Tuzla je i ovog 25. maja osvanula u tišini i sjećanju na jedan od najtragičnijih dana u svojoj historiji. Na današnji dan prije 31 godinu, u masakru na Kapiji, ugašen je 71 mladi život, dok je više od 200 građana ranjeno.
Te kobne večeri 25. maja 1995. godine, tačno u 20 sati i 55 minuta, granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na planini Ozren pogodila je Kapiju – tadašnje mjesto okupljanja mladih Tuzle. U svega nekoliko sekundi simbol života, druženja i mladosti pretvoren je u mjesto nezamislive tragedije.
Prosječna starost ubijenih bila je svega 21 godina, a među žrtvama se nalazio i dvogodišnji Sandro Kalesić, najmlađa žrtva masakra, koji je u trenutku eksplozije bio u naručju svojih roditelja. Njegovo ime i danas ostaje simbol boli koja nije prestala ni nakon tri decenije.
Sud Bosne i Hercegovine pravosnažno je utvrdio da je za granatiranje Tuzle odgovoran Novak Đukić, nekadašnji komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske. Presudom je osuđen na 20 godina zatvora zbog naređivanja artiljerijskog napada na Kapiju.
Međutim, uprkos pravosnažnoj presudi, Đukić ni danas ne služi zatvorsku kaznu. Bh. pravosuđu nedostupan je od 2014. godine, kada se nije pojavio na izdržavanju kazne, navodeći da se nalazi na liječenju u Srbiji. Za njim je raspisana potjernica, ali zbog posjedovanja srbijanskog državljanstva nije izručen Bosni i Hercegovini.
Program obilježavanja godišnjice počeo je u kompleksu Slana Banja, gdje su položeni vijenci i cvijeće u znak sjećanja na civilne žrtve rata. Centralna komemoracija bit će održana na Kapiji, mjestu koje već 31 godinu nosi kolektivnu bol Tuzle.
Večeras će se tačno u 20 sati i 55 minuta oglasiti sirena za uzbunu – zvuk koji u Tuzli ne označava samo sjećanje, već i trajnu ranu grada koji nikada nije zaboravio svoje najmlađe sugrađane.
Na području Tuzlanskog kantona danas je Dan žalosti. Zastave su spuštene na pola koplja, dok su javni sadržaji prilagođeni dostojanstvenom obilježavanju godišnjice jednog od najtežih zločina nad civilima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Kapija danas nije samo mjesto stradanja, već trajni podsjetnik na prekinute snove, ugašenu mladost i generaciju koja je vjerovala da rat neće pobijediti život.
U noći 25. maja 1995. godine na Tuzlanskoj kapiji smrtno je stradala 71 osoba, među kojima su bili mladi različitih nacionalnosti i životnih priča, čija imena i danas ostaju trajno upisana u kolektivno sjećanje Bosne i Hercegovine.
