u društvu u kojem živimo, kako bi znali kome se i na koji način obratiti za neku pomoć.

Više od 25 kilometara od Zenice smješteno je mjesto Smajići odakle je naša druga sagovornica Zehra Mujanović. Rođena je u Željeznom Polju, a život je provela u Kolićima i Smajićima. Završila je osnovnu školu u Kolićima do četvrtog razreda, dok je od 5. do 8. razreda pohađala školu u Nemili.

Djed je bio taj koji joj nije dao ići dalje u školu i koji je uvjetovao njene roditelje da je ne šalju dalje u srednju školu.

“Govorio je da ću biti nešto što ne bih trebala reći, ako budem išla dalje u školu, a mojim roditeljima je kazao da ako me puste dalje u školu da će ih se odreći i tako da nisam više išla u školu. Udala sam se sa 15 godina, prevario me, nakon šest mjeseci sam se vratila kod roditelja, gdje sam bila godinu dana, onda se udala za današnjeg muža i danas smo 37 godina u braku. Sada kada bi se ponovo rodila ponovo bi se udala za njega”, govori Mujanović.

Njen kvalitetniji način života, pa i angažman u mjesnoj zajednici, počeo je dolaskom Medice u Smajiće, a najveću podršku imala je od svog muža s kojim je u sretnom braku.

“Muž mi je bio vjetar u leđa da idem na kurs krojenja i šivenja Medice i uspješno sam ga završila. Nakon toga, od Medice smo dobili mašine i materijal, te smo počele raditi. Prošle godine smo prošli obuku na Vlašiću zahvaljujući radionici kako napisati projekt. Bojala sam se svakoga i svega u svojoj porodici. Moj muž mi je uvijek govorio da je uz mene da se borim, a Medica mi je dala još više volje za borbu”, izjavila je Mujanović.

Njena majka i danas trpi određenu vrstu nasilja, te trenutno živi sa svojim suprugom, ali uprkos svemu bori se da pomogne svom čovjeku. Mujanović kaže kako je svoja prava pronašla uz Medicu koja je svakoj ženi pružila podršku. Težak život na selu primorao ih je na neke odluke za koje se i danas kaje.

“Bavila sam se poljoprivredom i domaćinstvom prije Medice. Muž je radio u Željezari, a od 2000. godine se bavimo poljoprivredom. Izborili smo se da djeca završe školu. Zbog krize kćerku nisam mogla slati u srednju školu, to me i danas dan boli. Iako ima lijep život, mene to boli. Međutim, od ove godine sam ušla u savjet mjesne zajednice. Samo muškarci su se mogli kandidovati do prošle godine, a sada sam u savjetu s predsjednikom koji se zaista bori za Smajiće. Rekla sam mu da me redovno poziva na sastanke, jer želim znati šta se radi”, pojašnjava Mujanović u razgovoru za Radio Zenit.

Ističe da joj je veoma značajno što je u savjetu mjesne zajednice, iako je na početku govorila da ne može ona to i da ne zna zašto će ona tu, podrška iz Medice i njenog muža bili su vjetar u leđa da se kandiduje, a povjerenje žena iz mjesne zajednice presudilo je da postane članica savjeta.

“Potreban je veći angažman žena u vlasti. Mi imamo članice, žene mogu učiniti što god žele. Spremne smo za pripremanje dočeka, a ima nas spremnih i za radne akcije. Omladina nam odlazi iz sela, bavili smo se svime kako bismo opstali, ali sve je stalo”, izjavila je Mujanović.

Prema njenim riječima, današnja politika se ne može adekvatno opisati, jer nije onakva kakva bi trebala biti, te da je današnja politika čisti lopovluk.

“Žena bi mogla doprinijeti pravoj politici aktivnim radom i maksimalnim učešćem. Za našu politiku nemam riječi. Mislim da bi trebale žene napredovati i dalje u politici. Ne trebamo samo ostati na mjesnim ograncima, ali bilo bi lijepo kada bi se i mlađe žene uključile u politiku. Ja sam nepismena, imam samo osam razreda i to nije nikakva pismenost, ali omladina mora biti aktivnija”, kazala je Mujanović, te je za kraj poručila da bi, kada bi mogla, promijenila odnos prema mladima.

“Promijenila bi okruženje prema mladima, da bude ljepše i da omladina ne ide iz države. Kako je krenulo ovo će biti država staraca. Oni samo trebaju posao i realne plaće”, zaključila je Mujanović.