U četvrtoj emisiji serijala In Focus: Her, koji donosi priče o ženama koje svojim radom i predanošću mijenjaju zajednicu, gostovala je Melisa Begović, direktorica i profesorica Prve gimnazije Zenica. U iskrenom razgovoru, govorila je o svom obrazovnom putu, dugogodišnjoj povezanosti s gimnazijom, promjenama u obrazovanju i vrijednostima koje njeguje u svom radu.
Melisa Begović rođena je u Zenici, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje.
“Ja sam stvarno dijete ovog grada. Završila sam Osnovnu školu Vladimir Nazor, nakon čega sam upisala Prvu gimnaziju u Zenici. Nekako sam čitav svoj život vezana za ovu školu, na početku kao dijete, učenica ove škole, zatim kao profesorica, majka učenica Prve gimnazije, čak mi je i suprug završio ovu školu. Tako da smo s gimnazijom i srcem u porodici jako dugo”, kazala je Begović.
Ističe da je Prva gimnazija oduvijek bila ponos Zenice i simbol znanja i predanosti.
“Prvo je to ustvari bila Državna realna gimnazija od 1945. godine, pa 29. novembar, pa Opća gimnazija i sada Prva gimnazija. Po meni je to nekako bio nucleus stvaranja univerzitetskog jezgra grada. Iz te gimnazije su potekli mnogi Zeničani, akademski građani, i drago mi je što smo sačuvali taj ugled i tu tendenciju da obrazujemo uspješne mlade ljude”, naglasila je.
Govoreći o učenicima i izazovima obrazovanja, Begović je istakla da gimnazija nije jednostavan put, ali da ona oblikuje karakter i daje prave temelje za život.
“Svi s ponosom ističu da su gimnazijalci. Ona je uvijek bila simbol obrazovnih ljudi, ljudi koji znaju šta hoće i koji imaju životne ciljeve. Kada upišu gimnaziju, učenici znaju da neće biti sve med i mlijeko. Ima suza i nedoumica, ali na kraju svi kažu da bi ponovo izabrali gimnaziju. Nama to puno znači jer ih učimo životu. Nauče se boriti za sebe, iznijeti kritiku i mišljenje — što je zapravo cilj našeg rada i postojanja.”
Begović smatra da gimnazija daje mladima prostor da pronađu svoj put.
“Mislim da djeca upišu gimnaziju jer s 15 godina još ne znaju čime žele da se bave. Gimnazija im daje mogućnost da se pronađu. Uče da uče, da koriste znanje, da razlikuju važno od nevažnog. To je ono što gimnaziju čini posebnom”, pojašnjava, navodeći primjer bivše učenice Maje Hadžiselimović, naučnice i robotike inžinjerke iz Njemačke.
Obrazovanje nekad i danas
Direktorica Begović osvrnula se i na promjene u sistemu obrazovanja, ističući da je prirodno da se i škole mijenjaju s vremenom.
“Došlo je do promjena u svemu, pa i u školstvu. Uvijek žalimo za prošlim vremenima i govorimo da je tada bilo bolje, ali ne znam koliko je to ispravno. Uvijek se tražilo znanje, i tada, i danas. Danas postoji fleksibilniji odnos između učenika i nastavnika, što je dobro. Svijet se mijenja, i mi moramo biti spremni na promjene.”
Kada je riječ o samoj organizaciji nastave, navodi da su uvedene značajne izmjene u strukturi predmeta.
“Prve dvije godine učenici imaju opće obrazovne predmete, a zatim biraju izborno područje — društveno ili prirodno. Time dobijaju priliku da shvate šta im leži i da se usmjere u skladu s tim. Gimnazija im daje široke temelje i mogućnost da kasnije izaberu bilo koji fakultet.”
Govoreći o pojavi privatnih škola i fakulteta, priznaje da je ranije bila skeptična, ali da danas na to gleda otvorenije.
“Ja mislim da onaj ko hoće da uči, učit će bilo gdje. Ako je neko izabrao privatni fakultet, to ne znači da će samo platiti i dobiti diplomu. Djela treba da govore o čovjeku, a ne papir i diploma. Imamo i na državnim fakultetima onih koji olako prolaze. Sve zavisi od pojedinca i njegove želje da napreduje.”
Vrijednosti iz porodice i ljudskost iznad funkcije
Melisa Begović često ističe da sve što jeste, nosi iz kuće.
“Potičem iz jedne radničke, skromne zeničke porodice. Roditelji su me učili da su najvažnije vrijednosti ljubav, poštovanje i tolerancija. Uvijek su govorili da ne treba nikome reći ono što bi ga povrijedilo”, kazala je.
Iako je na čelu jedne od najuglednijih škola, kaže da nikada nije težila funkciji.
“Ne patim ni od kakve titule. Meni je najdraža titula — nana. Nana sam jednog malog dječaka od pet godina i to je moja najveća titula. Sve ostalo je dio radnog vijeka. Život me doveo do ove pozicije, a podrška kolega i saradnica bila je presudna. Ne volim da kukam, ne predajem se i sve što sam obećala kolegama — ispunila sam.”
Dodala je da joj je cilj da poboljša rad ustanove, atmosferu u kolektivu i da gimnazija bude otvorena i podržavajuća zajednica.
Govoreći o današnjim učenicima, Begović ističe da su zenički gimnazijalci vrijedni, kulturni i puni energije.
“Ja stvarno moram reći da mi imamo divnu djecu. Išla sam sa maturantima u Španiju na ekskurziju i to je bilo jedno divno iskustvo. Naša djeca znaju da se druže, da poštuju svoje profesore i da razumiju da postoje pravila koja treba poštovati.”
Ova emisija je kreirana uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa Reporting Diversity Network. Za njen sadržaj isključivo je odgovorno udruženje MediaS i ono nužno ne odražava stavove Evropske unije niti Reporting Diversity Network.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
