Slovenija nema novca za otkup Mercatora

Objavljeno prije 2 mjeseca

Slovenski ekonomisti ne vjeruju u slovenske planove o reotkupu Mercatora, a pesimistični su i kada je riječ o uspjehu hrvatskog spašavanja Agrokora. Lex Agrokor samo je kupovanje vremena, kažu oni.

Iako je Agrokorovo preuzimanje Mercatora prije tri godine u Hrvatskoj bilo predstavljeno kao veliki uspjeh na tragu najbolje svjetske prakse okrupnjavanja maloprodaje i jačanja konkurentnosti, brojni slovenski ekonomisti otpočetka su bili sumnjičavi prema tom potezu. Smatrali su da u tom slučaju jedna visoko zadužena kompanija kupuje drugu visoko zaduženu kompaniju, što se ne može dobro završiti ni za Mercator ni za Agrokor. I slovenski političari upozoravali su na opasnost od ulaska Agrokora u Mercator, najvećeg slovenskog poslodavca, koji zapošljava oko 10 hiljada radnika, s obzirom na veliku važnost te kompanije za slovenski prehrambeno-industrijski sektor.

No slovenska politika, kako za DW objašnjava Bogomir Kovač, profesor ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani, nije imala snage spriječiti ulazak Agrokora u Mercator.

“Radilo se o političko-ekonomskom fatalizmu: svi su znali o čemu se radi, ali nitko više nije bio dovoljno snažan za bilo kakvu obranu od tog preuzimanja”, odgovara Kovač na pitanje kako iz današnje perspektive, nakon što su se obistinile najcrnje prognoze slovenskih ekonomista, gleda na Agrokorovo preuzimanje Mercatora.

Osporavanje ugovora o prodaji Mercatora

Nakon financijskog kolapsa Agrokora, slovenska vlada pokušava spriječiti da Agrokor za sobom povuče i Mercator. Zato je prošlog proljeća donesen ‘lex Mercator’, zakon kojim Ljubljana nastoji spriječiti negativne utjecaje i prelijevanje krize Agrokora, vlasnika Mercatora, u Sloveniju. Ovih dana iz Ljevice, slovenske parlamentarne stranke koju su uspoređivali s grčkom Sirizom, stižu prijedlozi da Slovenija otkupi Mercator, a onda ga restrukturira i sanira, kako bi gospodarstvo izbjeglo negativne posljedice urušavanja Agrokora.

No Kovač ne vjeruje u reotkup Mercatora. Kaže da Slovenija za to nema novca, a samo dugovi Mercatora iznose oko 900 milijuna eura. Iako je skeptičan prema pokušajima spašavanja Mercatora, priznaje da neke mogućnosti ipak postoje. Prva podrazumijeva da se sve države u kojima Agrokor posluje međusobno povežu i donesu posebne zakone, kojima bi ograničili djelovanje ‘lex Agrokor’. Druga je mogućnost da Ljubljana u kompleksnom pravnom sporu pokuša osporiti kupoprodajni ugovor o prodaji Mercatora, slično kao što Hrvatska osporava sporazum s MOL-om. I ugovor o prodaji Mercatora temeljio se na lažiranim podacima i rezultat je koruptivnog djelovanja, kaže Kovač.

Ugledni profesor, međutim, upozorava da Mercator, ovakav kakav jest – enormno zadužen – ne može preživjeti.

“Da bi preživio, on mora dobiti nove vlasnike i otpis dugova. U čistom poslovno-ekonomskom smislu tu rješenja nema, jer Mercator nije poslovno sposoban za taj pothvat. Poslovni model Mercatora, pa i Konzuma, koji se temelji na visokoj zaduženosti, nije moguće spasiti bez novih tržišta i izuzetne efikasnosti, a njih nema”, uvjeren je Kovač.

Strategija balkanskog monopola

Ni slovenski ekonomist Maks Tajnikar ne vjeruje u ulazak slovenske države u vlasništvo Mercatora, podsjećajući da “nitko ozbiljan u Sloveniji ne misli da trgovina mora biti u državnom vlasništvu”. No Tajnikar kaže i da ne treba naročito brinuti za sudbinu Mercatora.

“Ako Agrokor ide u stečaj Mercator će dobiti novog vlasnika. Ako će se Agrokor sanirati onda je Agrokoru za sanaciju potreban Mercator i neće ga prodavati. Možda bi za Mercator najbolje bilo da dođe do stečaja Agrokora, jer će u slučaju sanacije Agrokora Mercator morati snositi dio troškova te sanacije. Najveći će problem Mercatoru biti vrijeme, jer će kao tvrtka kćer Agrokora teško normalno raditi dok ne dođe do rješenja za Agrokor. Za Mercator je opasna zbrka koja je nastala s ‘lex Agrokor’, jer bi zbunjene banke mogle preko njegovog vlasništva osigurati svoja potraživanja i blokirati njegov rad, ili bi hrvatska vlada – a ne privatni vlasnik Agrokora – mogla uzeti pravo odlučivanja o sudbini Mercatora”, analizira Tajnikar, pretpostavljajući da bi tada sa slovenske strane stigla tužba kojom bi se usporavalo pravo hrvatskoj državi na takve odluke.

Kada je pak riječ o Agrokoru, Tajnikar smatra da je Todorićeva strategija širenja tog koncerna i stvaranja svojevrsnog balkanskog monopola bila pogrešna, baš kao što su pogrešni i svi potezi oko njegova spašavanja.

“Treba imati na umu da se kriza Agrokora ne može riješiti bez Sberbanke, jer je nužno pretvaranje jednog dijela duga u vlasnički kapital, a dogovor s tom bankom bi se postigao najlakše i bio bi signal i za sve druge vjerovnike. Bilance Agrokora ne bi trebale biti javne, kao što je to uradio vladin povjerenik za Agrokor, sve dok se ne napravi plan za poslovni zaokret i dok se ne postigne dogovor s kreditorima”, upozorava Tajnikar i dodaje da se ništa od toga nije dogodilo.

Hiljade tužbi protiv hrvatske države

Stupanje hrvatske države u ekonomsko vlasništvo nad Agrokorom s ‘lex Agrokor’ i izbacivanje Todorića iz funkcije (privatnog) vlasnika, po Tajnikaru, de facto znači nacionalizaciju poduzeća, što onemogućava legalnu sanaciju i može voditi samo prema stečaju. Naš sugovornik smatra i da neravnopravni tretman banaka i dobavljača opterećuje hrvatsku državu i stvara podloge za hiljade tužbi protiv države.

“Kriza Agrokora stoga će se proširiti na mnoštvo dobavljača i investitora, što će pogoditi čitavo hrvatsko gospodarstvo. Vladin povjerenik za Agrokor sada bi morao razgovarati s Todorićem i Sberbankom, a ne s novinarima, policajcima i političarima. Za potonje bi kasnije uvijek bilo dovoljno vremena. Ali za te opomene sada je prekasno”, smatra naš sugovornik.

A kada je riječ o budućnosti Agrokora, pesimističan je i njegov kolega Kovač. Po njegovom mišljenju, Akrokor u ovakvim okolnostima i s ovolikim dugom nije moguće spasiti.

“Lex Agrokor zapravo samo predstavlja kupovinu vremena. Sustav bi se u suprotnom već raspao, a sada se kontrolirano raspada. Sustav je moguće samo radikalno restrukturirati i postupno prodati, i to po dijelovima, jer sumnjam da je itko zainteresiran za Agrokor kao cjelinu”, zaključuje Kovač.