12.9 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Zenica
    overcast clouds
    12.9 ° C
    12.9 °
    12.2 °
    95 %
    1.3kmh
    98 %
    pet
    14 °
    sub
    14 °
    ned
    13 °
    pon
    14 °
    uto
    14 °

    Nije samo igra: Zašto je važno djeci omogućiti da crtaju baš ono što žele?

    Nije samo igra: Zašto je važno djeci omogućiti da crtaju baš ono što žele?

    Crtanje je dio svakog djetinjstva, a to šarenilo boja itekako je potrebno.

    Zašto je crtež važno sredstvo izražavanja?

    Iako se obično misli da samo talentirana djeca crtaju, to nije tačno. Da, to može biti pokazatelj likovnih sklonosti, no svako dijete može i treba crtati od najranije dobi.

    Crtežom se razvijaju grafomotoričke sposobnosti djeteta, kao i okulomotorna koordinacija. Drugim riječima, dijete uči kako pomicati ruku da bi držalo olovku ili bojicu te usklađuje taj pokret s onim što vidi tokom crtanja.

    U dječijem razvoju primjetne su četiri faze crtanja. Kod nadarene djece primjetne su iste faze, a jedina je razlika u tome što će se one odvijati mnogo brže.

    1. faza (od 1. do 3. godine).

    Prva faza razvoja crteža naziva se i fazom šaranja. U tom periodu dijete ne crta ni s kakvom namjerom, nego tek što oformi crtež, daje mu smisao i značenje. Najčešće se crtaju linije i krugovi te je na prvi pogled crtež potpuno apstraktan.

    2. faza (od 3. do 6. godine)

    Druga faza naziva se fazom simboličkog crteža. To je vrijeme kada dijete prestaje praviti slučajne crteže; ono ima namjeru nacrtati nešto za njega konkretno. Dijete počinje crtati ljude i životinje, a kako vrijeme prolazi, tako se polako počinju na crtežu raspoznavati dijelovi tijela, te se dodaju detalji poput šešira ili nakita. U ovoj fazi može se razaznati šta je djetetu važno, a šta ne, pa će tako one važne stvari uvijek biti nacrtane u prvom planu.

    3. faza (od 6. do 10. godine)

    S polaskom u školu mijenja se i dječiji crtež. On postaje realističniji, bogat je detaljima te upravo tada dijete na jedan list papira želi prenijeti sve što poznaje. Iako na tome crtežu još nije prisutna perspektiva prostora, dijete zna prenijeti na papir stvari koje ga okružuju.

    4. faza (od 10. godine nadalje)

    Posljednja faza naziva se fazom umjetničkog crtanja, a za nju je specifično to što se ona javlja samo kod one djece koja pokazuju likovni talenat. Naime, u višim razredima osnovne škole opada interes za likovnim izražavanjem te se često producira samo na časovima Likovnog. Zato u svoje slobodno vrijeme crtaju samo oni koji i dalje gaje interes, a njega treba poticati.

    Šta može otkriti dječiji crtež?

    Crtanje djetetu nije samo oblik igre; ono u njega unosi svoje emocije i doživljaj svijeta. Zato se često koristi i u terapijske i dijagnostičke svrhe. No i sami roditelji mogu mnogo toga saznati o djeci i njihovom doživljaju svijeta posmatrajući crteže.

    Istraživanja pokazuju da će dijete upotrijebiti boju koju preferira za likove koji mu predstavljaju drage ljude ili životinje, dok će boju koju najmanje voli upotrijebiti za prikaz likova koji mu nisu dragi.

    Osim na boje, pažnja se može usmjeriti i na poteze.

    Ako je prelagan, može upućivati na bojažljivost, hipersenzibilnost te često introvertirano dijete, a to znači da mu roditelji moraju dati više pohvala i pažnje.

    Ako je pak potez prenaglašen, pa čak dolazi i do trganja papira bojicom ili flomasterom, to može upućivati na agresivno dijete.

    Što se tiče samih nacrtanih predmeta, s njima treba biti vrlo oprezan. Iako se neki mogu svesti pod zajednički naziv straha, poput čudovišta, to ne znači svakom djetetu isto. Zato je, ako se sumnja na bilo kakvo stanje, potrebno potražiti pomoć stručnjaka koji će provesti potrebne testove.

    Crtanje je dio svakog djetinjstva, a to šarenilo boja itekako je potrebno.

    Zašto je crtež važno sredstvo izražavanja?

    Iako se obično misli da samo talentirana djeca crtaju, to nije tačno. Da, to može biti pokazatelj likovnih sklonosti, no svako dijete može i treba crtati od najranije dobi.

    Crtežom se razvijaju grafomotoričke sposobnosti djeteta, kao i okulomotorna koordinacija. Drugim riječima, dijete uči kako pomicati ruku da bi držalo olovku ili bojicu te usklađuje taj pokret s onim što vidi tokom crtanja.

    U dječijem razvoju primjetne su četiri faze crtanja. Kod nadarene djece primjetne su iste faze, a jedina je razlika u tome što će se one odvijati mnogo brže.

    1. faza (od 1. do 3. godine).

    Prva faza razvoja crteža naziva se i fazom šaranja. U tom periodu dijete ne crta ni s kakvom namjerom, nego tek što oformi crtež, daje mu smisao i značenje. Najčešće se crtaju linije i krugovi te je na prvi pogled crtež potpuno apstraktan.

    2. faza (od 3. do 6. godine)

    Druga faza naziva se fazom simboličkog crteža. To je vrijeme kada dijete prestaje praviti slučajne crteže; ono ima namjeru nacrtati nešto za njega konkretno. Dijete počinje crtati ljude i životinje, a kako vrijeme prolazi, tako se polako počinju na crtežu raspoznavati dijelovi tijela, te se dodaju detalji poput šešira ili nakita. U ovoj fazi može se razaznati šta je djetetu važno, a šta ne, pa će tako one važne stvari uvijek biti nacrtane u prvom planu.

    3. faza (od 6. do 10. godine)

    S polaskom u školu mijenja se i dječiji crtež. On postaje realističniji, bogat je detaljima te upravo tada dijete na jedan list papira želi prenijeti sve što poznaje. Iako na tome crtežu još nije prisutna perspektiva prostora, dijete zna prenijeti na papir stvari koje ga okružuju.

    4. faza (od 10. godine nadalje)

    Posljednja faza naziva se fazom umjetničkog crtanja, a za nju je specifično to što se ona javlja samo kod one djece koja pokazuju likovni talenat. Naime, u višim razredima osnovne škole opada interes za likovnim izražavanjem te se često producira samo na časovima Likovnog. Zato u svoje slobodno vrijeme crtaju samo oni koji i dalje gaje interes, a njega treba poticati.

    Šta može otkriti dječiji crtež?

    Crtanje djetetu nije samo oblik igre; ono u njega unosi svoje emocije i doživljaj svijeta. Zato se često koristi i u terapijske i dijagnostičke svrhe. No i sami roditelji mogu mnogo toga saznati o djeci i njihovom doživljaju svijeta posmatrajući crteže.

    Istraživanja pokazuju da će dijete upotrijebiti boju koju preferira za likove koji mu predstavljaju drage ljude ili životinje, dok će boju koju najmanje voli upotrijebiti za prikaz likova koji mu nisu dragi.

    Osim na boje, pažnja se može usmjeriti i na poteze.

    Ako je prelagan, može upućivati na bojažljivost, hipersenzibilnost te često introvertirano dijete, a to znači da mu roditelji moraju dati više pohvala i pažnje.

    Ako je pak potez prenaglašen, pa čak dolazi i do trganja papira bojicom ili flomasterom, to može upućivati na agresivno dijete.

    Što se tiče samih nacrtanih predmeta, s njima treba biti vrlo oprezan. Iako se neki mogu svesti pod zajednički naziv straha, poput čudovišta, to ne znači svakom djetetu isto. Zato je, ako se sumnja na bilo kakvo stanje, potrebno potražiti pomoć stručnjaka koji će provesti potrebne testove.

    IzvorFaktor

    Posljednje objavljeno