U Zenici se danas (19.11) dogodio novi napad pasa lutalica na jednu žensku osobu, koja je ovom prilikom zadobila povrede.
“Izašla sam iz zgrade gdje stanujem, Ul Aska Borića 15a, pogledala lijevo i desno, uobičajeno da vidim gdje su psi, jer ima veliki čopor u blizini zgrade. U pravcu kretanja desno je ležao pas na udaljenosti oko 1,5m, a na lijevoj strani na udaljenosti oko 20 m bio je čopor, njih 4-5”, piše povrijeđena osoba i dodaje:
“Neočekivano i ničim izazvan pas koji je ležao je skočio, zalajao i munjevito me sustigao i ujeo za potkoljenicu desne noge, a tada su reagovali i ostali psi, lajući i brzinom približavajući mi se. Nisam imala ništa u rukama i ne znam kako sam se otrgnula od psa zakačenog zubima za moju nogu i utrčala u ulaz. Čekala sam 10-tak minuta da neko naiđe da izađem i što prije odem do ambulante, jer kroz pocijepane hlače sam vidjela da rane krvare.”
“Primila sam antitetanus, dobila recept za antibiotike, očistili mi ranu i previli i zbog očiglednog velikog stresa dali injekciju za smirenje. Vračajući se kući isti pas je ležao u blizini ulaza i zarežao i ja sam odustala od ulaza u zgradu, čekajući da neko naiđe. Pozvala sam policiju, a oni su mi savjetovali ‘da pozovem Šapu’, a da broj nađem na informacijama. Nisam imala izbora, pa sam pokušala nazvati Šapu, na jedan ponuđeni broj niko se nije javljao, drugi su mi rekli da nije u upotrebi, a treći da sam pogriješila. A i da sam ih dobila, sumnjam da bi i došli, jer nisam ja ujela psa, nego pas mene. Poslije sam u pratnji komšije izašla iz zgrade i otišla do PU Centar da napravim zapisnik, jer ni oni nisu došli na moj poziv. U strahu sam i zabrinuta kako izaći napolje, ići na posao i nisam sigurna da ću i smjeti, ko zna do kada.”
U Zenici se danas (19.11) dogodio novi napad pasa lutalica na jednu žensku osobu, koja je ovom prilikom zadobila povrede.
“Izašla sam iz zgrade gdje stanujem, Ul Aska Borića 15a, pogledala lijevo i desno, uobičajeno da vidim gdje su psi, jer ima veliki čopor u blizini zgrade. U pravcu kretanja desno je ležao pas na udaljenosti oko 1,5m, a na lijevoj strani na udaljenosti oko 20 m bio je čopor, njih 4-5”, piše povrijeđena osoba i dodaje:
“Neočekivano i ničim izazvan pas koji je ležao je skočio, zalajao i munjevito me sustigao i ujeo za potkoljenicu desne noge, a tada su reagovali i ostali psi, lajući i brzinom približavajući mi se. Nisam imala ništa u rukama i ne znam kako sam se otrgnula od psa zakačenog zubima za moju nogu i utrčala u ulaz. Čekala sam 10-tak minuta da neko naiđe da izađem i što prije odem do ambulante, jer kroz pocijepane hlače sam vidjela da rane krvare.”
“Primila sam antitetanus, dobila recept za antibiotike, očistili mi ranu i previli i zbog očiglednog velikog stresa dali injekciju za smirenje. Vračajući se kući isti pas je ležao u blizini ulaza i zarežao i ja sam odustala od ulaza u zgradu, čekajući da neko naiđe. Pozvala sam policiju, a oni su mi savjetovali ‘da pozovem Šapu’, a da broj nađem na informacijama. Nisam imala izbora, pa sam pokušala nazvati Šapu, na jedan ponuđeni broj niko se nije javljao, drugi su mi rekli da nije u upotrebi, a treći da sam pogriješila. A i da sam ih dobila, sumnjam da bi i došli, jer nisam ja ujela psa, nego pas mene. Poslije sam u pratnji komšije izašla iz zgrade i otišla do PU Centar da napravim zapisnik, jer ni oni nisu došli na moj poziv. U strahu sam i zabrinuta kako izaći napolje, ići na posao i nisam sigurna da ću i smjeti, ko zna do kada.”
