Američki državni sekretar Marco Rubio osvrnuo se na stanje u Bosni i Hercegovini tokom saslušanja pred Odborom za vanjske poslove Američkog kongresa, potvrdivši da Sjedinjene Američke Države podržavaju italijanskog diplomatu za novog visokog predstavnika u našoj zemlji.
Odgovarajući na pitanja republikanskog zastupnika Keitha Selfa, koja su se ticala širenja NATO-a, situacije na Kosovu i uloge visokog predstavnika u BiH, Rubio je pokazao zavidnu upućenost u situaciju na Zapadnom Balkanu te otkrio u kojem pravcu će ići američka podrška.
“Postoji novi kandidat za visokog predstavnika u BiH kojeg ćemo podržati. Riječ je o gospodinu iz Italije za kojeg smatramo da bi obavio dobar posao u pomaganju da se osigura određena stabilnost na toj poziciji”, izjavio je Rubio.
Osim pitanja imenovanja, Rubio je poslao i jasnu poruku o stavu Washingtona kada je u pitanju teritorijalni integritet i sigurnost Bosne i Hercegovine.
“Mimo toga, ostajemo angažovani na ovoj temi, kao što ste istakli, a to radimo i privatno. Posljednja stvar koju želimo vidjeti je bilo kakva vrsta sukoba tamo, bilo kakva podjela, seceija ili stvari te prirode koje bi stvorile dalji konflikt”, naglasio je američki državni sekretar.
PIC u Sarajevu i stvarna bitka iza zatvorenih vrata
Rubijeva izjava dolazi u presudnom trenutku. U Sarajevu je u toku dvodnevna sjednica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), na kojoj bi trebala biti donesena odluka o nasljedniku trenutnog šefa OHR-a.
Iako Rubio nije izgovorio puno ime, jasno je da se misli na Antonija Zanardija Landija, 76-godišnjeg iskusnog italijanskog diplomatu. Uz njega, kao glavni kandidati pred članicama Upravnog odbora PIC-a spominjali su se Rene Troccaz i William Ruger.
Ipak, kako smo ranije pisali, rasprava o imenima, koliko god bila atraktivna za javnost, nije glavna i suštinska bitka koja se vodi na sjednici PIC-a. Najviše rasprave izaziva pitanje budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR), odnosno slobode u djelovanju, korištenju Bonskih ovlasti i potrebi za intervencijama u domaću političku situaciju.
Kada ambasadori i politički direktori država članica sjednu za stol, glavno pitanje je kako bi trebao izgledati mandat visokog predstavnika u narednih nekoliko godina. Upravo se tu ogleda suštinsko razilaženje između SAD-a i zemalja Evrope.
Washington na OHR u narednom periodu gleda kao na “praznu ljušturu”, odnosno tranzicijsku fazu koja bi na kraju kulminirala izmještanjem ili gašenjem ovog ureda. Jedino što Amerikance u ovom trenutku istinski zanima jeste rješavanje pitanja državne imovine, kako bi se krenulo u implementaciju strateškog projekta izgradnje plinovoda Južna interkonekcija. Mimo toga, SAD na OHR sve više gledaju kao na teret.
S druge strane, evropske zemlje na OHR gledaju kao na “nužno zlo”. U Briselu i ključnim evropskim prijestolnicama su svjesni da se OHR trebao ugasiti, ali da za to još uvijek nisu stvoreni uslovi. Misija zbog koje je ova institucija osnovana još nije završena, a odlazak prije ispunjenja ciljeva mogao bi biti izrazito negativan po stabilnost BiH.
Dakle, dok su informacije u javnosti uglavnom fokusirane na imena, djelovanje budućeg visokog predstavnika, pa i samog italijanskog kandidata kojeg podržava SAD, zavisit će od konsenzusa velikih sila. Odgovor na pitanje koji je blok unutar PIC-a prevladao, dobit ćemo tek kroz djelovanje novog visokog predstavnika u prvih nekoliko mjeseci njegovog mandata.
