22.3 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Posljednje objavljeno

    Na današnji dan: Velika pobjeda otpisanog Čelika na Maksimiru

    Na današnji dan: Velika pobjeda otpisanog Čelika na Maksimiru

    Sjećanje na posljednju zvaničnu utakmicu Dinama i Čelika, koju su Zeničani senzacionalno dobili u Zagrebu, 5. marta 1989. godine.

    U period u od 1966. do 1989. godine Čelik je 17 sezona nastupao u elitnom rangu jugoslovenskog fudbala, predstavljajući neugodnog rivala najboljim klubovima, čak i članovima Velike četvorke. Tako su u svojoj posljednjoj prvoligaškoj sezoni (1988-89) Crveno-crni na Bilinom Polju pobijedili Crvenu Zvezdu (2:1) i Hajduka (1:0), u Maksimiru bili bolji od Dinama (2:0), a u Beogradu osvojili penal-bod nakon remija s Partizanom (2:2). Prisjetit ćemo se trijumfa u Zagrebu, ostvarenog na današnji dan prije 35 godina.

    U sezonu 1988-89 Čelik je ušao s kaznom od šest bodova. Razlog: sumnja u regularnost utakmice posljednjeg kola prethodnog šampionata u Prištini. A šta se dešavalo u Prištini? U međusobnom duelu su domaći prvoligaš i Čelik vodili borbu za opstanak, osluškujući šta će učiniti direktni konkurent Sutjeska u meču s Crvenom Zvezdom u Nikšiću. Priština se spašavala pobjedom nad Čelikom i porazom Sutjeske, dok je Zeničanima opstanak donosio trijumf u glavnom gradu Kosova i svaki rezultat osim pobjede Nikšićana.

    Do nekoliko minuta prije kraja u Prištini je domaćin vodio 2:0, kada je došla vijest da je susret u Nikšiću okončan neriješenim rezultatom (2:2), što je značilo da kosovski prvoligaš sigurno ispada, bez obzira na ishod utakmice s Čelikom. Ova informacija je dovela do komične situacije na terenu i tribinama: uz odobravanje navijača, domaći fudbaleri su se počeli sklanjati Zeničanima da barem Čelik izbori opstanak kada ne može Priština. Zaista, Čelik je jednim regularnim i dva “urnebesna” pogotka ekspresno preokrenuo rezultat i zabilježio trijumf (2:3) za opstanak.

    Smart

    Uslijedile su žalbe, bitka za zelenim stolom, proces u kojem niko nije mogao dokazati u čemu je krivica Zeničana, osim što su uzeli ponuđeni poklon Prištine. Na kraju je utakmica u Prištini registrovana postignutim rezultatom (2:3), Čelik je izborio opstanak, ali su Zeničani kažnjeni oduzimanjem šest bodova u narednoj sezoni. Bio je to nenadoknadiv hendikep, pogotovo u sezoni u kojoj je uvedeno bizarno pravilo da se nakon neriješenog rezultata izvode jedanaesterci, odnosno da samo jedan rival osvaja bod.

    Iako je Čelik ispao skoro i prije početka prvenstva, Zeničani su skupo prodavali kožu u sezoni 1988-89. Jesenju polusezonu završili su s tri boda zaostatka za najbližim rivalom, da bi tokom zimske pauze Miodrag Đurđević, jedan od najboljih igrača, prešao u redove zagrebačkog Dinama. U standardnog prvotimca je prekomandovan 17-godišnji Elvir Bolić, buduća legenda bh. fudbala. Proljetnu polusezonu Zeničani otvaraju pobjedom nad Hajdukom na Bilinom Polju golom Mirze Golubice, nakon čega je uslijedilo gostovanje u Maksimiru 5. marta 1989.

    Modre je predvodio trener Josip Skoblar, slavni golgeter, koji je sjedio na klupi Čelika na već opisanoj čuvenoj utakmici u Prištini, dok Miodrag Đurđević nije zaigrao protiv bivšeg kluba. Prva zvijezda Dinama bio je Radmilo Mihajlović, kojem je jedna sezona u modrom dresu bila međustanica između Željezničara i Bayerna. Zeničane je dočekao Dinamo u kojem je skoro pola tima rođeno u BiH: osim Mihajlovića, tu su bili Vlado Čapljić, Miralem Ibrahimović, Vlado Kasalo i Nedeljko Topić.

    Prvo poluvrijeme je prošlo u znaku Dinama. U dobrim šansama našli su se Mihajlović, Lesjak i Besek, ali je svaki put na visini zadatka bio golman Čelika Slavko Radović. Najbolju priliku je domaćin propustio u 36. minutu. Ibro Zukanović je u šesnaestercu čisto startovao na Radmila Mihajlovića, a sudija Bekir Kravić je potpuno neočekivano pokazao na bijelu tačku. Mihajlović je sâm izveo penal, pri čemu se tuzlanski sudija za poklon Dinamu “izvadio” tako što je previdio da je golman Radović bio barem dva metra ispred linije prije udarca i potom odbranio jedanaesterac.

    Sudijska Lakrdija

    U finišu prvog poluvremena je Darko Nestorović na centaršut Mirze Golubice pogodio stativu, što je bila najava sjajne partije pulena Marina Bloudeka u nastavku. Igrao se 54. minut, kada je Mirza Golubica, najbolji igrač utakmice, pobjegao desnom stranom, ubacio u peterac, gdje je Milorad Ratković velemajstorski “potkopao” loptu i matirao Ibrahimovića (0:1). Dva minuta kasnije je Ivan Fileš mogao riješiti sve dileme, ali je njegov udarac odbranio Brčak na golu Dinama.

    Na suprotnoj strani je nesavladivi Radović odbranio udarce Deverića i Škerjanca, prije nego su Zeničani nokautirali favorita. Ponovo je u glavnoj ulozi bio neuhvatljivi Golubica, ovaj put po lijevoj strani, gdje je izlomio Cupana, centrirao na glavu Marijana Bakule, koji je preciznim udarcem postavio konačan rezultat (0:2). Bila je to možda najveća pobjeda Čelika u posljednjoj sezoni zeničkog kluba u Prvoj ligi Jugoslavije. Dinamo i Čelik više nisu igrali zvanične utakmice, a međusobni bilans zaključen je omjerom pobjeda 13:8 za zagrebački klub.

    Rezultati I Tabela

    Dinamo – Čelik 0:2 (0:0)

    Zagreb, 5. mart 1989. Stadion Maksimir. Gledalaca 10.000. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru. Sudija: Bekir Kravić (Tuzla). Žuti kartoni: Biškup (Dinamo), Kopić (Čelik).

    Strijelci: 0:1 Ratković (54), 0:2 Bakula (80).

    DINAMO: Ibrahimović, Biškup, Panadić, Soldo (Deverić), Kasalo (Cupan), Čapljić, Lesjak, Besek, Mihajlović, Škerjanc, Topić. Trener: Josip Skoblar.

    ČELIK: Radović, Erak, Zukanović, Bolić (Bakula), Kopić, Aleksić, Ratković, Milidrag, Nestorović, Fileš, Golubica. Trener: Marin Bloudek.

    Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.

    Sjećanje na posljednju zvaničnu utakmicu Dinama i Čelika, koju su Zeničani senzacionalno dobili u Zagrebu, 5. marta 1989. godine.

    U period u od 1966. do 1989. godine Čelik je 17 sezona nastupao u elitnom rangu jugoslovenskog fudbala, predstavljajući neugodnog rivala najboljim klubovima, čak i članovima Velike četvorke. Tako su u svojoj posljednjoj prvoligaškoj sezoni (1988-89) Crveno-crni na Bilinom Polju pobijedili Crvenu Zvezdu (2:1) i Hajduka (1:0), u Maksimiru bili bolji od Dinama (2:0), a u Beogradu osvojili penal-bod nakon remija s Partizanom (2:2). Prisjetit ćemo se trijumfa u Zagrebu, ostvarenog na današnji dan prije 35 godina.

    - Reklama -

    U sezonu 1988-89 Čelik je ušao s kaznom od šest bodova. Razlog: sumnja u regularnost utakmice posljednjeg kola prethodnog šampionata u Prištini. A šta se dešavalo u Prištini? U međusobnom duelu su domaći prvoligaš i Čelik vodili borbu za opstanak, osluškujući šta će učiniti direktni konkurent Sutjeska u meču s Crvenom Zvezdom u Nikšiću. Priština se spašavala pobjedom nad Čelikom i porazom Sutjeske, dok je Zeničanima opstanak donosio trijumf u glavnom gradu Kosova i svaki rezultat osim pobjede Nikšićana.

    - Reklama -

    Do nekoliko minuta prije kraja u Prištini je domaćin vodio 2:0, kada je došla vijest da je susret u Nikšiću okončan neriješenim rezultatom (2:2), što je značilo da kosovski prvoligaš sigurno ispada, bez obzira na ishod utakmice s Čelikom. Ova informacija je dovela do komične situacije na terenu i tribinama: uz odobravanje navijača, domaći fudbaleri su se počeli sklanjati Zeničanima da barem Čelik izbori opstanak kada ne može Priština. Zaista, Čelik je jednim regularnim i dva “urnebesna” pogotka ekspresno preokrenuo rezultat i zabilježio trijumf (2:3) za opstanak.

    - Reklama -
    Smart

    Uslijedile su žalbe, bitka za zelenim stolom, proces u kojem niko nije mogao dokazati u čemu je krivica Zeničana, osim što su uzeli ponuđeni poklon Prištine. Na kraju je utakmica u Prištini registrovana postignutim rezultatom (2:3), Čelik je izborio opstanak, ali su Zeničani kažnjeni oduzimanjem šest bodova u narednoj sezoni. Bio je to nenadoknadiv hendikep, pogotovo u sezoni u kojoj je uvedeno bizarno pravilo da se nakon neriješenog rezultata izvode jedanaesterci, odnosno da samo jedan rival osvaja bod.

    Iako je Čelik ispao skoro i prije početka prvenstva, Zeničani su skupo prodavali kožu u sezoni 1988-89. Jesenju polusezonu završili su s tri boda zaostatka za najbližim rivalom, da bi tokom zimske pauze Miodrag Đurđević, jedan od najboljih igrača, prešao u redove zagrebačkog Dinama. U standardnog prvotimca je prekomandovan 17-godišnji Elvir Bolić, buduća legenda bh. fudbala. Proljetnu polusezonu Zeničani otvaraju pobjedom nad Hajdukom na Bilinom Polju golom Mirze Golubice, nakon čega je uslijedilo gostovanje u Maksimiru 5. marta 1989.

    Modre je predvodio trener Josip Skoblar, slavni golgeter, koji je sjedio na klupi Čelika na već opisanoj čuvenoj utakmici u Prištini, dok Miodrag Đurđević nije zaigrao protiv bivšeg kluba. Prva zvijezda Dinama bio je Radmilo Mihajlović, kojem je jedna sezona u modrom dresu bila međustanica između Željezničara i Bayerna. Zeničane je dočekao Dinamo u kojem je skoro pola tima rođeno u BiH: osim Mihajlovića, tu su bili Vlado Čapljić, Miralem Ibrahimović, Vlado Kasalo i Nedeljko Topić.

    Prvo poluvrijeme je prošlo u znaku Dinama. U dobrim šansama našli su se Mihajlović, Lesjak i Besek, ali je svaki put na visini zadatka bio golman Čelika Slavko Radović. Najbolju priliku je domaćin propustio u 36. minutu. Ibro Zukanović je u šesnaestercu čisto startovao na Radmila Mihajlovića, a sudija Bekir Kravić je potpuno neočekivano pokazao na bijelu tačku. Mihajlović je sâm izveo penal, pri čemu se tuzlanski sudija za poklon Dinamu “izvadio” tako što je previdio da je golman Radović bio barem dva metra ispred linije prije udarca i potom odbranio jedanaesterac.

    Sudijska Lakrdija

    U finišu prvog poluvremena je Darko Nestorović na centaršut Mirze Golubice pogodio stativu, što je bila najava sjajne partije pulena Marina Bloudeka u nastavku. Igrao se 54. minut, kada je Mirza Golubica, najbolji igrač utakmice, pobjegao desnom stranom, ubacio u peterac, gdje je Milorad Ratković velemajstorski “potkopao” loptu i matirao Ibrahimovića (0:1). Dva minuta kasnije je Ivan Fileš mogao riješiti sve dileme, ali je njegov udarac odbranio Brčak na golu Dinama.

    Na suprotnoj strani je nesavladivi Radović odbranio udarce Deverića i Škerjanca, prije nego su Zeničani nokautirali favorita. Ponovo je u glavnoj ulozi bio neuhvatljivi Golubica, ovaj put po lijevoj strani, gdje je izlomio Cupana, centrirao na glavu Marijana Bakule, koji je preciznim udarcem postavio konačan rezultat (0:2). Bila je to možda najveća pobjeda Čelika u posljednjoj sezoni zeničkog kluba u Prvoj ligi Jugoslavije. Dinamo i Čelik više nisu igrali zvanične utakmice, a međusobni bilans zaključen je omjerom pobjeda 13:8 za zagrebački klub.

    Rezultati I Tabela

    Dinamo – Čelik 0:2 (0:0)

    Zagreb, 5. mart 1989. Stadion Maksimir. Gledalaca 10.000. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru. Sudija: Bekir Kravić (Tuzla). Žuti kartoni: Biškup (Dinamo), Kopić (Čelik).

    Strijelci: 0:1 Ratković (54), 0:2 Bakula (80).

    DINAMO: Ibrahimović, Biškup, Panadić, Soldo (Deverić), Kasalo (Cupan), Čapljić, Lesjak, Besek, Mihajlović, Škerjanc, Topić. Trener: Josip Skoblar.

    ČELIK: Radović, Erak, Zukanović, Bolić (Bakula), Kopić, Aleksić, Ratković, Milidrag, Nestorović, Fileš, Golubica. Trener: Marin Bloudek.

    Zenica
    scattered clouds
    22.3 ° C
    22.3 °
    22.3 °
    37 %
    2.6kmh
    46 %
    sub
    22 °
    ned
    27 °
    pon
    26 °
    uto
    25 °
    sri
    5 °