Svaki univerzitet koji želi biti ozbiljna akademska institucija mora imati dovoljno slobode da samostalno razvija nastavne programe, naučni rad i vlastitu akademsku politiku. Akademske slobode nisu administrativni luksuz nego jedan od temelja savremenog obrazovanja. Univerzitet ne može funkcionirati kao obična javna ustanova u kojoj politički ili dnevni interesi određuju sadržaj nastave, izbor naučnih pravaca ili unutrašnju organizaciju. Međutim, postoji važna razlika između akademske autonomije i odsustva finansijske odgovornosti. Sloboda u nauci i nastavi ne može značiti i slobodu raspolaganja javnim novcem bez jasnih kriterija, kontrole i detaljnog obrazloženja svakog troška. Upravo na toj granici posljednjih godina često se otvaraju pitanja vezana za Univerzitet u Zenici.
Proteklih sedmica objavili smo niz tekstova kojima su relevantne pravosudne ustanove odlučivale o tome da li se postojećim zakonskim rješenjima krše akademske slobode u odlučivanju na UNZE. Međutim, istovremeno braneći akademsku nezavisnost neophodno je tražiti i uspostaviti mnogo strožije mehanizme finansijskog nadzora. Te dvije stvari nisu međusobno suprotstavljene. Naprotiv, one bi morale ići zajedno. Javnost ima pravo pitati kako se troši novac institucije koja se finansira iz budžeta, školarina i drugih javnih izvora. Građani finansiraju rad univerziteta i zbog toga imaju pravo očekivati racionalno, odgovorno i transparentno trošenje svakog konvertibilnog marke.
Posljednjih dana na društvenim mrežama kruže fiskalni računi koji prikazuju troškove reprezentacije povezane s Univerzitetom u Zenici. Bez dodatne dokumentacije, službenih objašnjenja ili interne evidencije, ne otkrivaju ko je prisustvovao navedenim “sijelima”, koji je bio njihov povod, da li su bili dio međunarodne saradnje, naučnih projekata, zvaničnih delegacija ili drugih aktivnosti.
Kozice, pršut, žilavka, pelinkovac….
Na dostavljenim računima vidljivi su zbirni računi reprezentacije koji, prema dostupnim informacijama, nisu pojedinačno pravdani kroz detaljna obrazloženja svrhe sastanka, prisutnih osoba ili službenog razloga troška, nego su prikazani kroz ukupne finansijske iznose. Jedan od računa iznosi čak 1.519 KM, a među evidentiranim stavkama nalaze se morska riba – orobita 588 KM, kozice 88 KM, goveđi pršut 26 KM, sudžuk 16 KM, janjetina 36 KM, kao i veće količine alkoholnih pića, uključujući žilavku, lozu, pelinkovac, šljivovicu i druga pića. Drugi račun iznosi 572,50 KM, a među stavkama se vide jadranske lignje 260 KM, teleća plećka 90 KM, više porcija alkoholnih pića, uključujući vino i žestoka pića, te dodatna ugostiteljska potrošnja. Treći račun iznosi 551 KM, a među stavkama se vide specijaliteti ispod sača, mesna jela i dodatna konzumacija pića.
Ipak, čak i uz takvu ogradu, sadržaj prikazanih računa može otvoriti legitimna pitanja javnog interesa. Najskuplje vrste riba, litre alkoholnih pića, sve u radno vrijeme i bez ikakvog smisla. podsjećamo, radi se samo o tri računa, a izvori na UNZE kažu da postoje desetine, stotine sličnih “ponašanja”. Tako je, a za to također postoje dokazi, “katering” odnosno dostavu hrane i pića za jedno “sjedenje” na UNZE vršila prodavnica na benzinskoj pumpi u Srednjebosanskom kantonu? I naravno, prikazi svih cijena bili su “papreni”. Na računima se mogu vidjeti značajni iznosi za mesna jela, riblje specijalitete i alkoholna pića. Pojedinačne stavke uključuju vino, žestoka alkoholna pića i obimnu ugostiteljsku potrošnju tokom termina koji prema satnici pripadaju unutar redovnog radnog vremena, ali i u kasnim noćnim satima, što još dodatno otvara niz pitanja.
Pitanje je nešto drugo. Ako račun sadrži stotine maraka za alkoholna pića i luksuzniju ugostiteljsku potrošnju, javnost ima pravo znati ko je prisustvovao, zbog čega je trošak nastao, šta je bio službeni cilj sastanka i kakav je konkretan rezultat proizašao iz takvih troškova. Posebno zato što su na računima vidljivi termini poput 15:44, 11:28 i 23:50, što otvara dodatna pitanja o prirodi aktivnosti i njihovoj vezi sa službenim obavezama. Niko ne može na osnovu samog fiskalnog računa tvrditi da postoji nezakonitost. Ali isto tako, niko ne može ignorisati činjenicu da ovakvi računi, bez pojedinačnih obrazloženja i jasne dokumentacije, stvaraju ozbiljan prostor za sumnju i opravdano interesovanje javnosti. Građani ne finansiraju Univerzitet Zenica da bi se stvarao utisak raskošne reprezentacije. Građani finansiraju Univerzitet zbog studenata, laboratorija, nauke i kvaliteta obrazovanja.
Posebno osjetljivo pitanje jeste reprezentacija koja uključuje alkoholna pića. U javnim institucijama taj segment uvijek izaziva dodatnu pažnju, ne zbog moraliziranja, nego zbog percepcije odgovornosti. Građani koji finansiraju javne ustanove uglavnom očekuju umjerenost i racionalnost, naročito u vremenu kada univerziteti često upozoravaju na nedostatak sredstava, potrebu za opremom, laboratorijama, modernizacijom nastave ili poboljšanjem studentskog standarda.
Šta je “Oborita” ??? Pitali smo AI.
Ubjedljivo najskuplja stavka “oborita riba” specifičan je tradicionalni pojam koji se koristi na jadranskoj obali, u Dalmaciji, a označava najkvalitetniju, najcjenjeniju i najukusniju bijelu morsku ribu. To nije naziv za jednu konkretnu biološku vrstu, već kategorizacija u kulinarstvu i ribarstvu. Kada se kaže da je riba “oborita”, to znači da je riječ o prvorazrednoj deliciji koja ima čvrsto, bijelo i izuzetno ukusno meso, s minimalno masnoće. U ovu zlatnu kategoriju ubrajaju se uglavnom ribe iz porodice ljuskavki (barena) i bodeljki. Najpoznatiji predstavnici su Zubatac (često ga zovu “car od riba”), Komarča / Orada (pod uvjetom da je divlja, a ne iz uzgoja, Brancin / Lubin, Škrpina (kraljica ribljih juha i brudeta), Kovač / Šanpjer, Fratar, Pic, Sarag. Zašto se zove “oborita”? Postoji nekoliko teorija o porijeklu samog naziva: To je riba koja zbog svoje kvalitete i rijetkosti uvijek drži visoku cijenu na tržnicama i ribarnicama, pa “obara” s nogu i novčanik i gurmane.
Teško je objasniti studentu da nema dovoljno sredstava za savremeniju opremu ili kvalitetnije nastavne uslove, a istovremeno izbjeći pitanje koliko je novca odlazilo na reprezentaciju. Uz finansijski aspekt, Univerzitet Zenica već duže vrijeme prati i druga javna tema o kojoj studenti i zaposleni nerijetko govore. To je pitanje stvarnog prisustva nastavnog kadra. Nije suština priče u tome da li je neko pojeo ručak ili popio čašu vina. Suština je u principu. Univerzitet nije privatna kompanija nego javna institucija koja mora imati viši nivo odgovornosti od prosjeka. Akademske slobode moraju ostati netaknute. Univerzitet mora imati pravo da samostalno bira naučne prioritete, nastavni kadar i pravce razvoja bez političkog pritiska. Ali finansijsko poslovanje mora biti gotovo potpuno otvoreno javnosti.
Možda je vrijeme da Univerzitet Zenica razmotri praksu objavljivanja detaljnih izvještaja o reprezentaciji, putnim troškovima i dnevnicama rukovodstva i nastavnog osoblja, uz jasno obrazloženje svrhe svakog troška. Takva praksa već postoji u brojnim institucijama i često smanjuje prostor za sumnje i spekulacije. Jer povjerenje javnosti ne gradi se samo diplomama, zgradama i titulama. Gradi se i odgovorom na jednostavno pitanje koje građani imaju pravo postaviti: Da li se svaki javni novac troši jednako pažljivo kao da je vlastiti?
