Bosanskohercegovački glumac, voditelj, pjevač i pisac Aldin Tucić postigao je veliki uspjeh objavivši knjigu “Vrisak sjećanja”. O ovom djelu, glumi i privatnom životu govorio je u intervjuu za Klix.ba.
U trenucima kada je cijeli svijet stao, a svakodnevnica postala ograničena, naš sagovornik pronašao je način da se izbori s unutrašnjim pritiscima, kroz pisanje. Period pandemije, kako kaže, probudio je u njemu sjećanja na brojne teške životne situacije, ali i potrebu da ih pretoči u riječi. Tako je nastala knjiga “Vrisak sjećanja” koja je napisana za svega dvije sedmice.
“Bila je korona, bili smo zatvoreni i ta vrsta nemoći da bilo šta promijeniš me podsjetila na mnogobrojne situacije u životu i, kako ja volim da kažem, da ne bih ‘puk'o’, počeo sam da pišem i samo se izlilo iz srca za nekih 15-ak dana. Da, knjigu sam napisao za 15 dana”, rekao je.
“Iza tog brzog procesa krije se život pun iskustava, a veliki dio tog identiteta vezan je za Zenicu, grad u kojem je odrastao. Djetinjstvo koje opisuje kroz igre na livadama, druženja i jednostavne radosti, ostavilo je dubok trag na njegov karakter i pogled na svijet”, naveo je.
“Zenica je jedan poseban grad. Meni je drago da sam imao to prijeratno i poslijeratno djetinjstvo gdje smo živjeli na travnjacima, livadama i jedva čekali vikende te igrali lopte, žmire i zaleđive. Mislim da je to mnogočemu doprinijelo da sačuvam tog dječaka koji najviše oživi na sceni, ali je itekako prisutan i u privatnom životu”, ispričao je.
Teške životne trenutke pretvorio je u snagu da nastavi dalje
Pored bezbrižnog djetinjstva, kroz život se suočavao i s teškim i bolnim trenucima. Gubitak roditelja ostavio je duboke ožiljke, a suočavanje s tim bolom bio je proces koji, kako navodi, i dalje traje. Ipak, kaže da je kroz vjeru uspio pronaći mir.
“Iskreno, tek kada sam pronašao vjeru pronašao sam i snagu da pronađem mir. Pisanje je bilo prva opcija, izbacivanja kompletnog bijesa, a druga je ovaj duhovni trening koji mi je pomogao da bolje razumijem neke stvari i da pronađem mir jer mnogo dragih ljudi sam izgubio u nekoliko godina, a roditelje je nemoguće zamijeniti. I dalje se borim s tim da ih nema i koliko god ljudi mislili da je lako i dalje je to kao da su jučer bili tu za mene”, kazao je.
Njegov put ka umjetnosti nije bio glamurozan. Tokom studija glume radio je sve što je mogao da bi opstao, uključujući i pjevanje u kafanama, što opisuje kao jedno od najtežih, ali i najpoučnijih životnih lekcija.
“I dan danas pjevam. Čak sam i jednu priču u knjizi pisao o tome. To je turbulentan dio života. Pjevati do četiri-pet ujutro pa onda u osam biti na fakultetu cijeli dan do sedam navečer bilo je u najmanju ruku zahtjevno, ali evo, preživjelo se i jedna opaka lekcija u životu”, naveo je.
Iako nikada nije sumnjao da će uspjeti, priznaje da je najveća borba bila ona unutrašnja – borba sa samopouzdanjem.
“Nisam nikada sumnjao u uspjeh jer sam naporno radio i držim se te da rad kad-tad ispliva, ali sam dosta sumnjao u sebe i onda dodatno neki ljudi ti poljuljaju to krhko samopouzdanje veoma lako. To mi je nekako bio problem, ali kada sam ga riješio krenuo sam dalje svojim putem vrlo hrabro”, poručio je.
Sudbina je, kako kaže, često donosila trenutke uspjeha i ličnih tragedija istovremeno.
“Diplomirao sam 2013. godine. Iste godine mi je preselila mama, rahmet joj duši. Onda, 2019. sam krajem jula dobio prvo dijete, kćerkicu Daliu, a te godine mi je otac preselio u oktobru. Bilo je mnogo takvih situacija, trebalo bi mi par dana da nabrojim sve. To su momenti gdje čovjek mora da vjeruje da će i sutra svanuti dan, da život teče kao rijeka i da je ne možeš zaustaviti. Moraš se prepustiti i naučiti plivati”, kazao je.
Publika prepoznaje koliko truda ulaže u sve što radi
Upravo ta iskustva duboko su utjecala na njegov umjetnički izraz. Iako publiku najčešće nasmijava, iza njegovog rada stoji snažna poruka i životna filozofija.
“Itekako. Svaka moja predstava ili posao koji radim je prožet velikim porukama. Ja se dosta bavim komedijom jer smatram da nije bilo smijeha, da se ni ja tako lako ne bih oporavljao, ali i kroz smijeh možemo provući itekako jake poruke i snažne. Ljudi će lakše prihvatiti da se nasmiju pa da nauče nešto nego da im stalno kvocaš”, ispričao je.
Jedna od ključnih odluka u njegovom životu bila je da prestane čekati prilike i počne ih sam stvarati, što danas vidi kao prekretnicu.
“Kada sam odlučio da ne predajem na konkurse za zaposlenje, nego da svoj život krojim samostalno i da radim kao samostalni umjetnik, s djecom, kao moderator, kao pjevač, bilo šta što bi mi donijelo prihode, ali da više ne zavisim ni od koga i da ne čekam nikoga, nego da stvaram sam sebi svoj put. To je nekako bila teška, ali po ovome što vidim sada, ispravna odluka”, rekao je.
U privatnom životu, najveći oslonac mu je supruga, za koju kaže da mu je promijenila život u najtežim trenucima.
“Ja često kažem da mi nije bilo nje sigurno ne bi bilo ni mene. Ona je meni poslana od strane Njega kada sam ja doslovno bio na skoro rubu ponora i zahvaljujući njoj ja sam izrastao u muškarca koji sada stoji pred vama i nema više briga za koje mislim da ne postoje rješenja”, kazao je.
Očinstvo mu je, kako ističe, potpuno promijenilo pogled na svijet i prioritete.
“E, o ovome bih mogao posebno knjigu da napišem. Prvo dijete totalna promjena razmišljanja. Više ne živiš samo za sebe, sada si odgovoran i još za nekoga, a drugo dijete je samo dodatno to učvrstilo i meni nema ljepšeg osjećaja nego kada umoran dođem kući i oni polete u zagrljaj. Iste sekunde nestaje kompletan umor”, kazao je.
Ima mnogo planova za budućnost, ali nije u žurbi
Iako balans između porodice i karijere nije jednostavan, trudi se pronaći način da očuva ono najvažnije.
“To je jedan izazov koji je stavljen pred sve nas. Ja pokušavam da uvijek imam nekoliko dana gdje smo samo mi skupa, na okupu i radimo neke stvari koje nama odgovaraju i da te izostanke najmanje osjete djeca”, objasnio je.
Profesionalni put dodatno je obogaćen saradnjom s Harisom Dubicom, koja je prerasla i u blisko prijateljstvo.
“Haris i ja smo spoj nespojivog koji fenomenalno funkcioniše. Za par godina smo postali nerazdvojni, a u međuvremenu se poslovno pretvorilo i u privatno – najbolja smo raja, da tako kažem”, naveo je.
Njegovi nastupi širom Evrope, ostavljaju snažan trag, a posebno pamti reakcije publike koje potvrđuju iskrenost njegovog rada.
“U Minhenu sam doživio ono što dugo nisam, a to je da su me poslije nastupa okružili ljudi, svako je htio fotografiju i dobio sam dosta komentara tipa: ‘Daj ti meni sada autogram jer uskoro će biti preskup’. Ljudi su primijetili šta je iskrenost, rad i požrtvovanost”, ispričao je.
Publika, kako kaže, ne ostaje ravnodušna ni na njegove lične priče, koje često dijeli kroz predstave i promocije.
“Ljudi se otvore i nekako traže da podijele svoje priče s tobom jer suosjećaju i na neki način se skupa izliječimo. Mislim da ljudi osjete da smo mi svi samo normalna bića s problemima, bez obzira na popularnost i uspjehe”, kazao je.
Planovi za budućnost već su u toku – novi film, knjiga i predstave, ali bez žurbe i pritiska.
“Trenutno završavamo film ‘Pisma snova’. U planu mi je druga knjiga da je izdam do kraja iduće godine ako Bog da i pišem par predstava uporedo, a to kad zaživi, zaživi. Ne žurim. Korak po korak”, rekao je.
Na kraju, njegova definicija uspjeha ostaje jednostavna, ali snažna, fokusirana na ono što zaista ima vrijednost.
“Mlađem sebi bih rekao da se ne obazire na to šta ljudi pričaju i na tuđa mišljenja i da ima mnogo više hrabrosti… Što se uspjeha tiče, ja stvarno smatram da sam uspio već sada. Porodica, dvoje divne djece, supruga koja mi je najveća podrška – šta meni više treba?”, rekao je Aldin Tucić na kraju razgovora za Klix.ba.
