Prije nekoliko sedmica, iz očaja, dio zeničkih rudara i zatvorio se u jamu. Izašli su, ali i dalje bez konkretnog datuma i rješenja za pitanje tri plate koliko nisu primili. Stoga za srijedu najavljuju proteste pred Vladom Federacije BiH. Postavlja se pitanje šta će u budućnosti biti sa ostalim rudnicima kada zenički godinama prolazi kroz agoniju i neizvjesnost.
Početkom avgusta, dio zeničkih rudara osam dana proveo je u jami. Izašli su ne zbog dogovora o isplati, već zato što više nisu mogli izdržati.
ALIJA SELMAN, rudar RMU ZENICA
“To je iz očaja i ljudi su izašli zato jer još evo nije ništa pokrenuto. Jednostavno uvijek smo imali problema sa ministarstvom u pregovorima, sa tajmingom. Nikad nije ispustio tajming koji je obećao. I zato vjerovatno posljedica toga je da sad ne smije obećati taj datum famozni.”
Zato će zenički rudari u srijedu u Sarajevo, pred Vladu Federacije BiH.
NEDžAD DURAKOVIĆ, predsjednik Sindikata RMU Zenica
“Velika većina od tih dvjestotinjak rudara Rudnika Mrkog uglja Zenica su zauzeli stav i kazali da u ovom trenutku moramo pojačati borbu jer jednostavno, da ne govorimo o socijalnom dijelu, to je više suludo i to se već konstantno priča. Samo shvatite šta znači ne primiti tri mjesečne plate.”
Podsjećamo, RMU Zenica nema proizvodnju. Odluka o zatvaranju rudnika donesena je još 2023. godine, nakon godina poslovanja s gubicima, pada proizvodnje i potrebe za velikim ulaganjima. Jedan dio radnika je na prekidu, a drugi mora dolaziti na posao izvlačiti opremu. Kredit Svjetske banke trebao bi riješiti problem ali do realizacije koraka potrebnih za njegovu efektivnost na terenu nikako da dođe.
“Djeluje da su previše opušteni, projekat Svjetske banke će doći kad dođe. Na zadnjem sastanku je ministar rekao da ne može uticati na projekat Svjetske banke, to ja poštujem, samo ministru lično zamjerim, njegovom timu, jer nije našao alternativu, plan B. Čovjek ne može egzistirati 100 dana da ne dobije dinara.”
Problem, međutim, nije samo zenički rudnik. I Rudnik Breza posljednjih mjeseci prati radnički neposluh i kašnjenja plata. Iz Elektroprivrede BiH takva kašnjenja pravdaju nedovoljnom proizvodnjom uglja koju očekuju od rudnika da osiguraju.
Iako elektroenergetski sektor u našoj zemlji i dalje u velikoj mjeri zavisi od rudnika, postavlja se pitanje kako, kada su rudnici u ovakvoj situaciji, nakopati nedostajući milion tona uglja potrebnih za stabilnost elektroenergetskog sistema u Federaciji BiH.
“Ako nemate ulaganja, ako nemate situaciju da imate dovoljan broj radnika u jamama ili površinskim kopovima, onda ne možete očekivati bar polovinu te proizvodnje koja se nametne kontra. Ne možete s jedne strane nešto zatvarati i ne ulagati u ostale rudnike da to pokriju.”
“To je samo prebacivanje loptice, a kolateralna šteta je taj običan čovjek, njemu se kičma savija do pucanja.”
Ni pitanje zeničkih rudara koji su stekli uslove za penziju još nije u potpunosti riješeno. Vlada Federacije osigurala je sredstva za uvezivanje staža za 27 rudara, ali, ističu rudari, druge institucije su zakazale i pokazale svu tromost sistema. Zato višegodišnja agonija zeničkog rudnika otvara pitanje šta čeka rudare u drugim sredinama.
Ako je gašenje rudnika neizbježan dio pravedne, odnosno zelene tranzicije, kako osigurati da radnici, koji su nekada bili simbol časnog rada, kada dođe vrijeme za njihov odlazak ne budu ostavljeni da se sami bore?
