Slučaj plemena Fore sa Papue Nove Gvineje, koje je skoro izumrlo zbog misteriozne bolesti “kuru”, što u prevodu znači drhtanje, pokazuje da sida, rak i druge moderne bolest ipak nisu najstrašnije.
Od “kurua” su uglavnom obolijevale žene i djeca, dok su stariji članovi plemena bili su uvjereni da se radi o prokletstvu.
Pleme je imalo 11.000 članova, a bolest “kuru” svake godine ubijala je oko 200 ljudi.
Oboljeli bi postali potpuno nesposobni za godinu dana nakon pojave prvih simptoma. Počelo bi sa problemima pri hodanju, da bi na kraju oboljeli izgubili svaku kontrolu nad tjelesnim funkcijama. Situacija je bila toliko loša da su u nekim selima pomrle sve mlade žene.
Nisu više kontrolisali ni emocije, pa je dolazilo do nekontrolisanog smjeha.
Međutim, Širli Lindenbaum, antropolog sa Univerziteta u Njujorku, zainteresovala se za taj slučaj.
Otišla je na Novu Gvineju i obilazila selo po selo u potrazi za odgovorom koji njene kolege nisu mogli da otkriju godinama, te su zaključili da je riječ o genetskoj bolesti.
Nakon istraživanja, Lindenbaum je zaključila da bi se odgovor mogao kriti u činjenici da Fore jedu svoje mrtve. Odnosno da su hanibali.
U brojnim selima pokojnike bi skuvali i pojeli. “Bolje da ih pojedu ljudi koji su ih voljeli nego crvi i insekti”, smatrali su u ovome plemenu.
Tijela su uglavnom jele žene, jer su vjerovali da su ženska tijela sposobnija da pripitome opasne duhove za vrijeme pogrebnih ceremonija.Žene bi pripremale mozak sa papratima i kuhale ga u bambusu. Foreanke bi ispekle i pojele cijelo tijelo, sve osim žuči.
Lindenbaum je uvjerila biologe da je kanibalizam vjerovatno uzrok bolesti, a oni su otkrili kako se radi o neurološkoj bolesti koja se prenosi jedenjem zaraženog tkiva.
Nakon ovog otkrića Fore su prestali jesti svoje mrtve, a bolest je nestala.
