Migranti koji su smješteni u iIbjegličkom centru Salakovac kod Mostara, nakon putovanja kroz brojne zemlje, kažu kako su najbolje dočekani u Bosni i Hercegovini gdje im je najbrže ponuđen azil i organizirana briga države i građana.
Tijekom posjete Izbjegličkom centru Salakovac kod Mostara ekipa Anadolu Agency (AA) je kroz razgovor s migrantima otkrila da su svi zadovoljni smještajem, hranom i brigom koja im se pruža u ovom izbjegličkom centru.
Brigu i skrb svi cijene, ali kako ističu, ne žele biti teret građanima ni državi nego naći bolji život od onog od kojeg su otišli, a to je bio život bez obrazovanja i posla.
Dvadesetpetogodišnji Asif Khan iz Pakistana je otišao 13. augusta 2017. godine i od tada je prošao kroz Iran, Tursku, Bugarsku, Srbiju i Hrvatsku, te na koncu došao u Bosnu i Hercegovinu.
„Ovdje sam šest dana. Moj život je veoma težak. Živio sam kao u džungli tri mjeseca među ljudima i nije bilo ni malo lako. Kad smo stigli u Bosnu i Hercegovinu, ubrzo smo dobili azil (zaštitni dokument, op.a.) i to jako cijenim. Sve je pažljivo i dobro organizirano. Dobili smo hranu, odjeću i obuću i sretni smo što više nemamo te probleme“, kazao je Khan.
Ističe kako je Pakistan napustio s ciljem da nađe bolju budućnost sebi i pomogne obitelji koja je tamo ostala.
„Želim u budućnosti raditi i pomoći mojoj obitelji koja je jako siromašna. Imam tri sestre, dva brata i želim im omogućiti obrazovanje i bolji život“, dodao je Khan koji kaže kako mu se Bosna i Hercegovina jako svidjela i rado bi u njoj živio kad bi mu se pružila prilika da osigura egzistenciju i bolji život sebi i svojoj obitelji.
Migranti koji su smješteni u iIbjegličkom centru Salakovac kod Mostara, nakon putovanja kroz brojne zemlje, kažu kako su najbolje dočekani u Bosni i Hercegovini gdje im je najbrže ponuđen azil i organizirana briga države i građana.
Tijekom posjete Izbjegličkom centru Salakovac kod Mostara ekipa Anadolu Agency (AA) je kroz razgovor s migrantima otkrila da su svi zadovoljni smještajem, hranom i brigom koja im se pruža u ovom izbjegličkom centru.
Brigu i skrb svi cijene, ali kako ističu, ne žele biti teret građanima ni državi nego naći bolji život od onog od kojeg su otišli, a to je bio život bez obrazovanja i posla.
Dvadesetpetogodišnji Asif Khan iz Pakistana je otišao 13. augusta 2017. godine i od tada je prošao kroz Iran, Tursku, Bugarsku, Srbiju i Hrvatsku, te na koncu došao u Bosnu i Hercegovinu.
„Ovdje sam šest dana. Moj život je veoma težak. Živio sam kao u džungli tri mjeseca među ljudima i nije bilo ni malo lako. Kad smo stigli u Bosnu i Hercegovinu, ubrzo smo dobili azil (zaštitni dokument, op.a.) i to jako cijenim. Sve je pažljivo i dobro organizirano. Dobili smo hranu, odjeću i obuću i sretni smo što više nemamo te probleme“, kazao je Khan.
Ističe kako je Pakistan napustio s ciljem da nađe bolju budućnost sebi i pomogne obitelji koja je tamo ostala.
„Želim u budućnosti raditi i pomoći mojoj obitelji koja je jako siromašna. Imam tri sestre, dva brata i želim im omogućiti obrazovanje i bolji život“, dodao je Khan koji kaže kako mu se Bosna i Hercegovina jako svidjela i rado bi u njoj živio kad bi mu se pružila prilika da osigura egzistenciju i bolji život sebi i svojoj obitelji.
