U Sarajevu je u 78. godini preminuo istaknuti bosanskohercegovački književnik Marko Vešović.

Vešović je rođen 1945. godine u mjestu Pape u Crnoj Gori, a književno stvaralaštvo i akademsku karijeru proveo je u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, gdje je umirovljen kao profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Radio je na Odsjeku za komparativnu književnost u Sarajevu.

Desetak godina Marko Vešović bio je profesor na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu; zatim je niz godina bio urednik u Izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Na Filozofski fakultet vratio se 1992. godine.

“Prije ovoga rata ja nisam previše osjećao Sarajevo. Trebalo mi je da mi bosanska prijestolnica pokaže svoje rane i da smjesta postane moj rodni grad. Nesreća izjednačuje ljude – svi smo mi ustravljena živinčad, koja svaki dan očekuje da od njenog mesa Karadžićevo topništvo napravi nadrealističke kolaže. Postali smo braća po čekanju granata, po drhtanju pred esksplozijama, po utrobnom strahu za svoju djecu, čije plačeve ni Bog s nebesa ne bi mogao podijeliti na srpske, hrvatske i muslimanske”, napisao je Marko Vešović u jednom od svojih tekstova.

Deset godina kasnije odbranio je doktorsku disertaciju “Jezik u poeziji Radovana Zogovića“ na svom matičnom fakultetu u Sarajevu.

Marko Vešović objavio je preko 30 knjiga poezije i proze, pjesničkih prevoda, esejistike i polemika.

Pored “Poljske konjice”, Vešović se izdvaja i po djelima “Nedjelja”, “Osmatračnica”, “Rodonačelnik”, “Četvrti genije”, “Smrt je majstor iz Srbije”, “Kralj i olupina”.

Nakon rata djelovao je također u Sarajevu gdje je pisao kolumne za brojne medije.

U Sarajevu je u 78. godini preminuo istaknuti bosanskohercegovački književnik Marko Vešović.

Vešović je rođen 1945. godine u mjestu Pape u Crnoj Gori, a književno stvaralaštvo i akademsku karijeru proveo je u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, gdje je umirovljen kao profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Radio je na Odsjeku za komparativnu književnost u Sarajevu.

Desetak godina Marko Vešović bio je profesor na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu; zatim je niz godina bio urednik u Izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Na Filozofski fakultet vratio se 1992. godine.

“Prije ovoga rata ja nisam previše osjećao Sarajevo. Trebalo mi je da mi bosanska prijestolnica pokaže svoje rane i da smjesta postane moj rodni grad. Nesreća izjednačuje ljude – svi smo mi ustravljena živinčad, koja svaki dan očekuje da od njenog mesa Karadžićevo topništvo napravi nadrealističke kolaže. Postali smo braća po čekanju granata, po drhtanju pred esksplozijama, po utrobnom strahu za svoju djecu, čije plačeve ni Bog s nebesa ne bi mogao podijeliti na srpske, hrvatske i muslimanske”, napisao je Marko Vešović u jednom od svojih tekstova.

Deset godina kasnije odbranio je doktorsku disertaciju “Jezik u poeziji Radovana Zogovića“ na svom matičnom fakultetu u Sarajevu.

Marko Vešović objavio je preko 30 knjiga poezije i proze, pjesničkih prevoda, esejistike i polemika.

Pored “Poljske konjice”, Vešović se izdvaja i po djelima “Nedjelja”, “Osmatračnica”, “Rodonačelnik”, “Četvrti genije”, “Smrt je majstor iz Srbije”, “Kralj i olupina”.

Nakon rata djelovao je također u Sarajevu gdje je pisao kolumne za brojne medije.