Na našu mail adresu stiglo je otvoreno pismo jedne majke iz Zenice koja se susrela sa problemom u Stacionaru u Zenici kada je dijete odvela na pregled. Njen mail prenosimo u cijelosti bez intervencija na tekstu:

“Čovjek se često razočara u ovaj naš sistem zdravstva i nekako i pređe preko toga kad je u pitanju on sam ali kad su u pitanju djeca onda to ide malo teže. Jutros odem u stacionar da tražim dozvolu kako mi rekoše za očnu kliniku u Matuzićima. Doktorica odradi pregled djece ali kad sam joj spomenula da želim da djecu odveden dole jer imam razloge za to njoj kao da je neko nož zabio. Kosa joj se nakostreši sva, to je ona ista doktorica što se pisalo o njoj prije par godina tačnije o njenom ophođenju prema pacijentima pa čak i prema djeci gdje smo i sami bili žrtve iste. Naravno nije mi namjera bila ići njoj ali s obzirom da je naš dugogodišnji doktor otišao u penziju a meni je samo bitno da dobijem tu dozvolu bili smo primorani tražiti prvi slobodni termin koji je nažalost bio kod nje ali to nisam znala. Jednostavno žena neda dozvolu! To je za nju poniženje, to je za nju kao da bi potpisala svoj nerad – rekla je. Kaže mi kako zato nema potrebe i kako ona to nikad neće odobriti. Ali već sljedeće sekunde govori da ja naravno ukoliko želim mogu odvesti svoju djecu na mjesec a kamoli u Matuziće. Samo pitam gospodu koja to odlučuje kako moja djeca i sva druga djeca mogu dobiti sve moguće termine za naš novac iako po njihovom zato nema potrebe da se pregledaju a ne mogu dobiti jednu običnu dozvolu gdje bi se dijete oslobodilo plaćanja privatnog pregleda??? Lahko je reći vodi o svom trošku, a šta je s onima koji nemaju novca ni do grada a kamo li otići 100-200 km i još uz to platiti pregled. Roditelj će za svoje dijete kad je u pitanju bilo kakva bolest naći novac, otići preko bijela svijeta ali zar je toliko teško spustiti svoj ego na zemlju i nekome pomoći??? Doktorici je poniženje da da dozvolu, a mom djetetu vid -3 i to svako malo raste. Žao mi je ove naše djece, žao mi je starih bića koja su jutros vapila na vratima te iste doktorice jer trebaju pomoć a ona se prema njima ophodi kao prema stoci.

Još sestra koja radi na kompjuterskom snimanju vida pita me da li je to djete imalo neki poremećaj na lijevom oku jer se vidi nešto ili da li je imao operaciju što naravno ništa od toga nije bilo ova uporno govori da kada bi ona potpisala tu dozvolu kao da je potpisala svoj nerad.

L.M.

Na našu mail adresu stiglo je otvoreno pismo jedne majke iz Zenice koja se susrela sa problemom u Stacionaru u Zenici kada je dijete odvela na pregled. Njen mail prenosimo u cijelosti bez intervencija na tekstu:

“Čovjek se često razočara u ovaj naš sistem zdravstva i nekako i pređe preko toga kad je u pitanju on sam ali kad su u pitanju djeca onda to ide malo teže. Jutros odem u stacionar da tražim dozvolu kako mi rekoše za očnu kliniku u Matuzićima. Doktorica odradi pregled djece ali kad sam joj spomenula da želim da djecu odveden dole jer imam razloge za to njoj kao da je neko nož zabio. Kosa joj se nakostreši sva, to je ona ista doktorica što se pisalo o njoj prije par godina tačnije o njenom ophođenju prema pacijentima pa čak i prema djeci gdje smo i sami bili žrtve iste. Naravno nije mi namjera bila ići njoj ali s obzirom da je naš dugogodišnji doktor otišao u penziju a meni je samo bitno da dobijem tu dozvolu bili smo primorani tražiti prvi slobodni termin koji je nažalost bio kod nje ali to nisam znala. Jednostavno žena neda dozvolu! To je za nju poniženje, to je za nju kao da bi potpisala svoj nerad – rekla je. Kaže mi kako zato nema potrebe i kako ona to nikad neće odobriti. Ali već sljedeće sekunde govori da ja naravno ukoliko želim mogu odvesti svoju djecu na mjesec a kamoli u Matuziće. Samo pitam gospodu koja to odlučuje kako moja djeca i sva druga djeca mogu dobiti sve moguće termine za naš novac iako po njihovom zato nema potrebe da se pregledaju a ne mogu dobiti jednu običnu dozvolu gdje bi se dijete oslobodilo plaćanja privatnog pregleda??? Lahko je reći vodi o svom trošku, a šta je s onima koji nemaju novca ni do grada a kamo li otići 100-200 km i još uz to platiti pregled. Roditelj će za svoje dijete kad je u pitanju bilo kakva bolest naći novac, otići preko bijela svijeta ali zar je toliko teško spustiti svoj ego na zemlju i nekome pomoći??? Doktorici je poniženje da da dozvolu, a mom djetetu vid -3 i to svako malo raste. Žao mi je ove naše djece, žao mi je starih bića koja su jutros vapila na vratima te iste doktorice jer trebaju pomoć a ona se prema njima ophodi kao prema stoci.

Još sestra koja radi na kompjuterskom snimanju vida pita me da li je to djete imalo neki poremećaj na lijevom oku jer se vidi nešto ili da li je imao operaciju što naravno ništa od toga nije bilo ova uporno govori da kada bi ona potpisala tu dozvolu kao da je potpisala svoj nerad.

L.M.