Selma Valentić: Život na selu ne mora biti loš (AUDIO)

Objavljeno prije 1 mjesec

Selma Valentić je naša sagovornica u emisiji ‘One dolaze’ koju predstavljamo u sklopu mjeseca ‘žena na selu’ i projekta ‘Ženska strana života’.

Kako ističe na početku razgovora, tokom obrazovanja jedini problem je bio prijevoz s obzirom da je zbog putovanja u Zenicu morala ustajati u ranim jutarnjim satima, voziti se u lošim autobusima, a potom čekati nastavu bez obzira na vremenske uvjete.

“Zimi je bilo mnogo hladno i često su autobusi kasnili. Ljeti je prevruće i gužva, a vrijeme provedeno u autobusu je bilo vrijeme učenja”, izjavila je Valentić.

Sve to je vodilo ka uspjehu, nakon čega je upisala i Pravni fakultet Univerziteta u Zenici. Željela je biti uspješna i samostalna žena 21. vijeka.

Položaj žene na selu je:

Pogledajte rezultate

Loading ... Loading ...

“Roditelji su izdvojili svoja sredstva za moje školovanje. Mnogo rade i mnogo se trude kako bi osigurali sredstva za moje obrazovanje. Babo je automehaničar, a mama je završila Pravni fakultet u Zenici”, dodaje naša sagovornica.

Život na selu nije lagan

Sudovi, parnice, sudski postupci, ali i majkina odluka prevagnula je i kod nje, zbog čega je upisala Pravni fakultet. Na pitanje koliko je teško bilo tada i danas, Valentić kaže:

“Život mojih roditelja nije bio tako lagan. Njihovo djetinjstvo nije bilo kao moje. Radili su na poljoprivrednim poslovima i nisu imali toliko slobodnog vremena.”

Njeni vršnjaci u godinama školovanja na selu su učestvovali u poljoprivrednim poslovima i poboljšanju života porodice, dok je ona putovala sa svojom porodicom po bh. gradovima i državama regije, bila aktivna članica Odreda izviđača ‘Safet Ribić’, trenirala odbojku i učestvovala na brojnim takmičenjima.

“Kod mene nije bilo upitno hoću li ići na fakultet, bio je upitan samo moj izbor. Imam osjećaj da bi svaka druga odluka, osim one da želim pohađati fakultet, bila razočarenje za moje roditelje. Sve dotadašnje resurse dali su na raspolaganje kako bi meni omogućili da budem samostalna žena”, dodaje Valentić.

Društveni dom i Centar za mlade

U Orahovici kod Nemile djevojke nakon završenje srednje škole ne zaustavljaju svoje obrazovanje, već se usmjeravaju dalje ka fakultetima ili drugim načinima doedukacije.

U ovom mjestu je nedavno u Društvenom domu otvoren i Centar za mlade, a naša sagovornica ističe kako im je to nedostajalo u ‘vremenu društvenih mreža’.

“Ovo je ekstra prilika da sve, kao što su mobiteli, društvene mreže i internet, padnu u drugi plan i da mladi usmjere svoje aktivnosti ka nečemu ljepšem. Centar smo dobili krajem prošle godine od USAID-a, a projekt je realizovao IOM u saradnji sa Savjetom MZ Orahovica”, kaže naša sagovornica.

U Centru imaju sedmične projekcije filmova, učenja stranih jezika, AutoCAD-a, zanata, rukotvorina i drugih zanimljivih radionica za sve mlade. Slobodno vrijeme, ipak, samoinicijativno, provede u pomaganju roditeljima.

“Pomažem im, kako u poljoprivredi, tako i u kućanskim poslovima. U djetinjstvu sam se bavila sportom, a u svemu ovome pronađem vrijeme i za fitnes i druge aktivnosti. U toku ramazana pomažem urealizaciji vjerskih programa”, izjavila je Valentić.

Sve ovo lako je uskladiti i realizovati uz dobru organizaciju i podršku ljudi. Njen najveći uspjeh je taj što je i sama dobar organizator da pored brojnih obaveza uvijek pronađe vrijeme za svoje i aktivnosti drugih okolo sebe.

“Mladi se trebaju uključiti u društvene procese

Smatra da sve mlade djevojke trebaju iskoristiti priliku da se obrazuju, bilo na selu ili u gradu. 

“Mladi još uvijek nemaju toliku podršku i prepušteni su sami sebi. Nemaju priliku ni za zaposlenje ni lični razvoj na selu. Mnogi završavaju škole i nakon toga odlaze u gradove ili druge države kako bi se izborili za egzistenciju i život. Čak ni u poljoprivrednim aktivnostima nemaju toliku podršku. Počeli su se baviti malinarstvom, ali zbog otkupnih cijena malina sve su ‘bacili u vodu”, dodaje naša sagovornica.

Međutim, smatra da je potreban veći angažman i uključenost mladih u društvene procese. Također, ističe da mogu pisati i projekte koji bi privukli vanjske fondove organizacija.

“Podrška starijih mještana nije toliko izražena, još uvijek se postavljaju pitanja šta će nama takvi centri i okupljanja. Interesuje ih šta oni imaju od naših sastanaka. Smatraju da smo tu i da povećavamo troškove te gledaju sve kroz lični interes. Ali, iako je izostala njihova podrška, to nas ne sprječava da održavamo svoje aktivnosti i da se družimo”, pojašnjava Valentić.


Na kraju je istakla da život na selu ne mora biti loš te da je sve do toga kako ga osoba sebi napravi.

“Žene na selu nekada nisu imale priliku da idu u školu. Nisu imale svoja prava i borbe za sebe. Bile su primorane biti u kući i biti domaćice. Danas je stanje bolje, jer se svijet mijenja, samo je bitno koliko mi možemo. Mladi moraju biti pokretači promjena i drago mi je da smo mi u ovom mjestu pokretači naših promjena zbog generacija koje dolaze. Žene moraju da se bore za svoja prava, obrazovanje, položaj u društvu i funkcije na kojima će biti pitane, jer se sve tiče njih”, zaključila je Valentić u razgovoru za Radio Zenit.