Ukupno podjela

Posljednje objavljeno

Život na Marsu bio bi veoma težak

Život na Marsu bio bi veoma težak

Ako je suditi po naučnom eksperimentu “Biosfera dva”, ljudima neće biti lako da žive i prežive u eventualnim naseljima na Marsu i Mjesecu. Prije 25 godina počeo je naučni eksperiment u okviru koga je tokom dvije godine osmoro ljudi oponašalo život u svemirskoj bazi na Mjesecu ili Marsu.

Oni su se sa velikim entuzijazmom uselili u ogromni kompleks u američkoj saveznoj državi Arizoni, koji je zahvatao 1,3 hektara.

Zajedno sa 3.800 biljnih i životinjskih vrsta u ekosistemu, četiri muškarca i četiri žene trebalo je da žive u potpunoj izolaciji dvije godine. Na raspolaganju su imali jedino sunčevu svjetlost i električnu energiju. U kompleksu su se nalazili i savana, tropska prašuma, pustinja, te poljoprivredne površine i naselja.

Eksperiment je finansirao američki milijarder Edvard Bas sa 150 miliona dolara.

Nakon dvije godine eksperiment je okončan, a danas se zna da su naučnici teško preživljavali u uslovima koji su ličili na one na Marsu ili Mjesecu.

Oni su prosječno izgubili 15 odsto tjelesne težine za dvije godine. U izolovanom kompleksu su se nevjerovatnom brzinom razmnožile bubašvabe i mravi.

Tokom dvije godine, u staklenu građevinu dopremane su brojne potrepštine, poput sjemena, tableta za spavanje ili klopki za miševe.

Kada su se napokon vratili u spoljno okruženje, naučnici su bili bljedunjavi i mršavi. Odmah nakon početka eksperimenta jedna žena je slučajno odrezala komad prsta i morala je napustiti grupu radi odlaska u bolnicu. Kada se vratila, donijela je sobom i dvije torbe pune hrane, mada je to bilo strogo zabranjeno.

Kasnije je otkriveno da je organizator projekta u građevinu ugradio neku vrstu usisavača za ugljen-dioksid, te u kompleks pumpao dodatni kiseonik.

Nije bilo baš tako jednostavno oponašati uslove života na Zemlji.

Američki magazin “Tajm” uvrstio je ovaj eksperiment u “100 najgorih ideja vijeka”.

Poslije toga, u svojevoljnu izolaciju ušla je i druga grupa koja je u ogromnom stakleniku u Arizoni ostala šest mjeseci. Bilo je od tada i drugih sličnih eksperimenata, ali nijedan nije bio tako ekstreman kao “Biosfera dva”.

Nedavno je mala grupa naučnika provela 365 dana na jednom vulkanu na Havajima i ondje simulirala život na Marsu. Oni su imali ograničene količine vode, a izvan baze smjeli su se kretati samo u astronautskim odijelima.

Jedini kontakt sa spoljnim svijetom bio je moguć putem elektronske pošte, a svakoj poruci trebalo je 20 minuta da bi stigla do primaoca. Nisu imali ni telefon ni televizor.

Danas se kompleks “Biosfera dva” u Arizoni koristi u naučne svrhe, a otvoren je i za posjetioce.

Ako je suditi po naučnom eksperimentu “Biosfera dva”, ljudima neće biti lako da žive i prežive u eventualnim naseljima na Marsu i Mjesecu. Prije 25 godina počeo je naučni eksperiment u okviru koga je tokom dvije godine osmoro ljudi oponašalo život u svemirskoj bazi na Mjesecu ili Marsu.

Oni su se sa velikim entuzijazmom uselili u ogromni kompleks u američkoj saveznoj državi Arizoni, koji je zahvatao 1,3 hektara.

Zajedno sa 3.800 biljnih i životinjskih vrsta u ekosistemu, četiri muškarca i četiri žene trebalo je da žive u potpunoj izolaciji dvije godine. Na raspolaganju su imali jedino sunčevu svjetlost i električnu energiju. U kompleksu su se nalazili i savana, tropska prašuma, pustinja, te poljoprivredne površine i naselja.

Eksperiment je finansirao američki milijarder Edvard Bas sa 150 miliona dolara.

Nakon dvije godine eksperiment je okončan, a danas se zna da su naučnici teško preživljavali u uslovima koji su ličili na one na Marsu ili Mjesecu.

Oni su prosječno izgubili 15 odsto tjelesne težine za dvije godine. U izolovanom kompleksu su se nevjerovatnom brzinom razmnožile bubašvabe i mravi.

Tokom dvije godine, u staklenu građevinu dopremane su brojne potrepštine, poput sjemena, tableta za spavanje ili klopki za miševe.

Kada su se napokon vratili u spoljno okruženje, naučnici su bili bljedunjavi i mršavi. Odmah nakon početka eksperimenta jedna žena je slučajno odrezala komad prsta i morala je napustiti grupu radi odlaska u bolnicu. Kada se vratila, donijela je sobom i dvije torbe pune hrane, mada je to bilo strogo zabranjeno.

Kasnije je otkriveno da je organizator projekta u građevinu ugradio neku vrstu usisavača za ugljen-dioksid, te u kompleks pumpao dodatni kiseonik.

Nije bilo baš tako jednostavno oponašati uslove života na Zemlji.

Američki magazin “Tajm” uvrstio je ovaj eksperiment u “100 najgorih ideja vijeka”.

Poslije toga, u svojevoljnu izolaciju ušla je i druga grupa koja je u ogromnom stakleniku u Arizoni ostala šest mjeseci. Bilo je od tada i drugih sličnih eksperimenata, ali nijedan nije bio tako ekstreman kao “Biosfera dva”.

Nedavno je mala grupa naučnika provela 365 dana na jednom vulkanu na Havajima i ondje simulirala život na Marsu. Oni su imali ograničene količine vode, a izvan baze smjeli su se kretati samo u astronautskim odijelima.

Jedini kontakt sa spoljnim svijetom bio je moguć putem elektronske pošte, a svakoj poruci trebalo je 20 minuta da bi stigla do primaoca. Nisu imali ni telefon ni televizor.

Danas se kompleks “Biosfera dva” u Arizoni koristi u naučne svrhe, a otvoren je i za posjetioce.

Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.

Zenica
overcast clouds
16.5 ° C
16.5 °
16.5 °
42 %
3.5kmh
91 %
sub
15 °
ned
19 °
pon
23 °
uto
21 °
sri
18 °