Draško Stanivuković, gradonačelnik Banje Luke, rekao da neće ukloniti mural Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca, što pravni stručnjaci smatraju oblikom saučesništva, kao i osnovom za istragu krivične odgovornosti.
Stanivuković je, odgovarajući na pitanja novinara u Banjoj Luci, rekao da neće ukloniti mural Ratka Mladića o kojem je ranije pisao Detektor.
“Nećemo uklanjati. Dalje…”, kratko je rekao Stanivuković, što je objavljeno na jednom od njegovih profila na društvenim mrežama na videu zajedno s muralom lika Mladića, osuđenog za genocid i druge zločine u BiH.
Stanivuković nije odgovarao na pozive i poruke novinara Detektora za razgovor o ovoj temi, ni ranije niti nakon ove izjave. Mirjana Radanović, portparolka Partije demokratskog progresa (PDP), čiji je i on član, rekla je da će ga upoznati sa zahtjevom za izjavu, ali do objave ovog teksta odgovor nije stigao.
Fotografije murala Ratka Mladića ekipa Detektora je zabilježila u naselju Mejdan u Banjoj Luci. Kemal Gunić, predsjednik udruženja povratnika u ovome gradu, rekao je da su incidenti poput ovog doveli do smanjenja broja povratnika.
“Naša omladina je otišla u zapadne zemlje, traže bolje uslove za život, ovdje ih nemaju, a upitni su ti uslovi i za nas starije”, rekao je Gunić ranije.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a također nisu odgovorili da li su pokrenuli istragu o indentifikovanju onih koji su oslikali mural.
Iz Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR) su, nakon zahtjeva udruženja žrtava kojim su pozvali Christiana Schmidta da iskoristi svoje ovlasti kako bi se uklonile prijetnje miru, sigurnosti i ustavnom poretku i sankcionišu odgovorni, osudili veličanje Ratka Mladića muralom u Banjoj Luci.
“Veličanje ratnih zločinaca je za svaku osudu, a nadležne domaće institucije imaju obavezu djelovati u takvim slučajevima”, naveli su iz Ureda visokog predstavnika za Detektor. Sličan odgovor dostavili su i Udruženju žrtava i svjedoka genocida.
Valentin Inzko, bivši visoki predstavnik u BiH, nametnuo je izmjene Krivičnog zakona BiH prema kojima je kaznom od šest mjeseci do pet godina moguće kazniti onaj ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom, ako je usmjereno protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine.
Jasan Krivični zakon
Kazne su propisane i za imenovanje javnih objekata kao što su ulice, trgovi, parkovi, mostovi, institucije, ustanove, općine ili gradovi, naselja i naseljena mjesta, te se odnosi na one koji na bilo koji način veličaju osobe osuđene pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin.
Merisa Nesimović, asistentica na Pravnom fakultet u Bihaću, podsjeća da je Krivičnim zakonom zabranjeno i kažnjivo bilo kakvo javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje i bilo kakvi pokušaji opravdavanja ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.
“Veličanje ratnih zločinaca, uključujući i ove načine, murale, spomenike, javne nastupe, predstavlja jedan vid ponašanja koji može da izazove nacionalnu, rasnu, vjersku mržnju i tako može da predstavlja osnov za krivičnu odgovornost. Ovdje se ne radi samo o muralu kao obliku jedne javne poruke koja se tim postavljanjem želi postići, već činjenici da gradonačelnik Banje Luke, kao službena osoba svjesno odbija da djeluje, odnosno da spriječi sve dalje povrede zakona i zaštiti javni poredak”, ističe Nesimović.
Ona smatra da ovakvo ponašanje stvara prostor i društvo “gdje mi tolerišemo i čak podstičemo negiranje najtežih zločina”.
“Odluka Draška Stanivukovića da ne reaguje na postavljanje murala osuđenom ratnom zločincu i odbijanje da se ukloni, može da se otvori pitanje njegove pravne i političke odgovornosti. Nečinjenje, odnosno odbijanje da se ukloni ovakav mural, po meni može predstavljati oblik saučesništva ili podržavanja radnji da se širi mržnja odnosno da se negira presuđeni zločin”, kaže Nesimović, koja smatra da Tužilaštvo mora reagovati.
Iz Tužilaštva BiH do objave ovog teksta nismo dobili odgovor.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, smatra da pravosudne institucije imaju poprilično jasnu situaciju jer Stanivuković bez imalo sustezanja podržava presuđene ratne zločince “stojeći iza murala koji se podižu”. Udruženje je danas poslalo i dopis Čistoći AD Banja Luka da uklone mural.
Advokatica Jasmina Iftić, bivša tužiteljica Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, smatra da s obzirom na svojstvo Mladića, odnosno činjenici da se radi o osobi koja je presuđeni ratni zločinac, oslikavanje murala nesumnjivo predstavlja veličanje ratnih zločina.
“Ono što je nesporno – ako oslikate bilo čiji lik na javnoj površini kao mural u minimalnoj mjeri je pružanje podrške. Ali kada se radi o osobi koja je pravomoćno presuđeni ratni zločinac, to istovremeno podrazumijeva podršku i veličanje takvih osoba. To je potrebno dovesti u korelaciju sa socijalnim kontekstom i društveno političkom klimom. Kakve murali proizvode posljedice, pogotovo kada je riječ o osjećanjima i osjećaju sigurnosti pripadnika drugih etničkih skupina”, kaže Iftić.
Imajući u vidu praksu Tužilaštva BiH, pojašnjava Iftić, u procesuiranju krivičnih djela raspirivanja mržnje, razdora ili netrepeljivosti teško je, imajući u vidu i sudsku praksu, reći da li bi se u konkretnom slučaju za Stanivukovića stekla obilježja bića krivičnog djela. Međutim, ona smatra da bi slučaj svakako trebalo istražiti.
Tužilaštvo BiH podiglo je šest optužnica zbog krivičnog djela “izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti” u kojem je navedena zabrana negiranja ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca, od čega je Sud BiH u jednom predmetu odbio potvrditi optužnicu, dok je u drugom slučaju dvije optužnice protiv Vojina Pavlovića spojio u jedan predmet. Pavlović je nepravosnažno osuđen.
Detektor je kroz dva istraživanja analizirao negativne tužilačke odluke kako bi utvrdio nedostatke pri radu Tužilaštva u prijavama negiranja zločina i veličanja osuđenih ratnih zločinaca. Posljednje istraživanje pokazuje da državni tužioci zadnje dvije godine bolje objašnjavaju svoje odluke, ali i dalje imaju mali broj optužnica za negiranje zločina, uprkos velikom broju prijava.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
