Kada je kao dječak s majkom i sestrom krenuo vozom iz Sarajeva prema Kölnu, Šekib Avdagić radovao se što će ponovo vidjeti oca. Porodica je iz kuće izašla s jednim koferom, kao da ide u posjetu. Namjeravali su se, međutim, trajno iseliti iz Jugoslavije.
Više od šest decenija kasnije, Avdagić je na čelu Istanbulske privredne komore koja okuplja oko 800.000 kompanija. Nakon vijesti o njegovom ponovnom izboru, pogledali smo kako je izgledao put od Zenice, u kojoj je rođen 1959. godine, do jedne od najvažnijih funkcija u turskoj privredi, piše BiznisInfo.ba.
Otac radio u zeničkoj željezari, majka u pravnoj službi
Avdagićev otac Ešref bio je porijeklom iz fočanskog kraja, a majka Suada iz Hercegovine. Oboje su u mladosti bili članovi Mladih muslimana. U razgovoru za turski Hürriyet, Avdagić je jednom ranijom prilikom ispričao da su oboje uhapšeni nakon završetka srednje škole. Prema njegovom svjedočenju, majka je u zatvoru provela 18, a otac 22 mjeseca.
Kako je ispričao, vlasti su njegovog oca smatrale protivnikom režima i onemogućile mu da studira u Bosni i Hercegovini. Otišao je u Sloveniju, gdje je završio mašinstvo na Univerzitetu u Ljubljani.
Majka Suada je u Sarajevu upisala medicinu, a pod političkim pritiskom prešla je na pravo jer je vlasti insitirala da bude “politički edukovana”. Njeno porijeklo, boravak u zatvoru i promjenu fakulteta navela je i Istanbulska privredna komora u objavi povodom njene smrti 2023. godine.
Ešref i Suada vjenčali su se 1955. godine, a potom se preselili u Zenicu. On je u tamošnjoj željezari radio kao šef proizvodnje, dok je ona radila u pravnoj službi. U Zenici im se rodio Šekib, a početkom šezdesetih porodica se preselila u Sarajevo.
Iz Sarajeva u Köln, pa u Istanbul
Krajem 1963. godine Ešref je službeno otputovao u Köln, u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, i odlučio da se ne vrati. Porodica mu se pridružila nakon gotovo godinu dana.
Avdagić se u razgovoru za Hürriyet prisjetio kako su iz Sarajeva krenuli vozom preko Zagreba i to kao turisti, jer ne bi dobili dozvolu da zemlju trajno napuste. Na polasku ih je ispratila rodbina, a u Kölnu ih je dočekao otac. Tamo su ipak ostali i Šekib je krenuo u osnovnu školu.
U jesen 1966. porodica se preselila u Tursku. Ešref se zaposlio u fabrici u Gebzeu, a 1969. osnovao je vlastitu firmu. Šekib je od dvanaeste godine tokom ljeta radio u očevoj radionici. U istom razgovoru prisjetio se da je vario, izrađivao dijelove od kompozitnih materijala, pakovao ih i isporučivao kupcima.
Od očeve radionice do čela privredne komore
Šekib je, poput oca, izabrao mašinstvo. Diplomirao je 1982. godine na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu, a kasnije se usavršavao i u poslovnom upravljanju. Njegova poslovna karijera vezana je za automobilsku industriju.
U Istanbulskoj privrednoj komori godinama je obavljao različite funkcije. Bio je potpredsjednik Upravnog odbora, zatim predsjednik Skupštine Komore, a na čelo Upravnog odbora prvi put je izabran 2018. godine.
Porodica je i nakon odlaska održavala veze s Bosnom i Hercegovinom. Avdagić je ispričao da su tokom rata u Turskoj primili brojne rođake i pomagali u smještaju žena i djece iz BiH. Kada je tadašnji potpredsjednik Vlade BiH Muhamed Čengić posjetio turski parlament, Avdagić mu je bio prevodilac.
Avdagić je 29. avgusta 2025. godine, na svoj 66. rođendan, u rodnoj Zenici primio priznanje počasnog građanina Zeničko-dobojskog kantona. Na svečanoj sjednici Skupštine ZDK poručio je da ljudi koji žive izvan BiH i dalje čuvaju svoj bosanski identitet i da su na njega ponosni.
