Jedan od najpoznatijih kuhara za sportiste odlučio je uporedo sa Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru pokrenuti i jedan humani projekat.
Italijanski šef Massimo Bottura i njegovi pomagači koriste ostatke hrane iz Olimpijskog sela i uz osnovne namirnice koje dodaju, pripreme 108 besplatnih obroka svake večeri.
Kako kaže, ispirisalo ga je to što je izračunao da svako jelo za 18.ooo učesnika, njihovih trenera i sudija podrazumjeva ogoromnih 250 tona hrane i namirnica.
Šef kuhinje, čiji restoran je nedavno proglašen najboljim mjestom na svijetu za “dobru klopu”, ovim projektom želi pomoći najugroženijim stanovnicima olimpijskog grada ali i da ukaže na sveprisutno “bacanje hrane”.
Gospodin Bottura, pedesettrogodišnji stručnjak u oblasti kuharstva za New York Times rekao je: “Mislio sam da je ovo šansa da uradim nešto što će pomoći da se određene stvari gledaju drugačije”.
“Ovo nije samo humani poduhvat, nije samo stvar u tome da se nahrane gladni.. Ovo je primjer prihvatanja i pomaganja drugima, oblik socijalne inkluzije i način da naučimo da hranu ne treba bacati nego je proslijediti onima kojima je ona možda jedina nada”.
Jedan od najpoznatijih kuhara za sportiste odlučio je uporedo sa Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru pokrenuti i jedan humani projekat.
Italijanski šef Massimo Bottura i njegovi pomagači koriste ostatke hrane iz Olimpijskog sela i uz osnovne namirnice koje dodaju, pripreme 108 besplatnih obroka svake večeri.
Kako kaže, ispirisalo ga je to što je izračunao da svako jelo za 18.ooo učesnika, njihovih trenera i sudija podrazumjeva ogoromnih 250 tona hrane i namirnica.
Šef kuhinje, čiji restoran je nedavno proglašen najboljim mjestom na svijetu za “dobru klopu”, ovim projektom želi pomoći najugroženijim stanovnicima olimpijskog grada ali i da ukaže na sveprisutno “bacanje hrane”.
Gospodin Bottura, pedesettrogodišnji stručnjak u oblasti kuharstva za New York Times rekao je: “Mislio sam da je ovo šansa da uradim nešto što će pomoći da se određene stvari gledaju drugačije”.
“Ovo nije samo humani poduhvat, nije samo stvar u tome da se nahrane gladni.. Ovo je primjer prihvatanja i pomaganja drugima, oblik socijalne inkluzije i način da naučimo da hranu ne treba bacati nego je proslijediti onima kojima je ona možda jedina nada”.
