5.7 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Posljednje objavljeno

    U subotu u zeničkom pozorištu premijerna izvedba predstave “Medeja”

    U subotu u zeničkom pozorištu premijerna izvedba predstave “Medeja”

    U Bosanskom narodnom pozorištu Zenica će u subotu, 27.01.2024. godine, sa početkom u 20 sati biti premijerno izvedena predstava “Medeja”.

    Premijera predstave, u trajanju od 90 minuta, će biti izvedena na Velikoj sceni zeničkog pozorišta.

    Predstava je rađena prema starogrčkom dramatičaru (tragičaru) Euripidu, u režiji Stevana Bodrože, a u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

    U predstavi igraju: Lana Delić, Nusmir Muharemović, Snežana Vidović, Selma Mehanović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Siniša Vidović, Saša Handžić, Benjamin Bajramović, Sabina Kulenović, Osman Efendić / Alem Hamzić / Muhamed Jusić.

    Razlozi za postavljanje Euripidove Medeje u današnje vrijeme

    “Euripidova Medeja uvek je bila simbol strasti i osvete. Ona je nesposobna da se pomiri sa nepravdom koja joj je učinjena, sa prestankom Jasonove ljubavi prema njoj, sa pitanjem da li je njegova ljubav ikada bila iskrena ili samo maska pritvornosti i koristi. Iz svega toga izranja i Medeja kao osvetnica, decoubica, Medeja kao jedan od najstrašnijih i najpotresnijih likova dramske književnosti, žena koja uništava sam život koji je stvorila, donela na ovaj svet, jer ne može imati emotivni život sa čovekom kog voli i koji je ostavlja. Ali danas je nezaobilazan, u tumačenju i aktuelizaciji ovog dela, motiv da je Medeja varvarka, da je došla iz Kolhide, daleke, mitske, neznabožačke zemlje, da pokuša da se uklopi u tzv. civilizovani svet njenog muža. I tada kao i sada, pri pomisli na tolike „savremene“ Medeje za kojima ćemo u postavci tragati, ona je neuklopljena, samim svojim rođenjem nepripadajuća sredini u kojoj se obrela. Ona u svom sećanju i svojoj duši nosi drevne, daleke običaje, ona se ne uklapa u imperative razuma po kojima žive ljudi među koje se nastanila. Ona zato ne može da pojmi, prihvati i pomiri se sa tim da je muž iz koristi napušta, jer se sprema da uđe u politički i materijalno lukrativan brak. Medeja više nego ikada u istoriji svojih tumačenja i postavki danas predstavlja priču o nemogućnosti dve kulture da se povežu, nađu zajednički jezik. U epohi u kojoj živimo, kada još uvek stotine hiljada izbeglica, tj. „migranata“, svakodnevno dolaze u Evropu, svedoci smo kako su svi naši svetonazori, svi principi i pogledi na stvarnost dovedeni u pitanje naglim mešanjem sa ljudima koji su od nas drugačiji. Čovek nije sposoban lako da prihvati drugost i odatle se rađaju strah, ksenofobija, nasilje. Medeja je varvarka, duboko strana, usled svojih običaja i verovanja, sredini u kojoj živi. Ova treba da bude istisnuta, vraćene tamo odakle je došla, njeno lice, puno strasti, bola i autentične žeđi za životom je poput nekog antiogledala na kom Jason, i ostali koji okružuju Medeju, ne vide sopstveno koristoljublje, flegmatični i pragmatični mir, emotivnu ugašenost, pregaženost imperativima sticanja i materijalnog. Zato što ne vide te rezone na njenom licu oni je se plaše, daleko pre no što je ubila svoju decu. Medeja je danas priča o bezuspešnom susretu civilizacija koji rezultira tragedijom. Medeja je priča o licemerju, tobožnjeg, prihvatanja drugosti, da bi se potom ta drugost odbacila jer nikada iskreno nije ni bila prihvaćena. Medeja je danas priča o ksenofobiji visokorazvijenog sveta koji ljude tzv. drugog i trećeg sveta koristi kao svojevrsni repromaterijal, njihove emocije, životi, tela, energije služe svrsi, kada se ta svrha izgubi, ti ljudi postaju nepotrebni. Medejin krik je krik obespravljenih, puštenih u neki „bolji“ svet, kako bi se sklonili iz tobožnjeg pakla sopstvenih nerazvijenih i nazadnih domovina, da bi se u tom „boljem“ svetu sreli sa zlom daleko perfidnijim od bilo kog koje su ostavili u svojim postojbinama. Emotivna hladnoća i nedostupnost, racionalost koja opravdava svako koristoljublje, život kao izlistavanje beskrajnog računa kojim se naplaćuje neutaživa potreba za materijalnim – protiv svega toga buni se naša savremena Medeja, dubokim egzistencijalnim krikom koji ledi krv u žilama, žena koja, psihički „raznesena“ tolikom neljubavlju, poseže za vrhunskim oblikom autodestrukcije, ubistvom svoje dece”, opisao je sa nekoliko rečenica reditelj predstave Stevan Bodroža.

    Reprizne izvedbe predstave “Medeja” planirane su u petak, 02.02.2024., i u subotu, 03.02.2024. godine u 20 sati na Velikoj sceni BNP Zenica.

    Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.

    U Bosanskom narodnom pozorištu Zenica će u subotu, 27.01.2024. godine, sa početkom u 20 sati biti premijerno izvedena predstava “Medeja”.

    Premijera predstave, u trajanju od 90 minuta, će biti izvedena na Velikoj sceni zeničkog pozorišta.

    - Reklama -

    Predstava je rađena prema starogrčkom dramatičaru (tragičaru) Euripidu, u režiji Stevana Bodrože, a u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

    - Reklama -

    U predstavi igraju: Lana Delić, Nusmir Muharemović, Snežana Vidović, Selma Mehanović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Siniša Vidović, Saša Handžić, Benjamin Bajramović, Sabina Kulenović, Osman Efendić / Alem Hamzić / Muhamed Jusić.

    - Reklama -

    Razlozi za postavljanje Euripidove Medeje u današnje vrijeme

    “Euripidova Medeja uvek je bila simbol strasti i osvete. Ona je nesposobna da se pomiri sa nepravdom koja joj je učinjena, sa prestankom Jasonove ljubavi prema njoj, sa pitanjem da li je njegova ljubav ikada bila iskrena ili samo maska pritvornosti i koristi. Iz svega toga izranja i Medeja kao osvetnica, decoubica, Medeja kao jedan od najstrašnijih i najpotresnijih likova dramske književnosti, žena koja uništava sam život koji je stvorila, donela na ovaj svet, jer ne može imati emotivni život sa čovekom kog voli i koji je ostavlja. Ali danas je nezaobilazan, u tumačenju i aktuelizaciji ovog dela, motiv da je Medeja varvarka, da je došla iz Kolhide, daleke, mitske, neznabožačke zemlje, da pokuša da se uklopi u tzv. civilizovani svet njenog muža. I tada kao i sada, pri pomisli na tolike „savremene“ Medeje za kojima ćemo u postavci tragati, ona je neuklopljena, samim svojim rođenjem nepripadajuća sredini u kojoj se obrela. Ona u svom sećanju i svojoj duši nosi drevne, daleke običaje, ona se ne uklapa u imperative razuma po kojima žive ljudi među koje se nastanila. Ona zato ne može da pojmi, prihvati i pomiri se sa tim da je muž iz koristi napušta, jer se sprema da uđe u politički i materijalno lukrativan brak. Medeja više nego ikada u istoriji svojih tumačenja i postavki danas predstavlja priču o nemogućnosti dve kulture da se povežu, nađu zajednički jezik. U epohi u kojoj živimo, kada još uvek stotine hiljada izbeglica, tj. „migranata“, svakodnevno dolaze u Evropu, svedoci smo kako su svi naši svetonazori, svi principi i pogledi na stvarnost dovedeni u pitanje naglim mešanjem sa ljudima koji su od nas drugačiji. Čovek nije sposoban lako da prihvati drugost i odatle se rađaju strah, ksenofobija, nasilje. Medeja je varvarka, duboko strana, usled svojih običaja i verovanja, sredini u kojoj živi. Ova treba da bude istisnuta, vraćene tamo odakle je došla, njeno lice, puno strasti, bola i autentične žeđi za životom je poput nekog antiogledala na kom Jason, i ostali koji okružuju Medeju, ne vide sopstveno koristoljublje, flegmatični i pragmatični mir, emotivnu ugašenost, pregaženost imperativima sticanja i materijalnog. Zato što ne vide te rezone na njenom licu oni je se plaše, daleko pre no što je ubila svoju decu. Medeja je danas priča o bezuspešnom susretu civilizacija koji rezultira tragedijom. Medeja je priča o licemerju, tobožnjeg, prihvatanja drugosti, da bi se potom ta drugost odbacila jer nikada iskreno nije ni bila prihvaćena. Medeja je danas priča o ksenofobiji visokorazvijenog sveta koji ljude tzv. drugog i trećeg sveta koristi kao svojevrsni repromaterijal, njihove emocije, životi, tela, energije služe svrsi, kada se ta svrha izgubi, ti ljudi postaju nepotrebni. Medejin krik je krik obespravljenih, puštenih u neki „bolji“ svet, kako bi se sklonili iz tobožnjeg pakla sopstvenih nerazvijenih i nazadnih domovina, da bi se u tom „boljem“ svetu sreli sa zlom daleko perfidnijim od bilo kog koje su ostavili u svojim postojbinama. Emotivna hladnoća i nedostupnost, racionalost koja opravdava svako koristoljublje, život kao izlistavanje beskrajnog računa kojim se naplaćuje neutaživa potreba za materijalnim – protiv svega toga buni se naša savremena Medeja, dubokim egzistencijalnim krikom koji ledi krv u žilama, žena koja, psihički „raznesena“ tolikom neljubavlju, poseže za vrhunskim oblikom autodestrukcije, ubistvom svoje dece”, opisao je sa nekoliko rečenica reditelj predstave Stevan Bodroža.

    Reprizne izvedbe predstave “Medeja” planirane su u petak, 02.02.2024., i u subotu, 03.02.2024. godine u 20 sati na Velikoj sceni BNP Zenica.

    Zenica
    overcast clouds
    5.7 ° C
    5.7 °
    5.7 °
    92 %
    1.6kmh
    100 %
    sub
    19 °
    ned
    23 °
    pon
    26 °
    uto
    23 °
    sri
    22 °